Katehetska proljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje katoličkog vjeronauka u osnovnim školama u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje održana je 13. i 14. travnja 2023. godine u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu na temu Antropološko-teološki pristup u katoličkom vjeronauku. Stručni skup obuhvaćao je predavanja, panel rasprave i radionice u kojima se promišljalo o antropološko-teološkom području kroz njegovu konkretizaciju i aktualizaciju u vjeronauku poštujući temeljno načelo vjernosti Bogu i vjernosti čovjeku. Na skupu je sudjelovalo oko 220 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske.
Na početku programa obratili su se viši savjetnik za vjeronauk Tomislav Tomasić, prof., koji je nazočne sudionike pozdravio u ime ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Dubravke Brezak Stamać, te predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, čiji uvodni govor možete pročitati na linku.
KATEHETSKA PROLJETNA ŠKOLA 2023, pozdravna riječ – dr. sc. Ivica Pažin
Kako je istaknuo predstojnik Pažin, izabranom temom Katehetske škole, „iznova se vraćamo, ali daleko više i potvrđujemo važnost pitanja: Zašto se teologija bavi i uopće mora baviti pitanjem odgoja i obrazovanja, premda je – načelno gledajući – područje odgoja i obrazovanja šire od naviještanja vjere ili bilo kojeg oblika religijskog, odnosno vjerskog poučavanja?”
Mnogi stari ciljevi odgoja, primijetio je, dobivaju u suvremenom svijetu novo značenje. „Nova značenja zahtijevaju i novi govor Crkve, novi govor vjeroučitelja, novi jezik u vjeronauku u školi. Nije uzalud već sv. Ivan Pavao II. naglašavao u svojoj programatskoj enciklici Redemptoris missio da što više govorimo o čovjeku, zapravo više govorimo o Bogu. Stoga je čovjek i njegov život put Crkve, ali i put vjeronauka u školi”.
Prvo predavanje Katehetske škole održao je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić o temi „Čovjek kao ens educandum i ens religiosum? Evanđelje i kultura u razgovoru o čovjeku”.
Prof. dr. Tanjić pozvao se najprije na riječi pape Franje koje je uputio Rimskoj kuriji 2019., kada je poručio kako „vrijeme uz kojem se nalazimo nije epoha promjena”, već se „nalazimo u promjeni epohe”, te se u svom izlaganju rektor osvrnuo na značajke aktualnih promjena. 
Papa u Apostolskoj konstituciji Veritatis gaudium, podsjetio je rektor Tanjić, uz promjenu epohe veže pojmove „antropološke” i „socio-okolišne” krize koje svjedoče o društvenom lomu „koji nas gotovo prisiljava da tražimo promjenu u razumijevanju globalnog razvoja kao i u drugačijem definiranju napretka”.
Dolazi se do potpune nove promjene paradigme. Ona „nužno zahtijeva novu, drugačiju kulturu, ali i zahtijeva novo, drugačije vodstvo: kulturno, crkveno, političko, ekonomsko, društveno, koje bi odgovorilo tim novim antropološkim i društveno-ekološkim izazovima koji na neki način muče cijelo čovječanstvo”.
Govoreći o Europi, papa Franjo poručuje kako više ne živimo u vremenu kršćanskosti, odnosno „u vremenu u kojem se društveni procesi, silnice, norme, umjetnost, kultura, vrednote oblikuju na temelju vjere i kršćanske poruke, čak i u sučeljavanju s njom”. Papa poručuje kako vjera, „posebice u Europi, ali i u većem dijelu Zapada, više ne tvori očitu pretpostavku zajedničkog života, štoviše često je zapravo negirana, izrugivana, marginalizirana i ismijavana”, primijetio je među ostalim prof. dr. Tanjić.
Papa Franjo ističe evangelizaciju i misijsko, duhovno poslanje vjernika i Crkve, te u tom kontekstu je rektor Tanjić naglasio važnu zadaću vjeroučitelja. Sveti Otac, poručio je prof. dr. Tanjić, smatra kako cjelokupnoj problematici antropologije i društva iz perspektive kršćanske vjere treba dati i drugačije naglaske „koji ne potiru dosadašnje djelovanje Crkve nego u legitimnom razvoju nauka pod vodstvom Duha Svetoga iznova pred nas stavljaju snagu novosti Evanđelja za današnjeg čovjeka i društvo”.
Drugo predavanje održala je dr. sc. Kristina Vujica na temu Antropološka preobrazba i izazovi za vjeronauk. Dr. sc. Kristina Vujica je na početku predavanja mali povijesni pregled poimanja čovjeka kroz povijest filozofije naglašavajući da ondje gdje je krivo shvaćen Bog, bio je krivo shvaćen i čovjek. Nameću se pitanja pružamo li mi danas kulturu vjere, vjeru koja obogaćuje naše čovještvo, koja omogućuje da se ono razvija i raste u svojoj punini. Vjeronauk posreduje takve sadržaje koji nisu uvijek razumljivi onima koji ne postavljaju pitanja. Stoga svi koji poučavaju trebaju iznaći mogućnost da postavljaju pitanja koja su od životne važnosti i koja odjekuju u umovima i srcima učenika. Kod učenika je potrebno probuditi pitanja koja su u njemu već prisutna. Dakle, prije nego dajemo odgovore, još je važnije probuditi pitanja. Tamo gdje se postavljaju ili pobuđuju pitanja i gdje se odgovori tumače u svjetlu pitanja, na djelu je humanistički duh. Religija nije jedan vid ljudskog duha, ona je dubinska dimenzija svake funkcije ljudskog duha.
Nakon oba predavanja uslijedila je tematska rasprava.
U popodnevnom dijelu programa održana je panel rasprava na temu Otkrivati i imati hrabrosti za novo. U sklopu panel rasprave govorili su: Ivan Miškulin, prof. o budućnost čovjeka i izazovima algor-etike u vjeronauku; Martina Horvat, prof. govorila je o putovanju kroz biblijsku antropologiju i metodi bibliologa i Martina Filipović, prof. govorila je o selfi kulture do istinskoga sebe u nastavi.
Drugi dan Katehetske škole započeo je predavanjem doc. dr. sc. Marijana Mohorić na temu Teologija i kršćanska kultura kao izvori kateheze prema novom Direktoriju za katehezu. U prvom dijelu izlaganja predstavila je proces nastanka novog Direktorija za katehezu (2020.) što omogućuje bolje razumijevanje glavnih naglasaka koji su usko povezani s razlozima njegova nastanka, a koji predstavljaju ključeve za ispravnu interpretaciju konceptualne i sadržajne strukture dokumenta, kao i uočavanje novina koje se njime želi unijeti u suvremeno katehetsko promišljanje i djelovanje kako bi ono odgovaralo prilikama suvremenog svijeta. Istaknula je kako se struktura novog Direktorija uvelike razlikuje od strukture prethodnog Općeg direktorija za katehezu (1997.) i reflektira nosive stupove njegove poruke u čijem je centru jedan teološki koncept temeljem kojeg je onda moguće izdvojiti karakteristike koje čine eksplicitnim primat kerigme u katehezi i to po pitanju naglasaka vezanih uz: proces, izvore i metodologiju katehetskog služenja Crkve. Hermenutsko-egizistencijalni didaktički pristup u religioznom odgoju i katehezi nalazi temelje u hermeneutičko-egzistencijalnom zaokretu koji karakterizira zapadno europsku misao, oslanjajući se na psiho-pedagoške i didaktičke konstrukcije koji vide vezu između psihološkog razvoja, društveno-kulturnog konteksta i konstruktivnog (suradničkog) didaktičkog modela. Osnovno načelo modela zahtijeva nastavu koja ne polazi od specifičnih disciplinskih sadržaja, kao u klasičnom pristupu procesu učenja (transmisivnom). Didaktička radnja koristi ove sadržaje, ali to čini na istraživačkom putu slijedeći pretežno konstruktivno-suradnički pristup učenju.
Drugi dio bio je posvećen primjerima sinteze i aktualizacije u 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. razredu osnovne škole. Interaktivne radionice održale su vjeroučiteljice Vesna Hodak, prof., Klara Labinac, prof., Ivona Rendulić, prof., Tihana Petković, prof. i Jasmina Rašković, prof.
Katehetska škola završila je zaključnom raspravom.
Voditelji skupa bili su: izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin i Tomislav Tomasić, prof.
