Katehetska zimska škola, izvješće

Katehetska zimska škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s temom „U kakvom društvu želimo živjeti? Vjeronauk u školi iz perspektive Fratelli tutti“ održana je u petak 7. siječnja putem platforme Zoom, u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje.

Nakon molitvenoga uvoda koji su pripremile vjeroučiteljice Erika Likan Kelentrić i Iva Rimac i koji je glazbom popratio vjeroučitelj Ivica Suvalj u Katehetsku školu uvod je pripremio predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, koji je posebno zahvalio suorganizatorima – Agenciji za odgoj i obrazovanje, čestitavši i na doktoratu višoj savjetnici za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje u Zagrebu Gordani Barudžija. Više od 680 okupljenih vjeroučitelja i vjeroučiteljica zatim je pozdravila ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Dubravka Brezak Stamać.

Uslijedio je pozdravni govor predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića. Čestitavši svima novu 2022., nadbiskup je sudionicima zaželio „hrabrosti za novi iskorak, kojim ćemo – upravo poput tri kralja – krenuti ususret Novorođenome, ostavljajući iza sebe prividnu sigurnost i toplinu vlastitoga života, ponizno se nadajući da i ove godine pred dijete Isusa možemo prostri sve najbolje što imamo, čitav naš život”. Pozvao ih je da „to učinimo ne samo u svoje ime, kao vjeroučitelji i kao kršćani, nego i uime onih vjeroučitelja i svećenika, koji su nas, kako zbog posljedica covid bolesti tako i zbog drugih okolnosti, u godini koja je iza nas, napustili”, istaknuvši pritom posebno predstojnika KU Krčke biskupije vlč. mr. Antona Peranića.

mons. Đuro Hranić, pozdravni govor

Osvrnuvši se na temu skupa „U kakvom društvu želimo živjeti? Vjeronauk u školi iz perspektive Fratelli tutti”, nadbiskup Hranić upozorio je da je zapadno europsko, ali i ne samo europsko društvo, stvorilo od nas pojedince koji su naučeni živjeti u društvu kao mjestu „ispunjavanja naših trenutačnih želja” te nas je individualizam doveo do toga da smo iz kolektivnoga, zajedničkoga sjećanja izbrisali fenomen pred kojim se danas nalazimo: stvarnosti krize. Umjesto da nam zajednički problem pandemije korona bolesti bude prilikom traženja zajedničkoga rješenja, slušanja jedni drugih, slušanja struke, otvorenosti za različita razmišljanja te traženja najboljih odgovora na takvu situaciju, mi se jedni od drugih udaljavamo, čak se uzimamo slobodu o onima koji misle drukčije govoriti jezikom kulture odbacivanja, čak i mržnje, istaknuo je nadbiskup Hranić, dodajući da je takva situacija možda najočitiji prikaz svega onoga što se u društvu događa i na drugim, ne samo političkim i zdravstvenim područjima, nego i u našem svakodnevnom životu.  Pozvao je stoga na odgovornost i ne upuštanje u širenja teorija zavjere.

Jedna od oznaka najradikalnijega individualizma jest i ta da čovjek zapravo niti ne treba drugoga čovjeka, upozorio je nadbiskup. „Društvo je stvorilo takve sustave života da je, na manje ili više izravan način, preuzelo brigu o svakomu od nas. Budući da je u takvom sustavu čovjek postao ovisan o standardima koje društvo zadaje, pa i o onim obrazovnim, čovjek kao da gubi istinsku potrebu života i susreta s drugim. U krizama, kao što je ova današnja, kada pojedinci dolaze u prvi plan, oni postaju često ciljem našega nepovjerenja, što je i za očekivati u društvu u kojemu smo naučili živjeti bez drugoga, istaknuo je nadbiskup Hranić.

Primijetio je da ovom Katehetskom zimskom školom „sigurno nećemo biti u stanju odgovoriti na to pitanje. Još manje ćemo biti u mogućnosti promijeniti društvo ili čovjeka”, no uzimajući ozbiljno u razmatranje riječi pape Franje u enciklici Fratelli tutti, vrijeme je da se prestanemo ograničavati samo na riječi i na hvale o bratstvu i socijalnom prijateljstvu. Vrijeme je da iz onoga: ja i drugi nastane jedno MI! „Jer samo tako, u susretu s drugim, čovjek može spoznati istinu o svome vlastitom životu i pozivu, o njegovu mjestu u konkretnom društvu i u svijetu, u kojemu živi”.

U tom smislu smo pozvani, kao vjeroučitelji i kao Crkva, iznova započeti učiti s učenicima, koji su pred nama, što to znači biti dio društva; dio zajednice; biti solidaran s drugima; osjećati se odgovornima za druge, najprije za slabosti drugih, poručio je nadbiskup. Zadaća nam je otkrivati i svjedočiti što to znači biti milosrdni Samaritanac u vremenu u kojemu mi živimo – naučiti da trebamo jedni druge. „Kada to shvatimo, tada ćemo imati i povjerenja u drugoga. A kada imamo povjerenja jedni u druge, tada će i društvo, kako god ranjivo bilo, moći počivati na ispravnim temeljima. Vjeronauk može i mora biti dio obnoviteljske stvarnosti društva!” poručio je nadbiskup Hranić.

Neka strah pred nevidljivim i do kraja nespoznatim, posebno kada je riječ o krizi, koju nam je nametnula pandemija Covida 19, ne zatomi u nama hrabrost naviještanja Onoga, koji nas je svojim rođenjem, ali i svojom smrću otkupio. Neka nam Gospodin da snage da više težimo za plodovima nego za uspjehom, kako na ovoj Katehetskoj zimskoj školi, tako i u osobnim našim životima, u godini koja je pred nama, zaključio je nadbiskup Hranić.

Uvodno predavanje na temu „Društvo kao poliedar. Možemo li bez centra i periferija?“, održao je izv. prof. dr. sc. Zoran Turza.

Društvo kao poliedar, Zoran Turza

Prof. Turza je istaknuo važnost razumijevanja četiri načela vezana uz izgradnju društvenog suživota prema papi Franji. Ta su načela opisana u Apostolskom nagovoru o evangelizaciji u suvremenom svijetu pape Pavla VI. (EG u br. 221-237). Istaknuo je jedno načelo: cjelina nadilazi dio u čijem je središtu shvaćanje društva kao poliedra što omogućava suživot polarnosti u kojima se shvaćanje centra i margine svodi na minimum.

Papa Franjo crpi takvo shvaćanje društva kao poliedra iz razumijevanja Crkve kao poliedra na tragu Tuebingenške teološke škole (nadahnute filozofijom njemačkog idealizma), a onda Przyware, Guardinija i drugih. Nadalje, papa Franjo smatra da je model poliedra vrlo važan i u kontekstu enciklike Fratelli tutti.  U FT 145 ponavlja EG 236, ali temu dodatno razrađuje u FT 215 u kontekstu govora o „novoj kulturi“: „Poliedar predstavlja društvo u kojem razlike supostoje nadopunjujući se, obogaćujući i osvjetljavajući se međusobno, premda to za sobom povlači rasprave i podozrivosti.”

Sudionicima Katehetske škole iznijeta su promišljanja o tome koje bi bile prednosti, a koji nedostaci razumijevanja društva u našem lokalnom kontekstu, npr. vrlo konkretno: znače li zapadni globalni trendovi to da mi u našem lokalnom kontekstu njih nužno trebamo prihvatiti i podržavati? To bi bio model kugle koja ima jedno središte prema kojem smo svi usmjereni.

‘Što bi to konkretno za nas značilo, upitao je predavač i zaključio: ‘Treba biti svjestan vlastitog identiteta kako bi se kroz sučeljavanje ili kroz dijalog suprotnosti sjedinile, a opet ne bi nestale. U poliedru se radi o tome da centar i periferija kao kategorije nestaju i dolazimo u jedan novi proces. To nije rekao papa Franjo, ali je to možda moguće rješenje za shvaćanje društva. Što bi to konkretno značilo za hrvatski narod? Sve što dolazi sa zapada, istoka ili bilo koje druge strane svijeta ne mora nužno značiti da je to dobro za središnju Europu, jer smo mi svjesni onoga što mislimo i što smatramo da je najvažnije i najbolje za nas i naš hrvatski, slavonski i mediteranski, kontekst. Ako bismo pokušali tumačiti neku uputu ili direktivu koja dolazi izvana, ne samo iz Europske unije, mi to trebamo uzeti s rezervom.  Mi znamo što je za, u našem kontekstu naše plohe unutar poliedra, važno i taj način, to shvaćanje direktiva koje dolaze u bilo koju zemlju, to zapravo dolazi iz tog modela, koji je nadiđen ili bi barem bilo dobro da je nadiđen, centra i periferije. Dakle, on ne postoji više. Znamo koliko smo važni, znamo koliko smo vrijedni, znamo koja je naša uloga u čitavom ovom poliedru i ne želimo više funkcionirati na principu kugle koja ima samo jedan centar ili na principu nekih drugih geometrijskih tijela koja imaju više centara.  Mi smo u tom kontekstu sami sebi i centar i periferija.’

U popodnevnom dijelu programa uslijedili su primjeri dobre prakse.

U prvom bloku od 13.30 do 15.00 sati predstavljeni su:

„Njegovanje dijaloga“

Ivana Turkalj, OŠ Ludina, Velika Ludina

https://youtu.be/WUfqwfd3nxc

„Vrednovanje ravnopravnosti – jednakost kao rezultat svjesnoga i pažljivog njegovanja bratstva“

Mihaela Ljutić, OŠ Ljudevita Modeca, Križevci

Mihaela Ljutić

„Vrednovanje ljudskog dostojanstva – rad s djecom s teškoćama“

Ivica Suvalj, COOR Poravsko sunce, Koprivnica

Ivica Suvalj

 

U drugom bloku od 15.00 do 17.00 sati predstavljeni su:

„Pomozimo djeci ulice – stavimo osmijeh na njihova lica“

Stipe Jolić, Ivan Markulin i Marijana Markulin, OŠ Jelkovec, Sesvete

https://youtu.be/cN5aBRdNcHo

„Malim koracima prema demokratskom društvu“

Erika Likan Kelentrić i Iva Rimac, OŠ Nikole Hribara, Velika Gorica

https://youtu.be/NUIahJ7BtpI

„Vrednovanje demokracije – elementi forum kazališta u nastavi vjeronauka“

Nataša Roginek i Silvija Čavlek OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec

Elementi forum- kazališta u nastavi vjeronauka

 

 

 

 

 

 

Povezane objave

Radni tekst dokumenta HBK „Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima“;

nku_admin

Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u srednjim školama 2019.

anita.vranic

Natjecanje iz vjeronauka 2018/19

nku_admin

Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u srednjim školama

anita.vranic

Katehetska ljetna škola za osnovnoškolske vjeroučitelje, Split

anita.vranic

Doktorirala Gordana Barudžija

anita.vranic