Papina kateheza na općoj audijenciji, 29. svibnja 2024.

CIKLUS KATEHEZÂ: DUH I ZARUČNICA. DUH SVETI VODI BOŽJI NAROD USUSRET ISUSU, NAŠOJ NADI

1. Duh Božji lebdio je nad vodama

ČitanjePost 1, 1-2

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.

U tekstu koji slijedi uključeni su i nepročitani dijelovi koje se također donosi kao da su izgovoreni.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ovom katehezom započinjemo ciklus razmišljanja koji ima za temu „Duh i Zaručnica – Zaručnica je Crkva – Duh Sveti vodi Božji narod ususret Isusu, našoj nadi“. Na našem ćemo putu proći kroz tri velika razdoblja povijesti spasenja: Stari zavjet, Novi zavjet i vrijeme Crkve. Pogled će nam pritom uvijek biti uprt u Isusa, koji je naša nada.

U ovim prvim katehezama o Duhu u Starom zavjetu nećemo se baviti „biblijskom arheologijom“. Otkrit ćemo, umjesto toga, da je ono što je dano kao obećanje u Starome zavjetu u punini ostvareno u Kristu. Bit će to kao da pratimo kretanje sunca od zore do podneva.

Započinjemo s prva dva retka uopće u Bibliji: „U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama“ (Post 1, 1-2). Duh Božji nam se javlja kao tajanstvena sila po kojoj svijet prelazi iz svog početnog bezobličnog, pustog i mračnog stanja u svoje uređeno i skladno stanje. Zato što Duh stvara sklad, sklad u životu, sklad u svijetu. Drugim riječima, On je onaj koji daje prijeći iz kaosa u kozmos, odnosno iz konfuzije u nešto lijepo i uređeno. To je, naime, značenje grčke riječi kosmos, kao i latinske riječi mundus, odnosno nešto lijepo, uredno, čisto, skladno, jer Duh je sklad.

To još uvijek nejasno upućivanje na djelovanje Duha Svetoga u stvaranju pojašnjeno je u nastavku objave. U jednom psalmu čitamo: „Gospodinovom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova“ (Ps 33, 6); te još: „Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje“ (Ps 104, 30).

Ta crta razvoja postaje vrlo jasna u Novom zavjetu, u kojem se opisuje intervenciju Duha Svetoga u novom stvaranju, služeći se upravo slikama koje čitamo u tom opisu postanka svijeta: golub koji lebdi nad vodama Jordana kod Isusova krštenja (usp. Mt 3, 16); Isus koji u dvorani Posljednje večere dahnu u učenike i reče im: „Primite Duha Svetoga“ (Iv 20, 22), kao što Bog u početku udahnu dah života Adamu (usp. Post 2, 7).

Apostol Pavao uvodi nešto novo u taj odnos između Duha Svetoga i stvorenja. On govori o svemiru koji „uzdiše i muči se u porođajnim bolima“ (usp. Rim 8, 22). On pati zbog čovjeka koji ga je podvrgao „ropstvu raspadljivosti“ (usp. rr. 20-21). To je stvarnost koja nas se izbliza i na dramatičan način tiče. Apostol vidi uzrok patnje stvorenja u raspadljivosti i grijehu čovjeka koji ga je odvukao u njegovu otuđenost od Boga. To vrijedi i danas kao i tada. Vidimo pustoš koju je čovjek stvorio i nastavlja stvarati u stvorenom svijetu, posebno onom dijelu koji ima najveći kapacitet za iskorištavanje svojih resursa.

Sveti Franjo Asiški pokazuje nam izlaz, put povratka u sklad stvaralačkog Duha: to je put kontemplacije i slavljenja. Siromašak je htio da se iz grudi stvorenja vine pjesma hvale Stvoritelju. Sjetimo se: „Hvaljen budi, Gospodine moj…“, pjesma Franje Asiškog.

U psalmu 18 kaže se: „Nebesa navješćuju slavu Božju“ (r. 2), ali ona trebaju muškarca i ženu da daju glas tom tihom vapaju. A u „Svet“ u svetoj misi svaki put ponavljamo: „Puna su nebesa i zemlja slave tvoje“. Oni su, da tako kažem, „trudna“ time, ali im trebaju ruke dobre babice da donesu na svijet tu njihovu hvalu. Naš je poziv u svijetu, podsjeća nas nadalje Pavao, biti „na hvalu slave njegove“ (Ef 1, 12). Radi se o tome da se radost kontemplacije stavi ispred posjedovanja. I nitko se nije više radovao stvorenjima od Franje Asiškog, koji nije htio ništa posjedovati.

Braćo i sestre, Duh Božji, koji je u početku kaos pretvorio u kozmos, djeluje kako bi se ta preobrazba dogodila u svakom čovjeku. Preko proroka Ezekiela Bog obećava: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!… Duh svoj udahnut ću u vas“ (Ez 36, 26-27). Jer naše je srce nalik onom pustom i mračnom bezdanu iz prvih redaka knjige Postanka. U njemu se miješaju suprotni osjećaji i želje: tjelesni i duhovni. Svi smo mi, u stanovitom smislu, ono „kraljevstvo u sebi razdijeljeno“ o kojem Isus govori u Evanđelju (usp. Mk 3, 24). Možemo reći da oko nas postoji vanjski kaos, društveni i politički kaos: pomislimo na ratove, pomislimo na tolike dječake i djevojčice koji nemaju što jesti, na tolike društvene nepravde, to je izvanjski kaos. Ali postoji i unutarnji kaos, u svakome od nas. Prvi se ne može izliječiti ako ne počnemo liječiti drugi! Braćo i sestre, predano radimo na tome da od naše nutarnje konfuzije stvorimo jasnoću Duha Svetoga: Bog svojom snagom to izvodi, a mi otvaramo srce da On to može učiniti.

Neka ovo razmišljanje pobudi u nama želju za iskustvom Duha Stvoritelja. Više od tisućljeća Crkva nam stavlja u usta usrdan zaziv u kojem molimo: „Veni creator Spiritus!“, „O, dođi, Stvorče, Duše Svet! Pohodi duše vjernika. Ispuni srca koja si stvorio nebeskom milošću“. Molimo se Duhu Svetome da dođe u nas i, novošću Duha, učini nas novim ljudima. Hvala!

_______________________

Pozdrav poljskim vjernicima

Od srca pozdravljam Poljake. Poseban pozdrav okupljenim hodočasnicima u Rimu u molitvenom sjećanju na blaženog kardinala Stefana Wyszyńskog. Neka taj primas koji je živio u dvadesetom vijeku bude Crkvi u Poljskoj i u svijetu uzor vjernosti Kristu i Gospi. Naučimo se od njega velikodušnosti u odgovoru na siromaštvo našeg vremena, uključujući i siromaštva uzrokovana ratom u mnogim zemljama, posebno u Ukrajini.

Od srca vas blagoslivljam.

APELI

Želim zajamčiti svoje molitve za žrtve velikog klizišta kojim je pogođeno više sela u Papui Novoj Gvineji. Neka Gospodin utješi članove obitelji, sve one koji su izgubili svoje domove i Papuance s kojima ću se, ako Bog da, susresti u rujnu.

Prošle je nedjelje u Novari blaženim proglašen don Giuseppe Rossi, svećenik i mučenik. Taj župnik gorljiv u ljubavi, nije napustio svoje stado u tragičnom razdoblju Drugog svjetskog rata, nego ga je branio sve do prolijevanja vlastite krvi. Neka nam njegovo herojsko svjedočanstvo pomogne hrabro se uhvatiti u koštac sa životnim kušnjama. Pljesak novom blaženiku!

U sklopu pozdrava vjernicima talijanskog govornog područja

[…] Slavimo danas liturgijski spomen svetog Pavla VI., pastira koji je izgarao od ljubavi prema Kristu, Crkvi i čovječanstvu. Neka taj spomen pomogne svima ponovno otkriti radost kršćanstva, potičući obnovljenu predanost izgradnji civilizacije ljubavi. I molim vas, ako imate vremena, pročitajte pismo Pavla VI. Evangelii nuntiandi koje je još uvijek aktualno.

Misli mi lete napaćenoj Ukrajini. Neki dan sam primio dječake i djevojčice koji su u ratu pretrpjeli teške opekline i ostali bez nogu: rat je uvijek okrutan. Ti dječaci i djevojčice moraju ponovno učiti hodati, kretati se s protezama na nogama… izgubili su osmijeh. Jako je ružno, jako tužno kad dijete izgubi osmijeh. Molimo za ukrajinsku djecu. I ne zaboravimo Palestinu, Izrael koji toliko pate: neka rat prestane! Ne zaboravimo također Mjanmar i mnoge zemlje koje su u ratu. Djeca pate, djeca trpe u ratu. Molimo se Gospodinu da bude blizu svima i podari nam milost mira. Amen.

Svima moj blagoslov!

Povezane objave

Papina kateheza na općoj audijenciji, 19. listopada 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 3. ožujka 2021.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 20. travnja 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 10. lipnja 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 25. rujna 2024.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 15. veljače 2023.

anita.vranic