Papina kateheza na općoj audijenciji, 20. rujna 2023.

Sveti Daniel Comboni, apostol za Afriku i prorok misije

Biblijsko čitanje: 1 Sol 2, 4.7b-8

[Braćo,] kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. […] bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovom putu katehezâ o evangelizacijskom žaru danas ćemo se zadržati na svjedočanstvu svetoga Daniela Combonija. On je bio apostol koji je izgarao od žara za Afriku. O tamošnjim je narodima napisao: „osvojili su moje srce koje živi samo za njih“ (Scritti, 941), „umrijet ću s Afrikom na mojim usnama“ (Scritti, 1441). Baš lijepo!… A njima se ovako obraćao: „najsretniji dan u mom životu bit će onaj u kojem ću moći dati život za vas“ (Scritti, 3159). To su riječi osobe zaljubljene u Boga i braću kojima je služio u svom misionarskom poslanju. Neumorno je podsjećao da „Isus Krist je patio i umro i za njih“ (Scritti, 2499; 4801).

Sve je to izrekao u prilikama obilježenim užasom ropstva, kojemu je bio svjedokom. Ropstvo svodi čovjeka na stvar i čovjekova se vrijednost svodi na to da bude nekome ili za nešto koristan. Ali Isus, Bog koji je postao čovjekom, uzdigao je dostojanstvo svakog čovjeka i raskrinkao laž ropstva. Comboni je, u svjetlu Krista, bio svjestan zla ropstva; shvatio je, k tome, da je socijalno ropstvo ukorijenjeno u dublje ropstvo – ropstvo srca, ropstvo grijeha, od kojeg nas Gospodin oslobađa. Kao kršćani smo, dakle, pozvani boriti se protiv svakog oblika ropstva. No, nažalost, ropstvo, kao i kolonijalizam, nije neko nešto što pripada prošlosti. U Africi, koju je Comboni toliko ljubio, danas razdiranoj mnogim sukobima, „nakon političkog, pokrenut je jednako porobljavajući ‘ekonomski kolonijalizam’ (…). Drama je to pred kojom ekonomski napredniji svijet često zatvara oči, uši i usta“. Ponavljam, dakle, svoj apel: „Dosta gušenja Afrike: to nije rudnik koji treba iskoristiti ili tlo koje treba opustošiti“ (Susret s predstavnicima vlasti, Kinshasa, 31. siječnja 2023.).

Vratimo se mi Danielovu životu. Nakon što je prvo vrijeme proveo u Africi, morao je napustiti misiju iz zdravstvenih razloga. Previše je misionara umiralo nakon što su oboljeli od neke bolesti, što je bilo povezano s nepoznavanjem tamošnjih prilika. No, dok su drugi odlazili iz Afrike, Comboni to nije učinio. Nakon određenog vremena provedenog u razmišljanju, osjetio je da mu od Gospodina dolazi nadahnuće za novi put evangelizacije, koji je on sažeo u ove riječi: „Afriku spasiti Afrikom“ (Scritti, 2741s). To je snažna intuicija, u njoj nema trunke kolonijalizma. Snažna je to intuicija koja je pridonijela obnovi misionarskog zalaganja: evangelizirane osobe nisu bile samo „objekti“, nego i „subjekti“ misije. A sveti je Daniel želio sve kršćane učiniti protagonistima evangelizacijskog djelovanja. U tom je duhu razmišljao i djelovao cjelovito, uključujući mjesni kler i promičući laičku službu katehistâ. Katehete su blago Crkve: katehete su oni koji idu naprijed u evangelizaciji. Tako je shvaćao i ljudski razvoj, njegujući umjetnostî i zanimanjâ, potičući ulogu obitelji i žene u preobrazbi kulture i društva. Koliko je samo važno, i danas, da vjera raste i da se čovjek razvija unutar misionarskih kontekstâ, namjesto da se u njih presađuju izvana nametnuti modeli ili da se sve svodi na besplodni asistencijalizam! Treba reći „ne“ izvana nametnutim modelima i asistencijalizmu. Treba uzimati iz kulture narodâ i na temelju toga provoditi evangelizaciju. Evangelizirati kulturu i inkulturirati evanđelje: to ide ukorak jedno s drugim.

Međutim, velika Combonijeva ljubav prema misijama nije bila u prvom redu plod ljudskog zalaganja: nije u tome bio vođen vlastitom hrabrošću niti motiviran samo važnim vrijednostima, kao što su sloboda, pravda i mir. Njegov je žar proizlazio iz radosti evanđelja, nadahnjivao se na Kristovoj ljubavi i vodio do ljubavi prema Kristu! Sveti je Daniel napisao: „Takvu tešku i mukotrpnu misiju kao što je naša ne može se provoditi aljkavo, ne mogu je provoditi beskičmenjaci puni egoizma i puni sebe, koji se ne brinu kako treba za spas i obraćenje duša“. To je drama klerikalizma, koji navodi kršćane, pa i laike, da se klerikaliziraju i koji ih – kao što se ovdje kaže – pretvara u beskičmenjake pune egoizma. To je kuga klerikalizma. I dodao je: „moramo u njima zapaliti plamen ljubavi, koja izvire iz Boga i iz Kristove ljubavi; a kad se istinski ljubi Krista, tada odricanja, patnje i mučeništvo postaju slatki“ (Scritti, 6656). Želja mu je bila vidjeti gorljive, radosne, predane misionare: misionare – pisao je „svete i sposobne. […] Kao prvo svete, to jest slobodne od grijeha i ponizne. Ali to nije dovoljno: potrebna je ljubav koja pojedince čini sposobnima za to“ (Scritti, 6655). Izvor misionarske sposobnosti, za Combonija, je, dakle, ljubav, posebno žar da s drugima dijelimo njihovu patnju i trpljenje.

Nadalje, njegova evangelizacijska strast nikada ga nije dovela do toga da djeluje sam, nego uvijek u zajedništvu u Crkvi. „Nemam drugog osim ovog života koji treba posvetiti spasenju tih duša – napisao je – želio bih ih imati bezbroj da ih upotrijebim u tu svrhu“ (Scritti, 2271).

Braćo i sestre, sveti Daniel svjedoči o ljubavi dobrog Pastira, koji ide tražiti izgubljene i daje svoj život za stado. Njegov žar bio je energičan i proročki u suprotstavljanju ravnodušnosti i isključenosti. U svojim se pismima usrdno spominjao svoje ljubljene Crkve, koja je predugo zaboravljala Afriku. Comboni je sanjao Crkvu u zajedništvu s raspetim ljudima u povijesti, kako bi s njima doživjela uskrsnuće. Želim vam sada nešto predložiti. Sjetite se raspetih današnjice: muškaraca, žena, djece, starijih osoba koji su raspeti nepravdama i dominacijama. Mislimo na njih i molimo. Njegovo svjedočanstvo kao da ponavlja svima nama, muškarcima i ženama Crkve: „Ne zaboravite siromaha, ljubite ih, jer u njima je prisutan Isus raspeti koji čeka da uskrsne“. Ne zaboravite siromašne: prije nego ću doći ovamo imao sam susret s brazilskim zakonodavcima koji se zalažu za siromahe, koji pokušavaju unaprijediti položaj siromašnih kroz pružanje pomoći i socijalnu pravdu. I ne zaboravljaju siromašne: rade za siromašne. Vama poručujem: ne zaboravite siromaha, jer oni će vam otvoriti vrata neba.

APEL

Do mene su jučer došle zabrinjavajuće vijesti o Nagorno-Karabahu, na Južnom Kavkazu, gdje je već ionako kritična humanitarna situacija sada pogoršana daljnjim oružanim sukobima. Upućujem svoj usrdan apel svim stranama i međunarodnoj zajednici da oružja utihnu i da se poduzmu svi napori oko pronalaženja mirnih rješenja za dobro ljudi i poštivanje ljudskog dostojanstva.

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Slavimo danas spomen svetog Andrije Kima, Pavla Chônga i drugova korejskih mučenika. Neka njihov herojski primjer bude za sve vas izvor podrške u donošenju teških odluka kao i utjeha u teškim trenucima.

Danas vas također pozivam da budete u mislima s predsjednikom Napolitanom, koji je u teškom zdravstvenom stanju: neka osjeti utjehu taj sluga svoje domovine.

Ostanimo ujedinjeni u blizini i molitvi za dragu i izmučenu Ukrajinu.

Povezane objave

Papina kateheza na općoj audijenciji, 28. prosinca 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 21. listopada 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 12. kolovoza 2020.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 4. prosinca 2019.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 7. kolovoza 2019.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 5. listopada. 2022.

anita.vranic