Katehetska jesenska škola za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja, u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje, održana je 16. i 17. listopada u prostorima Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.
Tema stručnog skupa bila je: „Autizam – razumjeti, prihvatiti, uključiti: izazovi i mogućnosti u odgojno-obrazovnom radu“.
Na početku se sudionicima obratio predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. 
„To što se nalazimo u zgradi HBK-a samo je vanjski znak i potvrda da vi vjeroučitelji u školi svoje vjeroučiteljsko poslanje ostvarujete uime Crkve, a u zajedništvu i po mandatu svojih biskupa. I istodobno i ova je Katehetska škola potvrda njihove skrbi i vrednovanja za vas vjeroučitelje“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je kako po vjeroučiteljima „Crkva u našem narodu želi ostvarivati svoje evangelizacijsko i katehetsko poslanje za osobe u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja, a posebno na osobe iz spektra autizma, kojima su ovi dani naše trajne formacije posebno posvećeni“.
Govoreći o osobama s autizmom, nadbiskup je istaknuo kako unatoč mnogim simptomima kao što su nedostatak socijalne interakcije i međuljudskih odnosa, smanjena mogućnost verbalne komunikacije i nemogućnost razumijevanja neverbalne komunikacije, do repetitivnih i stereotipnih oblika ponašanja, u „tim osobama ima nešto tako vrijedno, što nam svima danas nažalost nedostaje: to je ‘svijet iza riječi’“.
Pojasnio je da su „osobe iz spektra autizma često ustrajne u svojim nastojanjima; mogu brzo spoznati strukture i okvire, prepoznati kontekste. Takve osobe misle, rekli bi suvremeni pedagozi ‘outside the box’ (izvan kutije) – nekonvencionalno; iskrene su; imaju istančan smisao za pravednost; brižne su, savjesne, mnogo toga… Sve ono što nama danas tako nedostaje.“
Mons. Hranić protumačio je da rad s osobama iz spektra autizma u potpunosti zahtijeva poosobljeni pristup te, priznao je nadbiskup, nije jednostavno iz dana u dan živjeti i raditi s djecom i mladima iz spektra autizma. „No, vjerujem i da uz potrebnu podršku roditelja, pedagoga i stručnjaka s područja psihologije, uz pomoć psihoterapeuta, možda čak i fizioterapeuta, vaš pedagoški i katehetski rad može biti olakšan. A nadasve vjerujem da vaš rad i trud može biti i plodonosan te kao takav uspješan“, poručio je za kraj poželjevši sudionicima uspješan i plodonosan rad na Katehetskoj jesenskoj školi.
Izv. prof. dr. sc. Jasmina Stošić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu izlagala je o temi „Od istraživanja do promjene pristupa podršci – uključivanje perspektive osoba u spektru autizma“.
Polazeći od prikaza suvremenih spoznaja o autizmu posebno je stavljen naglasak na ono što se o autizmu uči iz perspektive samih osoba u spektru autizma. Uz pregled promjena u razumijevanju autizma kroz povijest, predavačica je naglasila važnost iskustvenog znanja koje proizlazi iz svakodnevnog života, školovanja, komunikacije i sudjelovanja autističnih osoba u različitim socijalnim okruženjima.
Važnu je ulogu u shvaćanju autizma u društvu odigrao pokret neuroraznolikosti – socijalni pokret koji je dao glas osobama iz spektra autizma podižući u društvu svijest o neuroraznolikosti prikazujući ADHD, stanja iz spektra autizma kao oblike neurodivergentnosti.
Pokret neuroraznolikosti omogućio je jedan „pogled iznutra“. Predavačica je istaknula nužnost razumijevanja perspektive osobe u spektru autizma odnosno kako one doživljavaju komunikaciju, odnose s vršnjacima i odraslima, školsko okruženje, senzorne i organizacijske zahtjeve te oblike stručne podrške koji im se nude. Takav „pogled iznutra“ omogućuje bolje prepoznavanje prepreka, ali i resursa, interesa, snaga i načina na koje se može poticati osjećaj sigurnosti, pripadanja i aktivnog sudjelovanja.
Dr. Stošić zaključila je kako je potrebno razumjeti individualno iskustvo, prilagoditi okolinu i komunikaciju, graditi kvalitetne odnose. „Cilj nam mora biti da ova osoba ima kvalitetan život i mentalno zdravlje“, poručila i dodala kako je zato važno pratiti interese i ponašanja djeteta te imati razumijevanja ako dijete nužno ne prati tipične obrasce ponašanja.
Magdalena Jančec, mag. rehab. educ., BCBA, iz Centra za autizam Zagreb održala je predavanje „Ponašanje kao poziv u pomoć: razumijevanje izazovnih trenutaka kod učenika u spektru“.
Objašnjeno je kako ponašanje odražava razinu regulacije učenika, a reakcija odraslog može pridonijeti smirenju ili pogoršanju situacije. Potrebno je zato prepoznati takva ponašanja te primjereno i pravovremeno reagirati. Sudionici su zato upoznati s regulacijskim kontinuumom i načinima prilagodbe reakcije u svakoj fazi.
„Ako je dijete na rubu, kod različite djece to može izgledati drugačije“, objasnila je Jančec. Umjesto da guramo dijete prema rubu i krizi, trebalo bi ga vratiti u regulirano stanje. Ako dođe do stanja krize, ne trebamo raditi ništa drugo nego osigurati dijete, okolinu i osobe u blizini djeteta. Nakon svake krize i ispada dolazi do perioda umirivanja, a učitelj onda procjenjuje na temelju vlastitog poznavanja djeteta i njegovih potreba, kada će ga vratiti određenoj aktivnosti. Inicijativa djeteta je dobar pokazatelj da je ono spremno za nastavak aktivnosti, pojasnila je.
Kroz primjere iz prakse predavačica je prikazala uzroke izazovnog ponašanja, strategije prevencije te korake postupanja u krizi i etičku dimenziju rada s izazovnim ponašanjima. Naglasila je kako „prevencija nije posao jedne osobe, nego cijele zajednice. Treba raditi i na tome da dijete bude prihvaćeno i uključeno.“
„Cilj nije da dijete naučimo da nešto izdrži, trebamo mu dati alate da zatraži da odradi ono što treba odraditi na svoj način“, poručila je Jančec.
Dr. sc. Klara Popčević s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu govorila je o temi „Potpomognuta komunikacija: podrška razumijevanju, izražavanju i uključivanju učenika s autizmom“.
Potpomognuta komunikacija (PK) danas je neizostavni oblik podrške učenicima s autizmom koji se ne mogu učinkovito sporazumijevati govorom i/ili slabije razumiju jezik. To mogu biti komunikacijske knjige ili ploče s ilustracijama u obliku plasticiranih sličica ili pak digitalna pomagala.
Dr. Popčević je pojasnila kako PK doprinosi samostalnosti jer učeniku omogućuje da izrazi svoje potrebe, zatraži pomoć ili odmor, odgovori na pitanja, iskaže nelagodu i bol te postavi osobne granice. Dosljedan i drugima razumljiv način izražavanja može smanjiti komunikacijske nesporazume i frustraciju.
PK ima važnu ulogu u učenju i pokazivanju usvojenog znanja te olakšavanju razumijevanja nastavnog sadržaja i onoga što druge osobe govore. U školskom okruženju svrha PK-a je omogućiti učeniku sudjelovanje u različitim aspektima školskog života: zatražiti željeni predmet ili aktivnost, pozdravljati, dijeliti osobna iskustva te sudjelovati u grupnim aktivnostima.
Važna je uloga učitelja u podržavanju učenika s autizmom u uporabi PK-a. Ako oni sami koriste komunikacijsko pomagalo učenika, prilagode ga odabirom odgovarajućih simbola i prepoznaju smislene prilike za komunikaciju, na taj način olakšavaju učeniku razumijevanje, izražavanje i uključivanje u školske aktivnosti i socijalne odnose.
Nakon predavanja uslijedile su pedagoške radionice. Prvi dan Katehetske jesenske škole završen je zajedničkim euharistijskim slavljem u kapeli Hrvatske biskupske konferencije.
Drugi dan Katehetske škole započeo je molitvom, nakon koje je uslijedilo interaktivno predavanje koje je održao izv. prof. dr. sc. Saša Horvat s Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci na temu: „Autizam i religiozno iskustvo“.
Prof. dr. sc. Horvat započeo je predavanje s iskustvima autističnih osoba i problema njihova pogrešnog tumačenja, uključujući negativne i idealizirane religijske predodžbe. Razmatrao je pitanje ljudskog dostojanstva kroz filozofsku i teološku antropologiju, s posebnim naglaskom na pojam imago Dei, racionalnost, odnos i kristološko razumijevanje čovjeka. U drugom dijelu analizirao je znanstvene pretpostavke o teoriji uma, empatiji i „muškom“ mozgu te suvremena istraživanja koja dovode u pitanje zaključak da su autistične osobe manje religiozne ili nesposobne za autentično religiozno iskustvo. Istaknuo je kako se posebna pozornost treba posvetiti različitim oblicima autistične duhovnosti i potrebi slušanja samih autističnih osoba.
Nakon predavanja uslijedila je tematska rasprava i odlazak na još jednu radionicu.
Katehetska jesenska škola završila je kratkim izvješćima iz pedagoških radionica.