Katehetska proljetna škola

Katehetska proljetna škola „Bliskost Riječi u nastavi na daljinu – O govornim kompetencijama u online nastavi“ počela je u četvrtak 6. svibnja putem aplikacije Zoom. Katehetsku škola organiziraju Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Agencija za odgoj i obrazovanje. Škola završava 7. svibnja u 16,00 sati.

Pozdravni govor predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju uime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića pročitao je predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin. Govor prenosimo u cijelosti.

KATEHETSKA PROLJETNA SKOLA 2021 – Nadbiskup Hranic – uvodna rijec

Pozdravnim govorom vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima obratila se i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Dubravka Brezak Stamać. Pozdravivši prisutne,

Brezak Stamać je pohvalila teme predavanja. Istaknula je da je ovo vrijeme za kršćane, a osobito na području Zagreba, donijelo iznimnu situaciju u kojoj su crkve postale nedostupne. To nas vraća na početke kršćanstva kada je vjera bila nevidljiva i zatomljena, ali jaka, poručila je Brezak Stamać te poželjela uspješnu provedbu katehetske proljetne škole.

 

Prvo uvodno predavanje održao je pročelnik Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Jerko Valković s temom „Kršćanstvo na pragu virtualnog kontinenta. Izazov za promišljanje i življenje vjere“.

„Mnogo puta u svojoj dvije tisuće godina dugoj povijesti kršćanstvo se nalazilo pred izazovom ulaska u novu kulturu“, rekao je prof. Valković na početku, podsjetivši na inkulturaciju u židovski i antički svijet.

„Naravno, u drugačijim okolnostima, to pitanje doživljavamo i danas pred izazovima – kako smo u naslovu izrekli koristeći riječi pape Benedikta XVI. – novog virtualnog kontinenta“, dodao je. Napomenuo je da cilj uvodnog predavanja „nije ponuditi rješenja i recepte već pobuditi pitanja i otvoriti perspektive promišljanja“. Zatim je s nekoliko podataka istaknuo fenomen globalne proširenosti i prisutnosti suvremenih medija i virtualnog prostora na svim područjima života.

Prof. Valković podsjetio je na riječi pape Benedikta iz 2008. godine: „Ne postoji nijedno područje ljudskoga iskustva, osobito ako u obzir uzmemo obuhvatnu pojavu globalizacije, na kojemu mediji nisu postali konstitutivni element međusobnih odnosa i društvenih, ekonomskih, političkih i religijskih procesa“

Potom je prikazao prve susrete religije i svijeta interneta. Prvi umreženi forum za rasprave o religijskim, etičkim i moralnim implikacijama ljudskog djelovanja Net.religion otvoren je 1977. godine. Katolička Crkva u svijet interneta stupila je 1995. kada je na stranici vatican.va objavljena Papina božićna poruka. Magazin Time je 1996. objavio broj Jesus Online u kojem su navedeni desetci stranica s vjerskim temama. Prva međunarodna konferencija o odnosu religije i interneta održana je 2001. u Danskoj.

„Govoriti o suvremenim medijima u prvom redu treba biti svjestan da se ne nalazimo pred sredstvom, instrumentom komuniciranja već pred jednim prostorom“, naglasio je prof. Valković. U njemu postoji mnoštvo ponuda, a u središte dolazi neprestana komunikacija i potvrda vlastitoga „biti, postojati, biti prihvaćen od kruga prijatelja“.

„Kada je riječ o virtualnom prostoru sama virtualnost se doživljava kao mogućnost ostvarenja (ono nije definirano već neprestano otvara nove mogućnosti oblikovanja). Zato je osoba u virtualnom prostoru u neprestanom procesu konstrukcije i rekonstrukcije vlastitog identiteta te ima mogućnost oblikovati toliko identiteta koliko ima virtualnih tijela koje može inkorporirati“, istaknuo je predavač.

„Jako je važna odrednica virtualnih prostora ‚fluidnost‘ ili odsustvo definiranih pripadnosti i čvrstih uporišta. Tu prepoznajemo da se virtualni prostor savršeno uklapa u postmodernu kulturu gdje sve postaje moguće“, dodao je. „Zato je i shvatljivo da u tim prostorima nalazimo najrazličitije i nerijetko kontroverzne sadržaje … a lijepo i ružno, istinito i lažno, pozitivno i negativno, dobro i loše, ono što oplemenjuje i ono što razgrađuje je stavljeno jedno uz drugo bez ikakvih naznaka hijerarhijske strukture ili nekih ljestvica prioriteta“, upozorio je prof. Valković, ukazavši da je to veliki izazov kršćanstvu.

Ustvrdio je da se tako u virtualnom prostoru dovode u pitanje istina, autoritet i Sveto. Pritom je ukazao na dva pojma koji govore o drugačijim mogućnostima doživljavanja vjere u kontekstu virtualnosti: cyber religion te religion online online religion. Uz to spomenuo je i pojam Cyber teologija.

Na kraju predavanja kao neke konkretne poticaje za promišljanje prof. Valković naznačio je potrebu dubljeg promišljanja o „komunikacijskoj“ i antropološkoj dimenziji virtualnih prostora i komunikacije koja se u njemu odvija te činjenicu da današnjim mladima jako nedostaju iskustva (fizičkog) zajedništva i druženja.

PPT Kršćanstvo na pragu virtualnog kontinenta, prof. dr. sc. Jerko Valković

Glavni urednik Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Siniša Kovačić održao je predavanje „Govorničke kompetencije u ‚online‘ nastavi“.

Dr. Kovačić na početku je rekao da su s dolaskom pandemije koronavirusa, brojne ustanove bile nužne napustiti tradicionalne obrazovne paradigme te prilagoditi nastavu i učenje novim tehnikama, načinima i postupcima stjecanja znanja pa tako i vjeroučitelji. Kako je poučavanje i učenje proces interakcije u kojem učenici uz podršku nastavnika samostalno usvajaju određene forme znanja, za postizanje refleksivnosti i metakognicije bilo je nužno prilagoditi se novom konceptu komunikacijskog kanala.

Učionicu i zajednički boravak u socijalnoj zoni komunikacije te izravan kontakt s učenicima, zamijenila je virtualna javna zona komunikacije u kojoj nastavnik i učenici komuniciraju (ne)izravno putem online platformi. Iz kontroliranog prostora gdje je uz slanje poruka, nastavnik mogao utjecati na načine primanja poslane poruke i rješavati barijere u komunikacijskom kanalu te utjecati na angažiranost i motiviranost učenika, komunikacija je preseljenja u novu nastavnu formu. U takvim okolnostima komunikacijske kompetencije ne uključuju više samo lingvističku kompetenciju već dugi niz sociolingvističkih i konverzacijskih vještina.

Dr. Kovačić je na početku istaknuo da se od nastavnika očekuje da vladaju komunikacijskim kompetencijama – vještinama govorenja, slušanja i uvjeravanja pri čemu ne bi trebalo biti improvizacije.

Napomenuo je da nastavnici sat trebaju prilagoditi okolnostima kao što su npr. doba dana, vremenske prilike, raspored sati… da bi zadržali zanimanje učenika te uspješno prenijeli poruku. U obzir svakako treba uzeti i sposobnosti svih učenika kao pojedinaca.

Stoga je važno postići govorničke dimenzije ethosapathosa i logosa. To se postiže svladavanjem govorničke vještine i slušanja. Predavač je iznio 11 komunikacijskih kompetencija.

Najprije je potrebno primjereno i zanimljivo obraditi temu te ju angažirano prenijeti učenicima. Za to je važna priprema i raspoređivanje govora te sposobnost nastupa, konstantno zaokupljanje pozornosti učenika i poticanje na razmišljanje. U službi toga je kao treća kompetencija jasno strukturiranje tj, pronalaženje učinkovitog obrasca nastave. S tim je povezano dobro razrađivanje ideje pomoću dodatnih materijala i izvora informacija koji će činjenice međusobno učvrstiti logičkim vezama. Kao petu kompetenciju dr. Kovačić naveo je motivirajuće zaključke tj. sažetke na kraju sata koji podsjećaju na bit teme.

Posebno je istaknuo jezičnu kompetentnost. Govornik se mora točno i jasno izražavati, mora iznadprosječno vladati materinskim jezikom, poznavati istančane razlike u terminima u temama koje iznosi, odnosno predaje. Zdrav glas je početni zahtjev – rekao je – dodavši važnost prikladnih vokalnih izraza. Ta kompetencija obuhvaća kultiviran glas, primjeren ton glasa i glasnoću što se postiže fonetskim vježbama. Ukorak s verbalnom komunikacijom ide neverbalna komunikacija – govor tijela, izgled, geste, mimika lica, kontakt očima.

Deveta kompetencija je vjerodostojnost koja potiče kritičko razmišljanje. Uvjerenja, vrijednosti i stavovi koje vjeroučitelji promiču potiču vjeroučenike na kritičko razmišljanje te stoga trebaju biti potkrijepljeni osobnim svjedočanstvom življenja.

Dr. Kovačić je zatim naveo kao kompetenciju naveo vještu upotrebu vizualnih pomagala, koja je posebno do izražaja došla u novim okolnostima. Istaknuo je da će pozornost privući zanimljivim sadržajem i njegovom aktualizacijom, a ne primjerice povisivanjem glasa.

Kao posljednju kompetenciju naveo je uvjerljivost i kompetentnost za što je važno kontinuirano vježbanje i usavršavanje.

Potom je rekao da je cilj govornika poučiti slušatelja, ali i zabaviti i/ili ganuti ga što je još u antičko vrijeme definirao Ciceron. Pritom je ključno da vanjski izričaj proizlazi iz srca i bude u skladu s njime.

Kako su nastavnici vokalni profesionalci dr. Kovačić na kraju je predložio i demonstrirao nekoliko vježbi za vokalnu higijenu. Istaknuo je da pozornost valja usmjeriti na jačinu glasa, intonaciju, artikulaciju, tempo, disanje i dikciju. „Vježba je temelj svakog uspjeha jer će prosječno nadareni govornik vježbom jako mnogo postići“, naglasio je, dodavši da „samo praksa i vježba mogu razvijati govorničku sposobnost“.

Četiri temeljne vježbe za glas i izgovor koje je dr. Kovačić preporučio te uz pomoć vjeroučiteljica pokazao, kao i ostale vježbe, mogu se pronaći u knjizi prof. Gordane Varošanec-Škarić „Fonetska njega glasa i izgovora“.

 PPT Govorne kompetencije u online nastavi, dr. sc. Siniša Kovačić

Izlaganja na Okruglom stolu na temu „Komunikacija na daljinu – što kažu psiholog, pedagog i edukacijski rehabilitator?“ predstavili su dipl. psiholog Hrvoje Maleković, dr. sc. Snježana Mališa s Hrvatskoga katolička sveučilišta te prof. dr. sc. Zrinjka Stančić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.

Psiholog Hrvoje Maleković održao je izlaganje s psihološkog stajališta, istaknuvši da se učitelji, pa tako i vjeroučitelji, nalaze u situaciji u kojoj moraju osvojiti pažnju učenika. Pojasnio je da učitelji moraju biti izrazito angažirani i kreativni te steći odnos povjerenja, ali i obratiti pozornost na odnos koji imaju s učenicima.

Pojasnivši razliku između digitalnog i tradicionalnog učenja, rekao je da računala pozitivno utječu na učenje, no i da internet uglavnom negativno utječe na međuljudske odnose. Govoreći o izazovima učenja na daljinu, istaknuo je da je pažnja učenika u takvim uvjetima često podijeljena te dolazi do nedostatka senzornog i taktilnog iskustva. Također, takav oblik učenja slabi vezu s prijateljima i vršnjacima, a dolazi i do zamora zbog neprekidnog gledanja u ekran.

Govoreći o prednostima alata za učenje na daljinu, istaknuo je da ti alati omogućuju sažimanje vremena i prostora, ali i da omogućuju nove strategije učenja što može biti pozitivno s obzirom na to da većina ljudi dominantno uči audiovizualno. Ipak, Maleković je istaknuo da nisu svi primatelji poruke isti te da svaki pojedinac ima drugačije sklopove osobnosti i ovisno o njima prima poruku koju treba dešifrirati. Rekavši da se komunikacija sastoji od 7 posto verbalnog i 38 posto vokalnog izričaja te da se 55 posto komunikacije odnosi na govor tijela, naglasio je da učenje na daljinu predstavlja izazov.

Kao prednosti tradicionalnog učenje naglasio je usmjerenost na stvaranje bliskih međuljudskih odnosa, istaknuvši da su kreativnost, povjerenje i angažman važni u ostvarivanju toga odnosa. Maleković je rekao da kvaliteta odnosa određuje sadržaj pa je tako važno usmjeriti se na rješavanje određenih problema u odnosu ako oni postoje. Naglasio je i važnost povjerenja u odnosu, istaknuvši da su znakovi niskog povjerenja niska motivacija, izostanci, glasine, zabrinutost, cinizam i ostale vrste humora koje nisu prikladne.

Istaknuo je važnost angažiranosti, pojasnivši da biti angažiran zapravo znači biti pouzdan. Govorio je i o važnosti empatije, rekavši da empatija ne smije biti mehanička, već usmjerena na razumijevanje emocionalnog stanja druge osobe. Ako želite povećati angažman, onda trebate povećati i empatiju, pojasnio je Maleković. Govoreći o digitalnim alatima koje se može koristiti u nastavi, rekao je da ih treba prilagoditi učenicima. Između ostaloga, pozvao je vjeroučitelje da se upoznaju s primjerima dobre prakse u korištenju takvih alata.

Dr. sc. Snježana Mališa s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katolička sveučilišta održala je predavanje s pedagoškog stajališta, promišljajući o odnosu pedagogije i tehnologije. Dr. Mališa je naglasila da svaki oblik obrazovanja, i ono licem u lice i ono na daljinu, zahtijeva razumijevanje prirode medija kako bi se konceptualiziralo i oblikovalo kao obrazovno okruženje. Rekavši da dobra pedagogija zahtijeva svijest o mogućnostima i ograničenjima načina obrazovanja, istaknula je da obrazovanje na daljinu pruža mogućnosti za kvalitetno obrazovanje, iako može dovesti do loših pedagoških praksi.

Istaknula je i da se implementacijom e-obrazovanja mijenja organizacijska kultura, struktura i učenje te da to bitno utječe na potrebne kompetencije nastavnika za učenje na daljinu. Da bi obrazovanje na daljinu bilo učinkovito, dr. Mališa je naglasila važnost razumijevanja medija i pedagoških principa koji mogu dovesti do dubokog učenja u virtualnom okruženju uza učenje.

Ljudski se um smatra, kako je rekla dr. Mališa, „kognitivnim škrtcem“ zbog tendencije ljudi da razmišljaju i rješavaju probleme na jednostavniji način s manje truda, nego na sofisticiraniji s dodatnim naporom. Ovo se, pojasnila je, ne događa zbog lijenosti, nego jednostavno zbog ekonomičnog funkcioniranja ljudskog mozga.

Dr. Mališa je rekla da smo svjedoci kako tehnologija mijenja način na koji poučavamo i učimo što dovodi do pojave nove pedagogije, a to utječe i na promjenu strukture nastave. Ovo nas je vrijeme potaknulo da pronalazimo nove oblike pedagoškog djelovanja, rekla je dr. Mališa.

Istaknula je da vjeruje kako, bez obzira na prepreke, učitelji adekvatno odgovaraju na potrebe učenika kroz ono što oni jesu te tako pronalaze nove načine da se povezuju u zajednicu koja može dati novu i drugačiju sliku stvarnosti. Dodala je i da je potrebno omogućiti učenici da grade vlastite modele i konstrukcije te testiraju svoje metode kako bi dali smisao problemima. Dr. Mališa je naglasila i važnost ohrabrivanja dinamike u kojoj učenici pomažu jedni dugima. Između ostaloga, istaknula je da je potrebno poštovati stvarnost i procese učenja učenika te se usredotočiti na konkretne probleme učenika.

Prof. dr. sc. Zrinjka Stančić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu održala je predavanje iz perspektive edukacijskoga rehabilitatora u kontekstu rada s učenicima s teškoćama. Govoreći o inkluzivnosti kao o imperativu današnjega vremena, istaknula je da mnoge institucije, pa tako i one unutar sustava obrazovanja, nastoje ponuditi određena rješenja. Pojasnivši kategorizaciju učenika s teškoćama, naglasila je da su poštivanje, uvažavanje i prihvaćanje različitosti temelj svakoga nastavnog predmeta i učitelja.

Govoreći o nastavi vjeronauka, dr. Stančić je naglasila da on ističe važnost i jednakost svih ljudi te da je zbog toga vjeroučitelj važan kreator programa nastave. Edukacijsko uključivanje povećava priliku da djeca s teškoćama steknu teorijska i praktična znanja, istaknula je.

Dr. Stančić je rekla da diskriminacija na osnovi invaliditeta znači bilo kakvo razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na osnovi invaliditeta, kao i uskraćivanje razumne prilagodbe. Govoreći o inkluzivnim školama, pojasnila je da se u svakoj odgojno-obrazovnoj ustanovi moraju prilagoditi u pismu i jeziku specifična didaktička sredstva i udžbenici, ali i da se mora omogućiti prilagodba prostora, sadržaja, informatičke opreme i komunikacijskih obrazaca.

Naglasila je i važnu ulogu roditelja u nastavnom procesu kod djece s teškoćama. Ostvarivanje uspješne komunikacije s roditeljima je ključ dobroga poučavanja, rekla je te nadodala da je u nastavnom procesu potrebna nesebična podrška roditelja i suradnja s vjeroučiteljima.

Pojašnjavajući inkluzivni model unutar vjerskoga odgoja, istaknula je da je on jednako važan i u kontaktnoj, ali i u nastavi na daljinu. Istaknula je da je potrebno njegovati motivacijske čimbenike, prepoznati osjećajni rast učenika te razvijati njihovu vlastitu osobnost u vjeri, bez obzira na objektivne i subjektivne remetilačke čimbenike.

Govoreći o strukturiranju didaktičkog programa usmjerenog na bit kršćanske poruke, dr. Stančić je naglasila važnost obogaćivanja djetetova iskustvenog svijeta, koji je primjeren spoznajnoj razni učenika, te je istaknula važnost vjeroučiteljevog autentičnog svjedočenja koje je utemeljeno na dijalogu.

Poručila je vjeroučiteljima da se osjećaju slobodnima ugraditi fleksibilnost u ovu školsku godinu, kako u ishodima, tako i u realizaciji nastave i vrednovanju. Pozvala ih je da svakako u nastavni proces uključe roditelje te pomoćnike u nastavi. Izlaganje je završila prikazom primjera dobre prakse u hrvatskim školama te potaknula na međusobnu razmjenu materijala i ohrabrivanje.

Drugi dan Katehetske škole počeo je uvodnim pozdravom predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda HBK dr. Ivice Pažina i molitvom koju je predvodio vjeroučitelj Josip Štefanac.

 

Ravnatelj OŠ Augustina Harambašića u Zagrebu, vjeroučitelj po struci Tomislav Filić govorio je o temi „Ravnatelj online“.

U prvom dijelu predavanja ukratko je podsjetio na mnogovrsnost poslova koji su u odgojno-obrazovnoj ustanovi dodijeljeni ravnatelju (organizacijski, pedagoški, pravni, ekonomski, zastupnički i drugi) te na (neriješeni/nedefinirani) status ravnatelja.

U drugom dijelu upoznao je sudionike s različitim razinama na kojima ravnatelj treba komunicirati. To su u ustanovi učitelji, djelatnici, učenici, kolegijalna tijela (Učiteljsko vijeće, razredna vijeća, kolegiji, timovi, Vijeće roditelja…), Školski odbor, te izvan ustanove – roditelji, predstavnici Ministarstva, Osnivača, Agencije za odgoj i obrazovanje, Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje te drugih institucije kao što je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, centri za socijalnu skrb, obrazovne ustanove, lokalna uprava, sportska društva, župe, udruge.

Prema riječima ravnatelja Filića, od pojave pandemije i potresa koji su se dogodili, u poslu ravnatelja izraziti naglasak u ovom vremenu stavljen je na brigu o sigurnosti. U vremenu življenja ovakvih ugroza briga, ali i strah za sigurnost obuhvaća sve aspekte života. Uz to, veliki naglasak je i na čestim organizacijskim promjenama održavanja nastave i cjelokupnog rada. Teškoće rada ravnatelja u takvim zahtjevnim uvjetima moguće je oslikati kroz nekoliko situacija koje su se dogodile, a vezane su uz zahtjeve roditelja upućivane preko predstavnika u Vijeću roditelja (sigurnost zgrade škole, kvaliteta izvođenja radova na obnovi nakon potresa, provođenje epidemioloških mjera, način organizacije i kvaliteta nastave na daljinu, organizacija nastave u školi…), ali i pojedinačnih dopisa roditelja upućivanih školi ili nadležnim institucijama, najčešće Gradskom uredu za obrazovanje (nezadovoljstvo sa školskom prehranom, štetnost nošenja zaštitnih maski za lice, prijedlozi za održavanje nastave na daljinu za pojedine razredne odjele, ili za pojedine učenike…).

U trećem dijelu predavanja uputio je na važnost svjedočenja blizine – biti tu za druge, iskazivati blizinu potporom, podrškom, razumijevanjem, ohrabrenjem, savjetovanjem. Prema mišljenju ravnatelja Filića, ovo vrijeme može biti pogodno za ponovno „otkrivanje“ ljepote i mudrosti koju kršćanska tradicija izražava u onome što zovemo tjelesna i duhovna djela milosrđa, i dobrote koju možemo jedni drugima iskazivati vršeći ta djela.

Ravnatelj Filić predložio je Nacionalnom katehetskom uredu HBK da u suradnji s drugim nadležnim institucijama, posebice Agencijom za odgoj i obrazovanje, pokrene stručna usavršavanja za ravnatelje, i to ne samo za one kojima je struka teologija i katehetika, na kojima bi se upoznavali i osposobljavali za vođenje ustanova na principima bogate kršćanske tradicije vođenja ljudi i upravljanja dobrima, primjerice benediktinske.

Književnik i pjesnik, voditelj Odsjeka zajedničkih poslova u Agenciji za odgoj i obrazovanje Miroslav Mićanović izlagao je o temi „Kreativnost i jezik online“.

Mićanović je prokomentirao da se zatječemo u vremenu između biologije i kulture kad nam se čini da nestaje postojeći svijet i da o našim životima, sudbinama odlučuje netko drugi, a da to ipak nisu liječnici, znanost i banke i da nam je tek snaći se u svijetu koji je fragmentiran i nepouzdan. Istaknuo je da ovaj razgovor upućuje na to da ne bismo trebali biti u situaciji koja je ‘ili’ – ‘ili’, nego da bismo trebali biti daleko učinkovitiji i prisutniji ako se odlučimo za spasonosno ‘i’, ono ‘i’ koje uključuje i daje nam mogućnost rada, djelovanja u trenucima kad se osjećamo u oksimoronskoj prošloj budućnosti.

„Usprkos svemu, pandemiji, neizvjesnosti, pitanjima i sumnjama, nepouzdanim odgovorima i odlukama, dakle u novim okolnostima puno se toga zapravo ponavlja i na nama je da se odlučimo za očuvanje onoga jezika koji poznajemo, kojim se služimo i koji nama služi, ali i da iskoristimo sve ono što nadolazi, što nam se događa, što tražimo, da se prepustimo pustolovini jezika koji imenuje neimenovano, koji u igri oznake i označenoga dopušta i daje mogućnost za našu kreativnost, ako tamo možemo nazvati, hrabrost čitanja i pisanja.

Nakon tematske rasprave i kratkog odmora krenuli su primjeri dobre prakse.

     Prednosti i nedostatci pojedinih oblika online komunikacije

  • Vesna Avsec “Božja riječ na putu: od virtualne učionice –  do učenika

https://youtu.be/JeyYUCWB5Qc

  • Gabi Tomašić “Izazovi online nastave u razrednoj nastavi”

https://www.youtube.com/watch?v=omuJpSRhsmA

  • Svetlana Ćurković i Nives Vilić “Iskustvo rada u nastavi na daljinu. Načini komuniciranja”

https://youtu.be/s07Q7E6XX8c

  • Ana Volf “Jedno od iskustava rada online prema Okviru nacionalnoga standarda kvalifikacija za učitelje u osnovnim i srednjim školama”

https://youtu.be/53D6HzCL0D8

  • Josip Štefanac “Bliskost u nastavi – uživo i na daljinu”

https://youtu.be/sDB-8riPmQA

  • Marina Živić “Komunikacija s roditeljima u online okruženju”

https://youtu.be/I3RpHgGz7Zo

  • Tomislava Milušić “Što kada internetska veza nije pouzdana?”

https://youtu.be/0CDVxDvSssM

Povezane objave

Državno natjecanje iz vjeronauka, ljestvice privremenog poretka

anita.vranic

anita.vranic

Katehetska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama, Zagreb

anita.vranic

Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama

anita.vranic

Video lekcije iz katoličkog vjeronauka-novo

anita.vranic

Simpozij u povodu 25 godina vjerskog odgoja u školi

nku_admin