U organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj o obrazovanje i u prostorima HKS u dvorani Aula magna i OŠ Pavleka Miškine u Zagrebu održana je 8. i 9. siječnja 2026. godine Katehetska zimska škola za vjeroučitelje u osnovnim školama. Sudionice i sudionike, vjeroučiteljice i vjeroučitelje prigodnim riječima pozdravili su izaslanik Zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, novoimeonovani pomoćni biskup, prečasni mr. sc. Marko Kovač kao i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije, izv. prof. dr. sc. Ivice Pažin, te ravnateljica OŠ Pavleka Miškine, Vesna Vrbanović Jančić. Škola je okupila oko 350 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske.
Ravnateljica Agencije za odgoj o obrazovanje, mr. sc. Katarina Milković, prof., istaknula je kako je Katehetska zimska škole prostor susreta vjeroučitelja, odgojitelja i svjedoka vjere, promišljanja, dijaloga i trajne izgradnje vjeroučiteljskog poslanja i kako je trajan profesionalan i duhovni rast vjeroučitelja nužnost u zahtjevnim okolnostima te kako ovogodišnja tema „U potrazi za Juditom-vjeroučitelj pred izazovima nove stvarnosti“ potiče i poziva na promišljanje, a u tom smislu Judita postaje nadahnuće vjeroučitelju današnjice, pozvanom poučavati, svjedočiti, pratiti i graditi mostove između vjere, škole, obitelji i suvremenog društva obilježenog pluralnošću svjetonazora i dubokim egzistencijalnim previranjima kao i brojnim pitanjima djece i mladih, te kako je Katehetska zimska škola čin trajne podrške i jedan od oblika trajnog stručnog usavršavanja vjeroučitelja, koje se ostvaruje u duhu Ugovora između Svete Stolice i Vlade Republike Hrvatske, osobito u dijelu koji se odnosi na suradnju u području odgoja i obrazovanja. Ravnateljica je zahvalila na velikom interesu za sudjelovanjem i kazala kako su vjeroučitelji dolaskom potvrdili važnost zajedničkog promišljanja i umrežavanja sa željom da sa skupa osnaženi i ohrabreni nastave mudro odgovarati na izazove vremena u kojem su poslani djelovati.
U ime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, govor ime izgovorio imenovani zagrebački pomoćni biskup Marko Kovač.
Govor donosimo u cijelosti:
Govor zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše
Predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK, mons. Ivica Pažin u svom pozdravnom i uvodnom govoru naglasio je kako i ova katehetska zimska škola, pred sebe stavlja ne uvijek lak, a ništa manje niti rizičan cilj, a to je ponuditi vjeroučiteljima nešto novo! Novi pogled na sadržaj, predstavljanje novih metoda, razumijevanje novih koncepcija obrazovanja. Nekada se pri tome ima dojam da se samo služimo novim pojmovima, koji na kozmetički način tek zadiru u nešto novo, a zapravo su nalik ubiranju starih plodova iz stoljetnoga iskustva Crkve, njezine pedagogije, ali i didaktike. Uz to, smije se postaviti pitanje: kakve veze ima nova stvarnost o kojoj razmišljamo s Juditom iz Staroga Zavjeta? Zar je moguće ići naprijed, biti suvremen u načinu ophođenja prema novome u odgoju i obrazovanju, a krenuti na put u potragu za starozavjetnim likom, koji je – uz sve naglaske života i pripovijesti – još i nasilan? Ako je odgoj i obrazovanje, kako naglašava papa Lav XIV., najprije stvarnost djelovanja Duha Svetoga, onda nam valja iz te perspektive sagledavati i ovu temu: novo, u kontinuitetu sa starim, nije samo stvar kulturalnih i socioloških, možda i pedagoških varijacija postojanja i promjena, nego je to djelo Duha, koji je vodio i vodi Božji narod, i koji nam daje mogućnost ne samo pronalaziti novu odjeću za staru vjeru, nego vjeru iznova učiti artikulirati u odnosu prema znakovima vremena, kako ih tumači Drugi vatikanski sabor: „Božji narod, pokretan vjerom kojom vjeruje da ga vodi Duh Gospodnji koji ispunja svijet, trudi se da u događajima, potrebama i željama koje dijeli s ostalim ljudima našeg vremena razabere koji su u tome istinski znakovi Božje prisutnosti i Božjih nakana“ (GS, 11.).
Na poseban način obratio se vjeroučiteljima pitanjem: ”tko je za nas, i u vremenu u kojemu živimo, pravi Bog? Jahve ili Nabukodonozor? Krist ili netko drugi? Da je na to pitanje pokušao odgovoriti i otac hrvatske književnosti, koji je upravo zbog ovoga epa i zadobio taj naslov, u vremenu teških političkih i društvenih, ali i kršćansko vjerskih previranja, ne treba nas čuditi. Marulić, koji poseže za antičkom književnošću, kako bi tražio odgovor u svoje vrijeme, znak je i naše hrabrosti ići prema starom kako bi smo u novoj stvarnosti pronalazili odgovore na naša pitanja, ali i pitanja naših učenika. U vremenu nasilja i ratova nije nam želja likom Judite opravdati nasilje, za kojim je i ona posegnula, nego daleko više propitivati njegov smisao, ako ga uopće ima, te se služiti iskustvima stare povijesti i drevnih sjećanja kako bismo novome hrabro išli ususret. Uvijek znajući da je Gospodar povijesti i sadašnjosti novorođeni kralj židovski, Emanuel – s nama Bog!”
Prvo predavanje na temu Bog koji uništava ratove. Judita i njezino značenje u povijesti spasenja održao je dr. sc. Ivan Benaković istaknuvši kako nije jednostavno aktualizirati niti jedan biblijski tekst, a osobito biblijske tekstove koji su po sebi prepuni snažnih motiva koji možebitno potiču na agresiju i borbu. Jedan od takvih biblijskih narativa je zasigurno i biblijska Knjiga o Juditi. Kao središnji protagonist ove uistinu fascinantne pripovijesti ističe se žena po imenu Judita. Žena je to koja se odlikuje snagom, ali i iznimnom mudrošću te samim time postaje vremenom i simbol otpora i rezistencije sustavu vrijednosti koji je dijametralno suprotan Božjoj viziji stvorene stvarnosti. 
Naglasio je kako Društvo ulogu žene već duže vremena poima na neki pomalo drugačiji način od jedne biblijske vizije žene te je stoga vrijedno zastati i pošavši od Knjige o Juditi vidjeti na koji način ista knjiga i danas može biti putokaz za kreiranje jednog autentičnog govora o ženi i njezinoj snazi. Ovaj spis ženi daje neprikosnovenu vrijednost, ali ju prikazuje i kao onu koja je potrebita Božje snage ne bi li bila Božji instrument spasenja svome narodu. Drugim riječima, Judita ulazi u ratove, no u iste ratove ne ide sama već s Bogom koji je u percepciji izraelskog naroda uvijek „Bog ratnik“ (Jahve Sabaot), odnosno onaj koji staje na stranu malenih i istinski mu vjernih.
U potrazi za Juditom i vjeroučiteljem pred izazovima nove stvarnosti govorio je prof. dr. sc. Franjo Vidović. Naglasio je kako se društvo 21. stoljeća za razliku od prijašnjih vremena mijenja se vrlo brzo, te da su te promjene posebno vidljive i izazovne u obrazovnom sustavu. Učitelji i učenici nalaze se pred izazovom novih tehnologija, novih koncepcija ljudske egzistencije. Posebno je vidljiva promjena u odnosu na prihvaćanje i življenje kršćanske vjere. Puno toga što je u prijašnjim vremenima bilo samorazumljivo, vjersko znanje koje su učenici donosili sa sobom iz obitelji, danas je to postalo zadaća škole, zadaća vjeronauka.
Postavio je pitanje: Kako predavati vjeronauk u novoj situaciji u školi s obzirom da je poruka Sv. Pisma ostala ista, a svijet Sv. Pisma, njegove slike, prispodobe često su nerazumljive današnjim učenicima.
Popodnevni dio započeo je radom u pedagoškim radionicama koje su se održavale u OŠ Pavleka Miškine. Teme radionica bile su:
- Vjeroučitelj(ica) kao Judita:
Od biblijskog uzora do svakodnevnog svjedočanstva
Voditelji: Nataša Čurić, Martina Filipović, Marija Patrlj, Tomislav Šegina, Josip Štefanac
- Judita kao paradigmatski lik u vjeronaučnoj nastavi: metode i strategije za razvijanje vjere, hrabrosti i nade kod učenika
Voditelji: Silvija Čavlek, Anita Bakovljanec, Martina Horvat, Saša Špoljarić, Marijana Ćorić
- Strategije za suočavanje sa izazovima nove stvarnosti
– Crtati zemljovide nade
Voditelji: Marina Međimoreć Čupić, Ivana Turkalj, Đurđica Friš, Andrea Ljubičić, Hrvoje Zadravec i Antonio Boškić
Nakon rada u radionicama, vrativši se u dvoranu Aula magna Škola se nastavila panelom na temu: „Budućnost zahtijeva da naučimo više surađivati i rasti zajedno“ (Lav XIV.) – Erasmus akreditacije i iskustva sudjelovanja, u kojem su sudjelovale dr. sc. Sabina Marunčić iz Agencije za odgoj i obrazovanje, izvrsna savjetnica Tihana Petković, dipl. teol. s učenicama Vivien Holubek, Lena Sestrić i Lea Petković iz OŠ Vladimira Nazora Daruvar. Moderatorica panela bila je dr. sc. Gordana Barudžija, viša savjetnica za vjeronauk iz Agencije za odgoj i obrazovanje. 
Drugi dan Katehetske škole započeo je Euharistijskim slavljem u bazilici Sv. Antuna Padovanskog i nastavkom rada u pedagoškim radionicama.
Nakon pedagoških radionica uslijedilo je i treće predavanje koje je izlagala prof. dr. sc. Viktoria Franić Tomić na temu Rukom jedne žene. O Maruliću, Juditi i njihovu značenju za današnji jezik i kulturu. Prof. Tomić započela je izlaganje polazeći od remek-djela Marka Marulića, epa Judita, prvoga umjetničkog epa napisanog na hrvatskom jeziku, promatrajući ga kao višeslojni tekst u kojem se susreću biblijska egzegeza, humanistička poetika, nacionalno-kulturni identitet i trajna aktualnost biblijske poruke. Posebnu pozornost posvetila je liku Judite kao žene-vjernice, simbolu Božje providnosti i moralne snage, ali i kao književnoj figuri koja snažno utječe na oblikovanje jezika, etike i kulturne svijesti.
Nakon predavanja i tematske rasprave, voditelji pedagoških radionica u kratko su predstavili rad u istim.
Katehetska zimska škola završila je zahvalnim govorom mons. Ivice Pažina.
Radionice materijali:
Vjeroučitelj(ica) kao Judita: od biblijskog uzora do svakodnevnog svjedočanstva
Poveznica na prezentaciju i radne listove:
https://gamma.app/docs/KZS-mnex79w4a5b87mn?mode=doc
Radionica je polaznike usmjerila na biblijski lik Judite kao poticaj za promišljanje o identitetu, poslanju i izazovu vjeroučitelja u suvremenoj školi i društvu. Polazeći od Juditina konteksta krize, hrabrosti, razboritosti i vjernosti, sudionici su tražili načine kako poruku Knjige o Juditi prepoznati u vlastitom profesionalnom i osobnom djelovanju.
U središtu rada bila su tri praktična naglaska:
prvo, osvijestiti da identitet vjeroučitelja nije samo uloga u učionici nego i svjedočanstvo u odnosima prema učenicima, kolegama, roditeljima i župnoj zajednici. Drugo, imenovati konkretne pritiske koji otežavaju poslanje, primjerice slab interes učenika, podcjenjivanje predmeta, umor i sagorijevanje, izazove tehnologije i umjetne inteligencije te sukobe vrijednosti u okruženju. Treće, oblikovati korake koji su izvedivi i mjerljivi u svakodnevici.
Kao okvir za praktičnu primjenu ponuđen je jednostavan model „Judita 3K”:
molitva (problem iznijeti pred Boga i tražiti nutarnju snagu), razlučivanje (promisliti opcije, kriterije i posljedice), djelovanje (odabrati konkretan korak i provesti ga). Na radionici se taj okvir primijenio na studije slučaja iz školskog i župnog života te iz osobnih situacija u kojima se vjeroučitelj nalazi pod pritiskom očekivanja i vlastitih ograničenja.
Zaključno, radionica je naglasila potrebu za realnim, ali postojanim pristupom: prepoznati vlastite „Holoferne”, ostati u povezanosti s Crkvom i školom, čuvati osobnu duhovnost i profesionalnu kompetenciju te jačati suradnju, umjesto izoliranog djelovanja.
Sudionici su radionicu ocijenili vrlo visokim ocjenama te najčešće kao pozitivno istaknuli primjenjivost u nastavi, konkretne primjere iz prakse, rad u manjim skupinama i korisne smjernice o digitalnim alatima i umjetnoj inteligenciji. Kao prijedloge su naveli više vremena za raspravu i grupni rad te demonstraciju nekog AI alata na konkretnom zadatku.