Katehetska zimska škola u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje održala se 20. i 21. veljače u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu na temu „Čovjek i svijet u Božjem naumu. Putovanje kroz biblijsku antropologiju”. Na Katehetskoj zimskoj školi sudjelovalo je oko tristotinjak vjeroučiteljica i vjeroučitelja iz cijele Hrvatske.
Pozdrav na početku Katehetske škole uputio je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. U ime organizatora, sudionicima su se obratili predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK prof. dr. sc. Ivica Pažin i viša savjetnica za vjeronauk dr. sc. Gordana Barudžija koja je moderirala prvi dio programa.
Dr. sc. Pažin je u svom uvodnom govoru vrlo poticajno istaknuo: „Da bismo, barem na trenutak, u ponuđenim predavanjima i radionicama mogli zajedno pronaći i iskusiti smisao svega što se oko nas događa. I premda ova Katehetska škola postavlja najprije pitanje: što je čovjek?, kao vjeroučitelji ne želimo razmišljati samo o čovjeku. Naša nas razmišljanja vode prema Bogu i čovjeku, jer smo svjesni da jedan pripada drugomu, te da jedan ne može bez drugoga. Unatoč svemu i usprkos svemu! Odmakom od svakodnevnoga, kako bismo svakodnevicu bolje razumjeli, činimo i prve korake predstojećega korizmenog vremena, koje ništa drugo ne želi nego nas iznova staviti pred ispit našega čovještva, ali i našega odnosa prema vjeri i prema Bogu”.
Nadalje, dr. sc. Pažin je podsjetio kako vjeroučitelji nisu niti smiju biti drugačiji od drugih kolega nastavnika. „Još manje smo bolji ili plemenitiji, zbog poziva koji njegujemo u nama i koji nas svakodnevno poziva sjetiti se da smo u ime Boga na mjestu na kojemu upravo jesmo i na kojemu trebamo biti. Ali upravo nas ta činjenica čini ipak drukčijima. Mi nismo sami. Ljubav prvoga početka, ona između Boga i čovjeka, nije prestala živjeti do danas. Želim nam svima da se u ozračju te ljubavi međusobno obogaćujemo darovima, koje svatko od nas nosi u sebi”.
KATEHETSKA ZIMSKA ŠKOLA 2023 – pozdravna rijec – Pazin Ivica
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, uveo je u rad Katehetske zimske škole, navodeći kako ovogodišnja tema „nas treba pratiti i u svakodnevici našega života” te „upućuje i na predvečerje našega postojanja. Zbog toga je riječ putovanje prava riječ, kojom se može dočarati i važnost razmišljanja o ovoj temi”.
Pitanje što je čovjek, kazao je nadbiskup, ostaje trajni i uvijek otvoreni izazov i pitanje. „Sve što kao kršćani znamo o čovjeku, znamo najprije iz izvora, iz kojega je potekao ljudski život; iz izvora, u koji smo i dan danas uronjeni. Taj se izvor zove i jest Bog, koji čovjeka stvara na svoju sliku i priliku. Da je Bog uvijek bio uz čovjeka u povijesti njegova putovanja, te da je taj isti Bog uvijek s čovjekom razgovarao na način, kako je to čovjek bio sposoban razumjeti, poučava nas Sveto Pismo”.
„Vjeronauk u školi, ni sveukupno katehetsko djelovanje te katehetska sadašnjost, ne počinju uvijek iznova, od nulte točke. Katehetska sadašnjost je uronjena u svoju povijest i nošena je istodobno i svojom vlastitom poviješću. Naravno, kao takva, ona je pritisnuta i hipotekom svoje vlastite povijesti”, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup.
Kako je napomenuo mons. Hranić, samo neke odgovore na pitanje kako Bog progovara i razgovara s čovjekom će sudionici moći pronaći u sadržajima radionica Katehetske škole. Tu školu, rekao je nadbiskup Hranić, vidi „kao putokaz na suvremenom putovanju Boga i čovjeka”.
„To je putovanje davno započelo u Bogu. Iz njegove ljubavi nastaje čovjek. Ta je ljubav započela izrazom: ‘I reče Bog!’ Koristeći naš skromni govor, Bog je ušao u naše vrijeme. Upravo se koristeći našim govorom, na neki je način osudio sâm sebe da uvijek ostane ‘nedovršena simfonija’. No, možda je to i dobro! Katehetski gledano, to je samo znak da i u ovome vremenu smijemo tražiti nove načine govora o Njemu, ali i nove oblike razgovora s Njim! Ako ne pokušamo dokučiti te odgovore, na koja imaju pravo i naša djeca i mladi – naši vjeroučenici, onda niti mi, a niti oni, neće biti u mogućnosti razgovarati s Njim”.
KATEHETSKA ZIMSKA SKOLA 2023 – POZDRAVNE MISLI – NADBISKUP HRANIC
Nakon uvoda u rad Škole prvo predavanje održao je prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić. Tema njegovog predavanja bila je „O Bogu i čovjeku na temelju egzegeze Post 2-3 u dokumentu Papinske biblijske komisije ‘Što je čovjek?’ (Ps 8, 5)“. Najnoviji dokument Papinske biblijske komisije „Što je čovjek?“ (Ps 8,5). Putovanje kroz biblijsku antropologiju (Roma 2019.; Zagreb, 2022.) izlaže „sve glavne elemente koji zajedno pridonose da se definira što je čovjek, u Starom i Novom zavjetu“. Za temeljni tekst je uzet Post 2 – 3 koji sadrži pripovijest o stvaranju čovjeka i žene (drugi izvještaj o stvaranju) te pripovijest o padu prvih ljudi. Ova uvodna biblijska poglavlja donose konstitutivna obilježja ljudske osobe u svjetlu Božje nazočnosti koja otkriva kako narav čovjeka, tako i smisao njegove povijesti. Karakteristika je ovog dokumenta da donosi iscrpnu egzegezu Post 2 – 3 naglašavajući ne samo ono bitno nego i sporna pitanja.
U izlaganju se prof. dr. Božidar Mrakovčić usredotočio upravo na egzegetske dijelove Dokumenta, istaknute kosim slovima, osobito na sljedeća pitanja: Što to znači da je čovjek stvoren od zemaljskoga praha i Božjega daha? U kom smislu nije dobro da čovjek bude sam? Je li u Post 2 muškarac prvotan, a žena drugotna? Zašto je Bog usred Edena smjestio stablo spoznaje dobra i zla? Zašto se zmija u Edenu obratila upravo ženi? Kako protumačiti kazne, odnosno posljedice grijeha o kojima govori Post 3?
Dokument o navedenim pitanjima daje neke nove uvide koje organizatori smatraju vrlo korisnima za vjeroučitelje.
Drugo predavanje koje se tematski nastavilo na predavanje prof. dr. sc. Božidara Mrakovčića održao je doc. dr. Anto Čartolovni o temi „Osmi dan stvaranja. Čovjek budućnosti kao imago Dei?“.
Od samog Savršenstva stvoren u svojoj nedovršenosti i nesavršenosti stavljen je pred jedan od najizazovnijih zadataka, trajno usavršiti sebe i svijet oko sebe, koristeći se mnogim darovima koje je dobio, a među njima i praktičnim znanjem u obliku tehnike i tehnologije.
Od svojih početaka taj dar ima prvotnu svrhu služiti čovjeku i čovječanstvu, no s vremenom taj dar s progresivnim razvojem poprima oblik glavne svrhe i moći koje tog istog, nedovršenog i nesavršenog čovjeka, svrstava među titane, epohalno mijenjajući na taj način sliku čovjeka kakvog smo dosad poznavali.
Shodno tome ustalila se i među samim ljudima pozicija kako je dopustivo ono što je tehnički izvedivo, samozavaravajući se poistovjetivši napredak čovjeka kao napredak tehnologije.
Sama težnja i doseg evolutivnog razvoja tehnologije i tehnike ide u smjeru da nadiđe čovjeka po pitanju efikasnosti, produktivnosti i brzine vodeći k jednom vrlom novom svijetu u kojem je čovjekova nesavršenost i nedovršenost viđena kao nešto nepoželjno i nezamislivo.
Štoviše, takav razvoj vodi do razvitka tehnologije koji po prvi puta poprima određenu vlastitu autonomiju u obliku umjetne inteligencije, koja na kraju krajeva može samog čovjeka dovesti do određene ovisnosti i gubitka smislene ljudske kontrole nad tom istom tehnologijom i vlastitim životom.
Stoga važno je za istaknuti kako je paradoksalno da iz slobode koju smo dobili kao imago dei i povjerenog nam zadatka usavršavanja sebe i svijeta oko sebe pomoću tehnike i tehnologije završimo bez iste te slobode podređeni tom istom daru, jer smo nastojali staviti ga na pijedestal božanstva pokušavši postati Homo deus.
Nakon oba predavanja uslijedila je tematska rasprava
Rad u skupinama održavao se u popodnevnima satima u OŠ Miroslava Krleže.
Održane su 24 pedagoške radionice. Tri tematske radionice vodili su vjeroučitelji mentori, savjetnici i izvrsni savjetnici. Teme radionica:
- „Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!“(Ps 8, 2a): metoda bibliologa i druge metode u nastavi
Voditelji: Nataša Roginek, Silvija Čavlek, Saša Špoljarić i Martina Horvat
- „Što je čovjek da ga se spominješ?“ (Ps 8, 5): budućnost čovjeka
i izazovi algor-etike u vjeronauku
Voditelji: Ksenija Miškulin, Ivan Miškulin, Ivanka Petrović i Gordana Barudžija
- „Doista, sada gledamo kroza zrcalo…“ (1 Kor 13,12): od selfi
kulture do istinskoga sebe u nastavi
Voditelji: Nataša Čurčić, Marija Patrlj, Martina Filipović i Plamenko Nosić
Drugi dan Katehetske škole započeo je Euharistijskim slavljem koje je u kapeli Presvetog srca Isusova u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu predvodio mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. 
Radni dio započeo je predavanjem na temu „’U Kristu je čovjek postao nada čovjeku.’ Orisi antropologije pape Benedikta XVI.“ Koje je održala izv. prof. dr. Nedjeljka s. Valerija Kovač.
Istaknula je kako je antropologija pape Benedikta XVI. u svome temelju teocentrična. Čovjek nije svoj vlastiti projekt, nego je Božje stvorenje, i to njegovo porijeklo određuje smisao, zadatak, pravila i cilj njegova života. Stvorenost prije svega poziva čovjeka da prizna svoju ovisnost o Bogu te mu izrazi zahvalnost za darovani bitak. Osim toga, po posebnom stvaranju, Bog je čovjeka uzdignuo iznad drugih živih bića na zemlji. Jedino se čovjek duhom može uzdići prema Bogu, jedino čovjek ima sposobnost postojati kao osobno i slobodno biće, jedino čovjek ima odgovornost živjeti prema Božjemu zakonu. Božje stvaranje čovjeka vodi prema drugome stvaranju – onome u Kristu. Zato Krist nije objavio samo pravo lice Boga, nego i pravo lice čovjeka i Božjega plana s njime, koji će se konačno ostvariti u vječnosti („dijaloška besmrtnost“).
Zbog svega rečenoga, danas je potrebno posvijestiti da postoji i „ekologija čovjeka“, jer i on ima svoju od Boga stvorenu narav („natura“), koju mora poštivati i ne može je po volji manipulirati. U odnosu na današnje izazove liberalnih, funkcionalističkih i redukcionističkih antropologija, Benediktovo razumijevanje čovjeka je vrlo aktualno i mjerodavno.
Nakon predavanja održano je preostalih 12 pedagoških radionica nakon čega su u plenumu voditelji pedagoških radionica iznijeli svoj kritički osvrt. Uslijedila su pitanja i komentari sudionika te zaključak kojega je sažeo prof. dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda, riječima da mi zapravo slavimo Boga koji je, suvremenim rječnikom rečeno, „beskoristan“ ako ga promatramo samo iz perspektive ljudskog. Ustvrdio je da je upravo takav – ekonomski i gospodarstveno nekoristan – temelj ljudske korisnosti i smisla. Ta njegova nekorisnost najbolje se očituje u onome na što je čovjek pozvan, a to je kreativnost i stalno stvaranje nečega novoga. „Svaka naša riječ, svaki naš čin kao vjeroučitelja sastavni je dio simfonije stvaranja koja je davno započela ljubavlju između Boga i čovjeka“, zaključio je dr. Pažin.