U znaku opraštanja prošla je Katehetska škola za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja održana tijekom dva dana – u petak i subotu 21. i 22. listopada – u zagrebačkoj župi sv. Petra. Obradivši temu milosrđa kao puta do istinskoga zajedništva, vjeroučitelji su se »oprostili« s izvanrednim Jubilejom milosrđa koji će se zaključiti krajem studenoga, no katehetska škola bila je prigoda za zahvalu i oproštaj od više savjetnice za osobe s poteškoćama u razvoju Zvonke Matoic, organizatorice toga stručnoga skupa vjeroučitelja u ime Nacionalnoga katehetskoga ureda Hrvatske biskupske konferencije te Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Prije radnoga dijela 19. katehetske škole za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja – četiri predavanja i tri plenarne radionice – okupljene je u ime predsjednika Vijeća za katehizaciju HBK-a nadbiskupa Đure Hranića pozdravio predstojnik NKU-a dr. Ivica Pažin, istaknuvši da je »rad s najpotrebitijima najuzvišeniji čin ljubavi uokviren u milosrđe«. Obratila se i ravnateljica AOO-a Jadranka Žarković-Pečenković, koja je rekla da je roditeljima i djeci s teškoćama u razvoju svaka nova faza u razvoju teškoća.
Na putu ljubavi i izgradnje
»Suočavanje s novim izazovima njima je novi problem, a mislim da su vaša pomoć, strpljenje i ljubav tu vrlo bitni. Vi ste im kao dodatni štap ili ruka, misao vodilja kako se nositi s tim problemima. Ohrabrujem vas da ustrajete u tome i sve pratite na putu ljubavi i izgradnje u kvalitetnije ljude, a osobito naše mlade koji su ono što je najsvetije u našem društvu«, kazala je vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama Žarković-Pečenković.
Dvodnevni susret otvorila je predavanjem »Od iskustva milosrđa do življenoga zajedništva« dr. s. Ozana Krajačić, koja je rekla da je »natopljenost« porukom evanđelja i iskustvo Božjega opraštanja nužan preduvjet za življenje milosrđa i zajedništva u svakodnevnim susretima s ljudima. Predavačica je istaknula dva aktualna izazova milosrđu. To su prema njezinu mišljenju izazov površnosti, kojemu se može suprotstaviti njegovanjem duhovnoga života, a drugi je izazov »društvo bez otca«, čime je čovjek ostao bez temeljene sigurnosti i zaštićenosti, a posljedice se očituju i u relativizmu, zatvorenosti, tjeskobi i očajavanju.
»Pravi uzrok naše česte iscrpljenosti nije u prenatrpanoj satnici i obvezama, nego u nedostatku sinovskoga držanja i ponašanja. Čovjeka najviše iscrpljuje njegova grčevita potreba da sve kontrolira i drži u svojim rukama, da sve u detalje isplanira, da ima nadzor nad svakom sitnicom vlastitoga i tuđega života. Kad čovjek izgubi iz vida dar sinovstva, zahvaća ga egzistencijalna tjeskoba, nesigurnost i strah, ne zna komu pripada i čiji je, a s druge strane duboko u sebi osjeća glad za nekim tko može biti i jest temelj njegova života«, zaključila je dr. Krajačić.
Posebne radosti i zahtjevi
S psihološkoga aspekta o milosrđu u međuljudskim odnosima govorio je dr. Josip Bošnjaković, želeći u predavanju istaknuti važnost empatijskoga pristupa u radu, koji se u radu s osobama s posebnim potrebama može očitovati u najjednostavnijim postupcima, riječima, osjećajima i ponašanju. »Osim empatije koju možemo pokazivati prema drugima, važnim nam se čini naglasiti razvijanje sposobnosti samosuosjećanja i samoprihvaćanja kada nam se situacije čine iznimno teške i izazovne. Rad s osobama s posebnim potrebama donosi posebne radosti, ali i posebne zahtjeve«, istaknuo je predavač Bošnjaković. Teološko promišljanje o Kristovu milosrđu kao izvoru kršćanskoga nadahnuća i djelovanja vjeroučiteljima je na Katehetskoj školi izrekao dr. Grgo Grbešić, iznijevši preduvjete za molitvu: realno sagledavanje vlastitoga života i prepoznavanje ranjivosti te samoća.
Iskrena zainteresiranost i suosjećanje – stvari su koje obitelj i prijatelji, kao i stručnjaci, mogu pružiti obitelji koja ima dijete s teškoćom ili kroničnom bolešću, čulo se u predavanju dr. Ane Wagner Jabak, koja je naglasila: »Kada je okolina upoznata i razumije emocije i reakcije članova obitelji, to može voditi istinskoj, dubokoj empatiji i kvalitetnoj podršci usmjerenoj obitelji. Razumjeti nečije reakcije i stajališta ne znači da ih nužno podržavamo ili smatramo najboljima, no razumijemo da je to vjerojatno jedini mogući način u tom trenutku za tu pojedinu osobu i njezinu obitelj.«
Primjeri dobre prakse
Tri plenarne radionice održane su na teme »Vrt plavih ruža« (Domagoj Maslovar i Iva Topić), »Milosrđe u vjeronaučnoj nastavi« (Ivana Peček i Ivica Suvalj) te »Skac« (dr. Ivan Dodlek i Ilka Zadro), a Katehetska škola za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja zaključena je okruglim stolom s primjerima dobre prakse u izvannastavnom radu. Predstavljeni su Pastoralni centar Đakovačko-osječke nadbiskupije (s. Marija Klara Klarić), »Vjera i svjetlo« (o. Viktor Grbeša), Caritas (Zoran Kljajić), »Milosrđe na kotačima« (Dragutin Goričanec) te »Kokotiček« (Ivana Peček i Leonardo Šardi).
Ivan Tašev, Glas Koncila