Papina kateheza na općoj audijenciji, 27. rujna 2023.

Apostolsko putovanje u Marseille povodom Mediteranskih susreta

Čitanje: Mt 4, 12-16

[Isus] povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku.

Draga braćo i sestre!

Krajem prošlog tjedna posjetio sam Marseille kako bih sudjelovao na zaključenju Mediteranskih susreta (Rencontres Méditerranéennes), koji su okupili biskupe i gradonačelnike mediteranskog područja, zajedno s brojnim mladima, kako bi pogled bio usmjeren prema budućnosti. Doista, događaj u Marseilleu bio je naslovljen „Mozaik nade“. To je san, to je izazov: da Mediteran ponovno vrati svoj poziv – biti laboratorij civilizacije i mira.

Mediteran je – znamo to – kolijevka civilizacije, a kolijevka je za život! Neprihvatljivo je da postane grobnica, a ni mjesto sukoba. Sredozemno more je sušta suprotnost sukobu civilizacija, ratu, trgovini ljudima. Baš suprotno tome: Mediteran povezuje Afriku, Aziju i Europu; sjever i jug, istok i zapad; ljude i kulture, narode i jezike, filozofije i religije. Naravno, more je uvijek na neki način bezdan koji valja prijeći i može postati i opasno. Ali njegove vode čuvaju blago života, njegovi valovi i njegovi vjetrovi nose plovila svih vrsta.

S njegove istočne obale prije dvije tisuće godina krenulo je Evanđelje Isusa Krista. [Njegov navještaj] se, naravno, ne događa nekom čarolijom i nije realiziran jednom zasvagda. To je plod putovanja na kojemu je svaka generacija pozvana prijeći jednu dionicu, čitajući znakove vremena u kojem živi.

Susret u Marseilleu uslijedio je nakon sličnih susreta održanih u Bariju 2020. i u Firenci prošle godine. To nije bio izoliran događaj, već korak naprijed na jednome putu, koji ima svoje početke u „Mediteranskim razgovorima“ (“Colloqui Mediterranei”) koje je organizirao gradonačelnik Giorgio La Pira u Firenci krajem 50-ih godina prošlog stoljeća. Bio je to korak naprijed kako bi se danas odgovorilo na poziv koji je uputio sveti Pavao VI. u svojoj enciklici Populorum progressio: promicati „humaniji svijet u kojem bi svi imali od čega davati i primati, i to tako da progres jednih ne bude zaprekom razvoju drugih“ (br. 44).

Što je proizišlo iz tog događaja u Marseilleu? Proizišao je pogled na Mediteran koji bih nazvao jednostavno čovjekoljubivim, ne ideološkim, ne strateškim, ne politički korektnim niti instrumentalnim, već čovjekoljubivim, to jest kadrim povezati sve s primarnom vrijednošću ljudske osobe i njezinim nepovredivim dostojanstvom. Istodobno je proizišao pogled pun nade. To je danas vrlo iznenađujuće: kad slušaš svjedoke koji su prošli kroz neljudske situacije ili su ih dijelili s drugima, i upravo od njih primiš „ispovijed nade“. To je ujedno pogled bratstva.

Braćo i sestre, ta nada, to bratstvo se ne smije „rasplinuti“, ne, naprotiv mora se organizirati, konkretizirati u dugoročnim, srednjoročnim i kratkoročnim djelovanjima. Kako bi osobe, s punim dostojanstvom, mogle izabrati hoće li emigrirati ili ne emigrirati. Mediteran mora biti poruka nade.

Ali postoji još jedan komplementaran aspekt: potrebno je vratiti nadu našim europskim društvima, posebno novim naraštajima. Kako, naime, možemo prihvaćati druge ako mi prvi nemamo otvoren horizont prema budućnosti? Kako se mladi bez nade, zatvoreni u svoje privatne živote, zaokupljeni samima sobom i svojom nestalnošću, mogu otvoriti susretu i dijeljenju? Naša društva, često bolesna od individualizma, konzumerizma i ispraznih bjegova trebaju se otvoriti, dati svojoj duši i duhu da prodišu i tada će krizu moći vidjeti kao priliku i pristupiti joj na pozitivan način.

Europa treba ponovno naći strast i entuzijazam i mogu reći da sam ih u Marseilleu i našao: u njegovu pastiru, kardinalu Avelineu, u svećenicima i posvećenim osobama, u vjernicima laicima koji se bave karitativnim radom, u obrazovanju, u Božjem narodu koji je pokazao veliku toplinu na misi na stadionu Vélodrome. Zahvaljujem svima njima i Predsjedniku Republike koji je svojom nazočnošću svjedočio pažnju čitave Francuske prema događaju u Marseilleu. Neka Majka Božja, koju žitelji Marseillea časte kao Notre Dame de la Garde (Gospa od Straže), prati narode Sredozemlja na njihovu putu, kako bi ta regija postala ono što je oduvijek pozvana biti: mozaik civilizacije i nade.

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Današnji liturgijski spomen svetog Vinka Paulskog doziva nam u pamet središnje mjesto ljubavi prema bližnjemu. Pozivam sve da njeguju odnos pažnje prema drugima i otvorenost prema onima koji vas trebaju.

Povezane objave

Papina kateheza na općoj audijenciji, 3. kolovoza 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 16. veljače 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 29. travnja 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 16. rujna 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 15. listopada 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 22. travnja 2020.

anita.vranic