Papina kateheza na općoj audijenciji, 18. rujna 2019.

Biblijski odlomak: iz Djela apostolskih 5, 34-35.38-39

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo kateheze o Djelima apostolskim. Suočeni sa zabranom Židova da podučavaju u ime Kristovo, Petar i apostoli hrabro odgovaraju da se ne mogu pokoriti onima koji žele stati na put širenju evanđelja u svijetu.

Tako dvanaestorica pokazuju da posjeduju onu „poslušnost vjere“ koju će kasnije htjeti pobuditi u svim ljudima (usp. Rim 1, 5). Počevši od Pedesetnice, oni zapravo više nisu ljudi koji su „sami“. Oni doživljavaju onu posebnu sinergiju po kojoj u središtu nisu oni i poručuju: „mi… i Duh Sveti“ (Dj 5, 32) ili „Duh Sveti i mi“ (Dj 15, 28). Osjećaju da ne mogu reći „ja“ sâm, oni su ljudi u čijem središtu nisu oni sami, ljudi koji su se „decentralizirali“. Ojačani ovim savezom, apostoli ne dopuštaju da ih itko zastraši. Imali su zapanjujuću hrabrost! Sjetimo se da su bili kukavice: svi su pobjegli, pobjegli su kad je Isus uhićen. Ali od kukavica su postali tako hrabri. Zašto? Zato što je Duh Sveti bio s njima. Isto se događa i nama:

ako u sebi imamo Duha Svetoga, imat ćemo hrabrosti ići naprijed, hrabrosti da pobijedimo u mnogim borbama, ne po sebi samima već po Duhu koji je s nama. Neustrašivi svjedoci Uskrslog Isusa ne znaju za uzmak, poput mučenika svih vremena, uključujući i naša. Mučenici daju svoj život, ne kriju da su kršćani.

Sjetimo se samo prije nekoliko godina – i danas ih je mnogo – ali sjetimo se prije četiri godine onih koptskih pravoslavnih kršćana, pravi radnici, na plaži u Libiji: svi su zaklani. Ali posljednja riječ koju su rekli bila je: „Isuse, Isuse“. Za svoju su vjeru bili spremni platiti veliku cijenu, jer je Duh Sveti bio s njima. To su današnji mučenici!

Apostoli su „razglasi“ Duha Svetoga, koje je Uskrsli poslao da brzo i bez oklijevanja šire Riječ koja daje spasenje.

I doista, ta odlučnost je uzdrmala židovski „vjerski sustav“, koji se osjeća ugroženo i reagira nasiljem i smrtnim kaznama. Progon kršćanâ uvijek je isti: osobe koje ne žele kršćanstvo osjećaju se ugroženima i tako donose smrt kršćanima. Ali usred sinedrija diže se različiti glas, glas farizeja koji je odlučio zaustaviti reakciju svojih: zvao se Gamaliel, razborit čovjek, „zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod“. U njegovoj je školi sveti Pavao naučio poštivati „Otački zakon“ (usp. Dj 22, 3). Gamaliel uzima riječ i pokazuje braći kako provesti u djelo umijeće razlučivanja u situacijama koje nadilaze uvriježene obrasce.

On pokazuje, navodeći neke ličnosti koje su se izdavale za Mesiju, da svaki ljudski projekt isprva može naići na odobravanja, a potom doživjeti krah, dok je svemu onome što dolazi odozgo i nosi Božji „potpis“ suđeno da traje. Ljudski projekti uvijek propadnu; kratkog su vijeka, baš kao i mi.

Sjetite se samo tolikih političkih projekata i kako se oni mijenjaju i brzo nestaju u svim zemljama. Pomislite na velika carstva, pomislite na diktature iz prošlog stoljeća: osjećali su se vrlo moćnima, mislili su da gospodare svijetom. A onda su se sve srušile. Pomislite također na današnje vladavine: one će se srušiti ako Bog nije s njima, jer snaga koju ljudi imaju u sebi nije trajna. Samo Božja snaga traje. Sjetimo se povijesti kršćana, pa i povijesti Crkve, s toliko grijeha, s tolikim sablaznima, s toliko loših stvari u ova dva tisućljeća. I zašto se nije srušila? Jer Bog je tu. Mi smo grešnici, i mnogo puta sablažnjavamo. Ali Bog je s nama. I Bog spašava prvo nas, a potom i njih; ali on Gospodin uvijek spašava. Snaga je „Bog s nama“. Gamaliel dokazuje, citirajući neke ličnosti koje su se izdavale za Mesiju, da svaki ljudski projekt isprva može naići na odobravanje, a zatim doživjeti krah. Zato Gamaliel zaključuje da, ako su učenici Isusa iz Nazareta povjerovali u varalicu, suđeno im je da nestanu i potpuno iščeznu; ako naprotiv slijede onoga koji dolazi od Boga, bolje je odustati od borbe protiv njih; i upozorava: „da se i s Bogom u ratu ne nađete“ (Dj 5, 39). Uči nas ovom razlučivanju.

To su umirujuće i dalekovidne riječi koje nam omogućuju da kršćanski događaj promatramo pod novim svjetlom i nude kriterije koji „odišu evanđeljem“, jer nas pozivaju da prepoznamo stablo po njegovim plodovima (usp. Mt 7, 16).

One dotiču srca i postižu željeni učinak: ostali članovi sinedrija slijede njegovo mišljenje i odriču se svojih smrtonosnih namjera, to jest da ubiju apostole.

Molimo Duha Svetoga da djeluje u nama kako bismo, i osobno i kao zajednica, stekli habitus razlučivanja. Molimo ga da uvijek umijemo vidjeti jedinstvo povijesti spasenja kroz znakove Božjeg prolaska u ovom našem vremenu i na licima onih oko nas, da naučimo da su vrijeme i ljudska lica glasnici živoga Bog.

Apel Svetoga Oca

21. rujna se obilježava Svjetski dan Alzheimerove bolesti koja pogađa mnoge muškarce i žene koji su zbog ove bolesti često žrtve nasilja, zlostavljanja i zloupotreba koji narušavaju njihovo dostojanstvo. Molimo se za obraćenje srcâ i za one koji su oboljeli od Alzheimerove bolesti, za njihove obitelji i za one koji se s ljubavlju brinu za njih. Ovoj molitvi također pridružujem sjećanje na oboljele od tumorskih patologija, kako bi i oni uživali sve veću potporu i u prevenciji i u liječenju ove bolesti.

Povezane objave

Papina kateheza na općoj audijenciji, 22. travnja 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 23, ožujka 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 30. kolovoza 2023.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 19. lipnja 2019.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 27. siječnja 2021.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 13. listopada 2021.

anita.vranic