Papina kateheza na općoj audijenciji, 12. lipnja 2019.

Biblijski odlomak: iz Djela apostolskih, 1, 21-22.26

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Započeli smo katehetski put koji će slijediti „putovanje“: putovanje evanđelja opisano u knjizi Djela apostolskih, jer ta knjiga svakako pokazuje putovanje evanđelja, kako je evanđelje išlo dalje, sve dalje i dalje…

Sve počinje od Kristova uskrsnuća. To zapravo nije događaj kao drugi, već izvor novog života.

Učenici to znaju i – poslušni Isusovoj zapovijedi – ostaju ujedinjeni, ujedinjeni i ustrajni u molitvi. Privijaju se uz Mariju, Majku, i pripremaju se za primanje Božje snage ne na pasivan način, nego učvršćujući međusobno zajedništvo.

Tu prvu zajednicu činilo je više-manje 120 braće i sestara: brojka koji u sebi sadrži broj 12, simboličan za Izrael, jer predstavlja dvanaest plemena, i simboličan za Crkvu, zbog dvanaest apostola koje je Isus izabrao. Sada, nakon bolnih događaja Muke, Gospodinovih apostola više nije dvanaest, već jedanaest. Jedan od njih, Juda, više nije tu: oduzeo si je život shrvan grizodušjem.

Već se ranije počeo odvajati od zajedništva s Gospodinom i drugima, činiti sve sam, odvajati se, biti toliko privržen novcu da je instrumentalizirao siromašne, izgubio iz vida obzorje besplatnosti i sebedarja, dotle da je dopustio virusu oholosti da zarazi njegov um i srce, pretvarajući ga iz „prijatelja“ (Mt 26, 50) u neprijatelja i u „vođu onih što uhvatiše Isusa“ (Dj 1, 16). Juda je primio veliku milost da bude dio skupine Isusovih prisnih prijatelja i sudjeluje u njegovoj službi, ali je u određenom trenutku išao sam „spasiti“ vlastiti život što je imao za posljedicu da ga je izgubio (usp. Lk 9, 24). Prestao je srcem pripadati Isusu i stavio se izvan zajedništva s Njim i Njegovima. Prestao je biti učenik i stavio se iznad Učitelja. On ga je prodao i „cijenom nepravednosti“ kupio zemlju, koja nije davala plodove, nego se bila natopila samom njegovom krvlju (usp. Dj 1, 18-19).

Ako je Juda više volio smrt no život (usp. Pnz 30, 19; Sir 15, 17) i slijedio primjer opakih čiji je put kao mrkli mrak i vodi u propast (usp. Izr 4, 19; Ps 1, 6), jedanaestorica naprotiv biraju život i blagoslov, preuzimaju na sebe zadaću da se taj život i blagoslov prenose kroz povijest, od naraštaja do naraštaja, od Izraelskog naroda do Crkve.

Evanđelist Luka nam pokazuje da, suočeni s napuštanjem jednog od Dvanaestorice, kojim je zadana ranu tijelu zajednice, nužno je da njegovo mjesto preuzme netko drugi. A tko bi ga mogao preuzeti? Petar naznačuje zahtjev: novi član mora biti Isusov učenik od početka, to jest od krštenja u Jordanu, do kraja, to jest do uzašašća na nebo (usp. Dj 1, 21-22). Skupinu Dvanaestorice treba ponovno uspostaviti. U tome trenutku započinje praksa zajedničkog razlučivanja, koja se sastoji u tome da se promatra stvarnost Božjim očima, u perspektivi jedinstva i zajedništva.

Dva su kandidata: Josip Barsaba i Matija. Zatim čitava zajednica moli ovako: „Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto“ (Dj 1, 24-25). I kockom Gospodin pokazuje Matiju, koji biva pridružen jedanaestorici. Tako zbor Dvanaestorice biva ponovno uspostavljen, što je znak zajedništva,

a zajedništvo pobjeđuje podjele, izolaciju, mentalitet koji apsolutizira prostor privatnosti, znak da je zajedništvo prvo svjedočanstvo koje pružaju apostoli.

Isus je to rekao: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13, 35).

Dvanaestorica u Djelima apostolskim pokazuju Gospodinov stil. Oni su ovjerovljeni svjedoci Kristova djela spasenja i ne prikazuju svijetu svoje tobožnje savršenstvo, nego, milošću jedinstva, iznose na vidjelo Drugoga koji već sada živi na nov način usred svoga naroda.

A tko je to? To je Gospodin Isus. Apostoli odlučuju živjeti pod gospodstvom Uskrsloga u jedinstvu među braćom, što postaje jedino moguće ozračje autentičnog sebedarja.

I mi također trebamo ponovno otkriti ljepotu svjedočenja Uskrsloga, izaći iz autoreferencijalnih stavova, odreći se toga da zadržavamo Božje darove za sebe i ne podleći prosječnosti. Ponovna uspostava apostolskog zbora pokazuje kako u DNK kršćanske zajednice postoji jedinstvo i sloboda od sebe samih, koji nam omogućuju da se ne plašimo različitosti, da se ne vezujemo za stvari i darove i da postanemo martyres, to jest svijetli svjedoci Boga koji je živ i djeluje u povijesti.

U sklopu pozdrava poljskim vjernicima

Srdačno pozdravljam poljske hodočasnike. Znam da su mnogi od vas i tisuće vaših sunarodnjaka sudjelovali prošle nedjelje na Hodu za životu, noseći poruku da je život svet jer je dar Božji. Pozvani smo braniti ga i služiti mu od začeća u majčinom krilu do poodmakle dobi, kad je obilježen slabošću i patnjom. Nije dopušteno uništiti život, vršiti eksperimente nad njima ili širiti lažna shvaćanja o njemu. Molim vas da se molite da se ljudski život uvijek poštuje te tako svjedočite evanđeoske vrijednosti, osobito u krilu obitelji. Od srca blagoslivljam vas i vama drage osobe.

Povezane objave

Papina kateheza na općoj audijenciji, 3. lipnja 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 23. lipnja 2021.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 24. lipnja 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 8. rujna 2021.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 20. prosinca 2023.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 12. veljače 2020.

anita.vranic