Poruka na početku školske i pastoralne godine 2009/2010.
Dragi učenici i roditelji, poštovani vjeroučitelji i vjeroučiteljice, katehete i katehistice, sestre redovnice i braćo svećenici!
»Ne postoji ništa ljepše, nego biti dotaknut, zatečen evanđeljem, Kristom«
Katehetsko djelovanje Crkve ostvaruje se u različitim oblicima. Crkveni dokumenti, a među njima i apostolska pobudnica pape Ivana Pavla II. »Catechesi tradendae«, koje se sjećamo o tridesetoj obljetnici njezina objavljivanja, pozivaju nas na ozbiljnu zauzetost u svakom obliku kateheze tako da Crkva »ne samo hrani i naučava vjeru, nego da je neprestano budi pomoću milosti, da otvara srce, da obraća, da pripravlja opći pristanak uz Isusa Krista kod onih koji su još na pragu vjere« (br. 19). Isti je papa prije petnaest godina podsjetio i nas u Hrvatskoj, u svom nagovoru svećenicima na večernjoj molitvi u zagrebačkoj katedrali: »Nova vremena traže i prikladne metode evangelizacije (…). Potrebno je iskoristiti te mogućnosti i dati dokaz kreativnosti, u punom skladu s biskupima i svim članovima prezbiterija svoje kao i ostalih biskupija« (10. rujna 1994.).
Današnje ozračje relativizma ne pogoduje da djeca i mladi, a na poseban način odrasli kršćani, dosegnu prag osobne vjere. Tako mnogi, koji su bili kršteni i primili sustavnu katehezu i sakramente, »još dugo oklijevaju da povežu svoj život s Isusom Kristom, ako čak ne izbjegavaju religioznu formaciju u ime svoje slobode« (»Catechesi tradendae«, br. 19). Upravo takvima, a s njima i svima nama, papa Benedikt XVI. je u homiliji na početku svoga pontifikata poručio da se ne bojimo prijeći taj prag vjere koji vodi do osobnoga susreta s Kristom: »Ne postoji ništa ljepše nego biti dotaknut, zatečen evanđeljem, Kristom. Ne postoji ništa ljepše nego poznavati njega i priopćavati drugima prijateljstvo s njime. Zadatak pastira, ribara ljudi, često može izgledati teškim. Ali je lijep i velik jer je u konačnici služenje radosti, radosti Božjoj koja želi ući u svijet« (24. travnja 2005). Na početku ove školske i pastoralne godine, obilježene u Crkvi na poseban način molitvom i razmišljanjem o radu svećenika, prizivam pred sve nas Papine riječi: »Prostore suradnje treba sve više proširivati na vjernike laike, s kojima prezbiteri čine jedan svećenički narod i usred kojeg se, snagom ministerijalnog svećeništva, nalaze ‘da sve vode k jedinstvu ljubavi po tome što se svi uzajamno ljube bratskom ljubavlju i idu ususret jedni drugima s poštovanjem’ (Rim 12, 10)« (Pismo pape Benedikta XVI. od 16. lipnja 2009. uz početak Svećeničke godine).
Prevoditi vjerske istine u istine života
Povijest cjelokupnog pastorala Crkve pokazuje da je ona uvijek iznova tražila nove putove i mogućnosti rada kako bi na primjeren način odgovorila zadaćama koje su se pred nju postavljale. Upravo istinskoj životnosti Crkve pripada činjenica trajnih i usklađenih promjena. Tradicija Crkve, shvaćena kao teološka veličina, nikada nije bila nešto statično. Ona je, daleko više, uvijek bila živo posredovanje nadolazećega, a vjernost tomu nadolazećemu čuvala je trajno u svom okrilju. Ta je živa vjernost uvijek bila i stvarateljska vjernost Crkve. U tom kontekstu razumijemo da će i suvremeni čovjek prijeći prag k osobnoj vjeri tek onda kad se vlastitim životom osvjedoči o ljepoti i istini vjere. Učiniti sve da vjerske istine, vjera, budu ne samo predmet naviještanja polaznicima vjeronauka i kateheze, nego da one postanu i njihova vlastita životna istina, njihov osobni životni stav i opredjeljenje, povlašteni je put evangelizacije i kateheze i naše Crkve. Poziv je to koji nam upućuje sadašnji Papa, prisjećajući se riječi svoga prethodnika pape Pavla VI: »Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke no učitelje, i ako sluša učitelje, čini to jer su svjedoci. Kako ne bismo iskusili egzistencijalnu prazninu u sebi i kako djelotvornost naše službe ne bi bila ugrožena, trebamo se uvijek iznova pitati: Jesmo li doista prožeti Božjom riječju? Je li to hrana od koje živimo, više no što su to kruh i stvari ovoga svijeta?… Je li naš duh toliko zaokupljen tom Riječju da ona ostavlja traga u našem životu i oblikuje našu misao?« (Pismo pape Benedikta XVI. uz proglašenje Svećeničke godine).
Promatrajući u tom svjetlu službu naviještanja, postaje jasno da su svećenici, zajedno s vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri, pozvani razabirati da je nemoguće poistovjećivati vjeronauk u školi s katehezom u župnoj zajednici. I kada bi to činili, ne smiju zaboraviti da vjeronauk u školi, s obzirom na dob učenika, prati katehezu u župi samo do njihove određene dobi, a da je kateheza u župi nešto daleko šire. Naime, tek su odrasli vjernici prvi naslovnici župne kateheze. U tom je smislu vjeronauk u školi u službi naviještanja Crkve. Istodobno je tako i vjeroučitelj u službi Crkve.
Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, drage redovnice! Dok vas na početku ove školske i pastoralne godine usrdno pozivamo da se zajedno s vašim učenicima u molitvi na poseban način sjetite svećenika, dragocjenih i nezamjenjivih radnika u žetvi Gospodnjoj, zajedno s tim istim svećenicima molimo vas da vaše katehetsko djelovanje bude prožeto sviješću: kršćanska vjera, živa riječ Krista Velikog Svećenika, nije vjera klišeja niti mrtvih formula. Ona je vjera svakodnevnih iskustava i konkretnoga kršćanskoga života pojedinih vjernika. Hodite sa svakim čovjekom do praga njegove osobne vjere te ga uvedite u živi susret s Isusom Kristom. No, pritom ne zaboravimo: u vremenu tehničkih dostignuća, u kojemu nam se nekada čini da je govor suvremenoga čovjeka nerječit te da on zaboravlja govoriti živom riječju svoga iskustva, govorimo s njim njegujući i tradicionalni govor Crkve u kojemu će upravo današnji čovjek moći pronaći i ono što sam ne može izreći.
Draga djeco i roditelji, zahvaljujemo vam na povjerenju koje pokazujete svojim izborom vjeronauka u školi pohađajući redovito župnu katehezu i sudjelujući u nedjeljnoj liturgiji Crkve. Na taj način najbolje svjedočite da ostajete s Crkvom na putu trajnoga zajedničkog traženja susreta sa živim Kristom te da cijenite i da sa zahvalnošću podržavate napore i nastojanja mnogih svećenika, redovnica, vjeroučitelja i drugih vjernika laika u ostvarenju katehetske zadaće povjerene Crkvi.
Presvetoj Djevici, kojoj je papa Benedikt XVI. povjerio ovu Svećeničku godinu, polažem u ruke sve naše zajedničke napore, s iskrenom željom da i nas u školskoj i pastoralnoj godini koju započinjemo sve uistinu osvoji Krist, Gospodin.
Đakovo, 10. kolovoza 2009.
+ Đuro Hranić,
predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju