„Razgovor teologije i književnosti u svrhu razvoja učenika s posebnim potrebama“ bila je tema Katehetske zimske škole u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je u četvrtak 27. veljače otvorena u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu.
Predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda mons. dr. Ivica Pažin pozdravio je sudionike Katehetske zimske škole u ime predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića.
„Nada, iz koje izviru sve spoznaje, koja ima formu konjuktiva, poput oceana je na kojem će ploviti predavanja i radionice ove Škole. I kada budemo razmišljali o beznađu, na tome će oceanu poput siluete, ali ipak, biti vidljiva Noina arka, u koju se mogu nastaniti sve naše sumnje“, rekao je dr. Pažin. Nastavljajući uvodni govor, predstojnik je istaknuo da „nada nije nešto poput emocionalnoga turizma, u koju se mislima i osjećajima pobjegne u nešto nestvarno. Nada je početak znanja: mi ne znamo sve – ali još ne; nada je nešto poput predujma vječnoga spasenja – vjerujemo da će nastupiti i iz perspektive spasenja već živimo“. Na kraju je dr. Pažin objasnio razlog ovogodišnje Katehetske zimske škole, rekavši da se „čini da poezija i religija u našoj javnosti danas imaju nešto zajedničko: beznačajnost. Čak i malo mjesta, puno manje nego što to uzima na primjer jedna reklama, često nije moguće osloboditi za lijepu misao iz književnosti ili neko dragocjeno iskustvo iz vjerskoga života.“
Zatim se okupljenima obratila predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić koja je istaknula da „nada nije stvar od perja nego čvrsti kamen čiji je temelj Isus Krist“.
Na kraju uvodnog dijela sudionicima se obratila i viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje dr. Gordana Barudžija izrazivši zadovoljstvo što i Agencija sudjeluje i doprinosi bogatom programu Katehetske zimske škole. 
U prijepodnevnom dijelu prvoga dana Katehetske zimske škole u četvrtak, 27. veljače, predavanja su održali prof. dr. sc. Ivica Raguž i doc. dr. sc. Damir Miholić.
Profesor dogmatske teologija na KBF-u u Đakovu dr. sc. Ivica Raguž govorio je: „O dobroj nadi, lažnoj nadi i beznađu“. Prof. Raguž rekao je da se „kršćanska nada uvijek proteže prema onome što je naprijed, a kršćanin kao onaj koji ne gleda unatrag u pogreške prošlosti, nego zadržava pouzdanje u Boga“. Obrazlažući temu nade, prof. Raguž istaknuo je tri načina kako ju zadržati, a to su stalna molitva, pouzdanje i Božja providnost. Prvi način kako zadržati nadu u svom umu i srcu je stalna molitva, ostajanje u molitvenom ozračju. Čovjek stalne molitve je onaj koji „visi “o nadi, „uzdignut“ iznad zemlje. S molitvom je povezano pouzdanje u Boga, u svim životnim situacijama, ne dopustiti da se u srce uvuče samodostatnost ili oholost, kao ni očajavanje ili strah. 
Treći način je truditi se ostajati u Božjoj prisutnosti. Bliskost s Bogom jako je vezana za kršćanski život, kao i za odgoj djece kako tijekom odrastanja ne bi pala u beznađe. „U današnjem vremenu sve je manje iskrene poezije, a jedan od razloga za to je nedostatak nade, čežnje, ufanja, nadanja. Biblijski primjer poezije i najbolji biblijski lijek protiv beznađa i depresije su psalmi“, istaknuo je predavač izdvojivši neke od njih, kao što su 25., 31. i 37. psalam koji obiluju Božjom snagom, pouzdanjem te zahvalom. Naposljetku, prof. Raguž istaknuo je važnost osvješćivanja teme nade kod djece te da se osim ovozemaljske hrane, trebaju hraniti i onom duhovnom.
Docent na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Damir Miholić održao je predavanje „Dramsko izražavanje i kreativnost – pomoć u poticanju razvoja učenika“.
Doc. dr. sc. Miholić istaknuo je da „u okviru odgojno-obrazovnog procesa, dramsko izražavanje može postati važan motivacijski element u smislu nadilaženja prepreka u spontanoj realizaciji dječjih znanja, mašte, kreativnosti, tjelesnoj i emocionalnoj izražajnosti, a sve u skladu s postavljenim ciljevima te ovisno o individualnim karakteristikama djeteta“. Upravo karakteristike djece utječu na razinu njihove uključenosti u društvo i zajednicu te je doc. dr. sc. Miholić istaknuo da će upravo „kreativno stvaranje (dramsko, likovno, muzičko, literarno…) pretvoreno u čin zajedničke igre, potaknuti procese doživljavanja, iskustvenog učenja i suradnje, koji u konačnici mogu dekonstruirati stavove prema kojima populacija djece s teškoćama ima izričitu potrebu za intenzivnom (re)habilitacijom, terapijom i rješavanjem edukacijskih poteškoća te nisu u mogućnosti sudjelovati u većini životnih aktivnosti u kojima sudjeluje ‘tipična’ populacija“.
U poslijepodnevnom dijelu prvoga dana Katehetske zimske škole predavanje je održala profesorica na KBF u Splitu dr. sc. Jadranka Garmaz. Prof. Garmaz u predavanju je nastojala odgovoriti na pitanje na koji način vjeroučitelj može posvjedočiti nadu u vremenu kriza i beznađa. Koji su to putovi svjedočenja nade u razredu i školi? Može li vjeroučitelj potaknuti više na zajedništvo i solidarnost u školi i tako potpiriti nadu ili je primjerenije pomoći učenicima u molitvi i duhovnom životu, pomoći im da se suoče s problemima kroz vjeru i da osnaže duhovnu otpornost oslanjajući se na Boga? Prof. Garmaz rasvjetljavala je konkretne aktivnosti koje vjeroučitelj može poduzeti u godini Jubileja i tako učenicima pomoći da i sami jačaju u kreposti nade. Kao teologalna krepost nada je upućena na krepost vjere i ljubavi, ali ona usko surađuje i sa stožernim krepostima. U predavanju je protumačila kako se konkretno razvija krepost nade u odnosu na razboritost, kako u odnosu na pravednost, jakost i umjerenost. Budući je poziv vjeroučitelja prvenstveno duhovni, ali koji pretpostavlja osobne, teološke, religijsko-pedagoške te socijalne kompetencije predavanjem je uputila na specifičnost poziva vjeroučitelja, ali i na ograničenja vjeroučiteljskih kompetencija i upućenost na suradnju s drugim službama u školi, osobito kada se radi o kriznim situacijama.
U sklopu popodnevnog programa Katehetske zimske škole i Hrvatski Caritas je predstavio svoj novi projekt „Spasi kunu od propasti, daruj je za 1000 radosti!“, istaknuvši: kako je svrha projekta prikupiti što više kovanica kuna koje građani nisu zamijenili za eure i tim sredstvima dodatno pomoći siromašnim obiteljima – korisnicima programa „Za 1000 radosti“. 
Uz prigodnu vizualnu prezentaciju, koja je uključivala i prvi od triju video-spotova, projekt „Spasi kunu od propasti, daruj je za 1000 radosti!“ sudionicima Škole projekt je predstavila voditeljica projekata u Hrvatskom Caritasu Marijana Bosnar. Upoznavši vjeroučitelje s podatkom da više od 155 milijuna eura vrijednih kovanica kuna i lipa još uvijek nisu zamijenjene u eure i nalaze se negdje zaboravljene ili zametnute u domovima naših građana diljem Hrvatske te da će nakon 31. prosinca postati bezvrijedne jer se više neće moći nigdje zamijeniti, pozvala je vjeroučitelje da se uključe u provedbu tog programa Hrvatskog Caritasa. Zamolila ih je da, u skladu sa svojim mogućnostima, potiču i podsjećaju svoje vjeroučenike da osobno i u krugu svojih obitelji potraže zaostale kovanice – a ako žele i papirne novčanice kuna – dostave ih u najbližu župu i daruju Caritasu. Darovani novac župe će predati u nad/biskupijski Caritas koji će prikupljeni novac dostaviti Hrvatskom Caritasu, koji ga potom u Hrvatskoj narodnoj banci zamjenjuje za eure. Po završetku projekta Hrvatski Caritas će novac proslijediti natrag na područja na kojima je prikupljen, u nad/biskupijske i župne Caritase, a oni će ga usmjeriti socijalno najugroženijim obiteljima. Kako je projekt „Spasi kunu od propasti, daruj je za 1000 radosti!“ izazovan i zahtjevan, ali ujedno otvara velike mogućnosti za povećavanje konkretne pomoći našim najsiromašnijim sugrađanima, pozvala je vjeroučitelje na suradnju i pomoć u njegovoj što uspješnijoj provedbi.
Prvi dan Škole završio je predstavljanjem knjige „Socijalni nauk Crkve u školi i župi“ autora Silvije Migles, Igora Jakobfija, Dubravke Petrović Štefanac, Stjepana Balobana i Zvonimira Ancića.
Drugi dan Katehetske zimske škole započeo je Euharistijskim slavljem koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. sc. Đuro Hranić.
Radni dio drugoga dana počeo je svojevrsnim razgovorom polaznika Škole s književnikom Miroslavom Mićanovićem. Tema susreta bila je „Nada je stvar od perja (E. Dickinson). Korelacija književnosti (umjetnosti) i vjeronauka“. „Poezija i umjetnost je važna upravo zato što iznevjerava ne samo naša očekivanja, nego iznevjerava svijet u kojemu živimo. Mnoge od nas prati osjećaj da živimo neku prošlu budućnost i da, samo zahvaljujući našem iskustvu, živimo u svijetu koji smo kao do jučer znali. A oni koji su čitali, i koji čitaju, poeziju zapravo se uvjeravaju da ona u svojoj apstraktnosti i svom naizgled iskustvu koje je izvan svakodnevnoga, daleko više govori o suvremenosti i o našim iskustvima. Ako smijem reći, poezija nam je dobrodošao vodič kroz sve što nam se događa“, rekao je Mićanović. Pročitavši pjesmu Adama Zagajevskog ‘Sat klavira’, o dječaku kojemu je učiteljica već nakon drugog sata rekla da nema smisla za glazbu i da se okrene nečemu drugom, Mićanović je rekao da je ta kratka pjesma zapravo jedna mala životna sudbina. „Susret s drugim iskustvom nije u dječaku izazvao gorčinu i bijes. Nakon lekcije za što nije, dječak nije odustao. Nada, koja je i tema ovogodišnjega skupa, zapravo nije nestala. Dječak je, zahvaljujući iskustvu za što nije, otkrio da njegov svijet čine riječi, nešto drugo od glazbe, a što nije nimalo manje vrijedno. Ova pjesma daje nam nadu da nismo gubitnici ako otkrijemo za što jesmo, što ne znači da za puno drugih stvari nismo“, zaključio je Mićanović. Spominjući LiDraNo, kao i Školu stvaralaštva „Novinarsko proljeće“ koja se u Novigradu održava gotovo pedeset godina, Mićanović je zaključio da su, pogotovo u dječjem stvaralaštvu, procesualnost i proces stvaranja puno važniji od konačnog rezultata, odnosno da je stvaranje nekog djela važnije od natjecanja. Primjere dobre prakse ponudile su i vjeroučiteljice Tatjana Šanko, koja je predstavila tehniku pričanja priča kamišibaj, Marina Međimurec Ćupić koja je govorila o školskom volonterskom klubu i uključenosti djece s teškoćama u razvoju te Julijana Armanda koja s učenicima na različite kreativne načine obilježava Mjesec hrvatske knjige.
Nakon razgovora s književnikom vjeroučitelji su sudjelovali na pedagoškim radionicama koje su se odvijale u prostorima OŠ Ivana Merza. Tijekom oba dana, vjeroučitelji su u radionicama imali priliku izmijeniti iskustva te steći nova znanja u pristupu nastavi. Teme radionica „Strategije podrške u nastavi vjeronauka – kako stvoriti preduvjete za učenje i poučavanje?“, „Pričanje priča u nastavi vjeronauka – kako motivirati učenike?“ i „Bibliodrama u nastavi vjeronauka – kako aktivirati učenike?“.
Na kraju programa izneseni su zaključci Katehetske škole, među kojima se istaknulo kako nada vjeroučitelja uvijek treba biti položena u Boga, a ne u svijet ili čovjeka. Nastavno na temu nade kojoj je posvećena i tema redovite Jubilarne godine, naglašeno je kako su upravo vjeroučitelji pozvani biti sidrišta nade, budući da nose veliku odgovornost odgoja novih naraštaja te je zaključeno u korelaciji s književnošću, da nema velike nade bez velikog straha Gospodnjeg.
Katehetsku zimsku školu riječima zahvale i molitvom zaključio je predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda mons. dr. Ivica Pažin.
