Papina kateheza na općoj audijenciji, 19. lipnja 2024.

CIKLUS KATEHEZÂ: DUH I ZARUČNICA. DUH SVETI VODI BOŽJI NAROD USUSRET ISUSU, NAŠOJ NADI

4. Duh uči Zaručnicu moliti.
Psalmi, simfonija molitve u Bibliji

Čitanje: Kol 3,16-17

[Braćo i sestre,] Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!

U tekstu koji slijedi uključeni su i nepročitani dijelovi koje se također donosi kao da su izgovoreni.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U pripremi za sljedeći Jubilej, pozvao sam da 2024. godina bude posvećena «velikoj „simfoniji“ molitve»[1]. Današnjom katehezom želio bih podsjetiti da Crkva već ima molitvenu simfoniju čiji je skladatelj Duh Sveti, a to su Psalmi.

Kao i u svakoj simfoniji, i u ovoj knjizi postoje različiti „pokreti“, odnosno različite vrste molitve: hvalospjev, zahvaljivanje, prošnja, tužaljka, pripovijedanje, mudro promišljanje i drugi, kako u osobnom obliku tako i u zbornom obliku cijeloga puka. To su pjesme koje je sam Duh stavio na usne Zaručnice, svoje Crkve. Sve su knjige Biblije, podsjetio sam prošli put, nadahnute Svetim Duhom, ali Knjiga Psalama nadahnuta je i u smislu da je puna pjesničkog nadahnuća.

Psalmi su u Novom zavjetu imali povlašteno mjesto. Zapravo, bilo je i još uvijek postoje izdanja koja sadrže Novi zavjet i Psalme zajedno. Ja na svom stolu imam ukrajinsko izdanje ovog Novog zavjeta i Psalama jednog vojnika koji je poginuo u ratu, a koje su mi poslali. I molio je na fronti s ovom knjigom. Kršćani, a još manje moderni čovjek, ne mogu ponoviti i učiniti svojima sve psalme ni sve od svakog psalma. Oni ponekad odražavaju povijesnu situaciju i vjerski mentalitet koji više nisu naši. To ne znači da oni nisu nadahnuti, već da su u određenim aspektima povezani s vremenom i privremenim stupnjem objave, kao što je također velik dio drevnog zakonodavstva.

Ono što nam najviše preporučuje da prihvatimo psalme jest da su bili Isusova molitva, Marijina, molitva apostola i svih kršćanskih naraštaja koji su nam prethodili. Kad ih izgovaramo, Bog ih sluša onom grandioznom „orkestracijom“ koja je općinstvo svetih. Isus, prema Poslanici Hebrejima, ulazi u svijet sa stihom psalma u srcu: „Evo, dolazim vršiti volju tvoju, Bože“ (usp. Heb 10,7; Ps 40,9); i napušta svijet, prema Evanđelju po Luki, s drugim retkom na usnama: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23,46; usp. Ps 31,6).

Korištenje psalama u Novom zavjetu nadovezuje se na to d su ih koristili oci i cijela Crkva, što ih čini stalnim elementom u slavlju mise i u liturgiji časova. «Cijelo Sveto pismo odiše Božjom dobrotom – kaže sveti Ambrozije – a osobito slatka knjiga psalama»[2], slatka knjiga psalama. Pitam se: molite li ponekad uz psalme? Uzmite svoju Bibliju ili Novi zavjet i molite neki od psalama. Na primjer, kada ste malo tužni zbog grijeha, molite li Psalam 50? Mnogo je psalama koji nam pomažu ići naprijed. Stvorite si naviku moliti uz psalme, uvjeravam vas da ćete na koncu biti sretni.

Ali ne možemo živjeti samo od nasljeđa prošlosti: neophodno je da psalmi postanu naša molitva. Zapisano je da, u određenom smislu, moramo i sami postati „autori“ psalama, učiniti ih svojima i moliti s njima[3]. Ako postoje psalmi, ili samo stihovi, koji govore našem srcu, dobro ih je ponavljati i moliti tijekom dana. Psalmi su molitve „za sva godišnja doba“: nema stanja duha ili potrebe koja u njima ne nalazi najbolje riječi da ih pretoči u molitvu. Za razliku od svih drugih molitava, psalmi ponavljanjem ne gube svoju učinkovitost, naprotiv, pojačavaju je. Zašto? Zato što su nadahnuti od Boga i „dišu“ Boga, svaki put kada se čitaju s vjerom.

Ako se osjećamo pritisnuti grižnjom savjesti i krivnjom, jer smo grešnici, možemo ponoviti s Davidom: «Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju» (Ps 51,3), Psalam 51. Ako želimo izraziti snažnu osobnu vezu s Bogom, kažemo: «O Bože, ti si Bog moj: / gorljivo tebe tražim; / tebe žeđa duša moja, / tebe želi tijelo moje, / kao zemlja suha, žedna, bezvodna» (Ps 63,2), Psalam 63. Nije bez razloga Liturgija uvrstila ovaj psalam u jutarnju molitvu na nedjelje i svetkovine. A ako nas napadnu strah i tjeskoba, u pomoć nam dolaze one divne riječi Psalma 23: «Gospodin je pastir moj […]. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim» (Ps 23,1.4).

Psalmi nam dopuštaju da svoju molitvu ne osiromašimo svodeći je samo na prošnje, na kontinuirano „daj mi, daj nam…“. Učimo iz molitve Oče naš, u kojoj se prije nego što se zamoli za „kruh svagdašnji“ kaže: „Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja“. Psalmi nam pomažu da se otvorimo molitvi koja je manje usredotočena na nas same: molitvi hvale, blagoslova, zahvaljivanja; a također nam pomažu da postanemo glas svega stvorenog, uključujući ga u našu hvalu.

Braćo i sestre, neka nam Duh Sveti, koji je Crkvi Zaručnici dao riječi za molitvu svom božanskom Zaručniku, pomogne da one danas odjekuju u Crkvi i da ova godina pripreme za Jubilej bude prava simfonija molitve. Hvala!

Pozdrav govornicima talijanskog jezika

Izražavam srdačnu dobrodošlicu hodočasnicima govornicima talijanskog jezika. Posebno pozdravljam Udrugu „Amici del Cardinale Celso Costantini“, u pratnji biskupa biskupije Concordia-Pordenone Giuseppea Pellegrinija, povodom 100. obljetnice Concilium Sinense iz Šangaja. Ovo također upućuje moje misli prema dragom kineskom narodu. Molimo uvijek za ovaj plemeniti narod. Tako je hrabar, ima tako lijepu kulturu. Molimo za kineski narod.

Zadovoljstvo mi je pozdraviti članove Saveza slijepih i slabovidnih iz Rima, članove „Federazione Donne Arti Professioni Affari“ sa Sicilije, članove Cooperativa solidarietà iz Binetta (Bari). Ovi iz Apulije su jaki. I vjernike svjetovnog reda Služavki Marijinih koji slave 100. obljetnicu odobrenja Pravila života. Neka posjet grobovima apostola u srcima svih probudi novi duhovni žar.

Na koncu moje misli idu bolesnima, starijima, mladencima, a posebno mladima. Prekosutra ćemo slaviti liturgijski spomen na svetog Alojzija Gonzagu, koji je volio život i stoga ga je u potpunosti posvetio velikim kršćanskim idealima. Neka vam on pomogne ponovno otkriti poziv na svetost u velikodušnom darivanju Bogu te svojoj braći i sestrama.

Braćo i sestre, nastavimo moliti za mir. Rat je uvijek poraz od početka. Molimo za mir u izmučenoj Ukrajini, u Svetoj zemlji, u Sudanu, Mjanmaru i svugdje gdje se pati zbog rata. Molimo svaki dan za mir.

Moj blagoslov svima!

Pozdrav govornicima poljskog jezika

Srdačno pozdravljam Poljake. Zahvaljujući Gospodinu za novog blaženika, mučenika komunizma, don Michała Rapacza, molimo da njegovo svjedočanstvo postane znak Božje utjehe, u ovim vremenima obilježenim ratovima. Neka nas njegov primjer nauči biti vjerni Bogu, na zlo odgovarati dobrim, pridonositi izgradnji bratskog i miroljubivog svijeta. Blaženi don Michałe, zagovaraj za Poljsku i za mir u svijetu!

[1] Pismo mons. Fisichelli za jubilej 2025. (11. veljače 2022.).

[2] Komentar Psalama I, 4, 7: CSEL 64,4-7.

[3] Ivan Kasijan, Conlationes, X,11: SCh 54, 92-93.

Povezane objave

Papina kateheza na općoj audijenciji, 9. lipnja 2021.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 15. travnja 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 6. rujna 2023.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 4. kolovoza 2021.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 10. kolovoza 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 29. siječnja 2020.

anita.vranic