CIKLUS KATEHEZÂ: Jubilej 2025.
Isus Krist naša nada
I. Isusovo djetinjstvo
3. „Nadjenut ćeš mu ime Isus“ (Mt 1, 21).
Navještaj Josipu
Čitanje: Mt 1, 18-21
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“
U tekstu koji slijedi uključeni su i nepročitani dijelovi koje se također donosi kao da su izgovoreni.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Nastavljamo danas razmišljati o Isusu u otajstvu njegova porijekla opisanom u evanđeljima djetinjstva.
Ako nam Luka omogućuje učiniti to iz perspektive majke, Djevice Marije, Matej se više postavlja u perspektivu Josipa, čovjeka koji preuzima zakonsko očinstvo Isusa, „nacjepljujući“ ga na panj Jišajev i povezujući ga s obećanjem danim Davidu.
Isus je, naime, nada Izraela koja se ispunila: on je potomak obećan Davidu (usp. 2 Sam 7, 12; 1 Ljet 17, 11), koji njegov dom čini „blagoslovljenim zasvagda“ (2 Sam 7, 29); to je mladica isklijala iz panja Jišajeva (usp. Iz 11, 1), „izdanak pravedni“ određen da vlada kao pravi kralj, koji će znati vladati po pravu i pravici (usp. Jr 23, 5; 33, 15).
Josip se u Matejevu Evanđelju pojavljuje kao Marijin zaručnik. Za Židove su zaruke bile prava i istinska pravna veza, koja je pripremala za ono što se trebalo dogoditi godinu dana kasnije, a to je slavlje ženidbe. Tada bi skrb za ženu od njezina oca preuzimao njen muž, ona bi se uselila u njegovu kuću i postala pripravnom na dar majčinstva.
Upravo u tom vremenskom razdoblju Josip otkriva Marijinu trudnoću i njegova je ljubav stavljena na tešku kušnju. U takvoj situaciji, koja bi dovela do raskida zaruka, Zakon je predlagao dva moguća rješenja: ili pravni čin javnog karaktera, kao što je izvođenje žene pred sud, ili privatni čin, kao što je uručivanje ženi pisma kojim je se otpušta.
Matej naziva Josipa „pravednikom“ (zaddiq), odnosno čovjekom koji živi po Zakonu Gospodnjem, koji iz njega crpi nadahnuće u svakoj situaciji svoga života. Stoga Josip, slijedeći Božju riječ, postupa promišljeno: ne dopušta da ga preplave instinktivni osjećaji i strah da primi Mariju u svoj dom, već radije pušta da ga vodi Božja mudrost. Odlučuje otpustiti Marije potajice i bez buke, to jest u četiri oka (usp. Mt 1, 19). Ta mu njegova mudrost omogućuje da ne pogriješi i da bude otvoren i poslušan Gospodinovom glasu, koji u njemu odzvanja kroz san.
Tako Josip iz Nazareta podsjeća na drugog Josipa, Jakovljeva sina, prozvanoga „gospodar snova“ (usp. Post 37, 19), kojeg je otac jako volio i kojega su braća jako mrzila, a Bog ga je uzvisio ustoličivši ga na dvoru faraonovu.
O čemu pak sanja Josip iz Nazareta? Sanja o čudu koje Bog čini u Marijinu životu, a također o čudu koje čini u njegovom vlastitom životu: preuzeti na sebe jedno očinstvo sposobno čuvati, štititi i prenositi materijalnu i duhovnu baštinu. Krilo njegove zaručnice bremenito je Božjim obećanjem, obećanjem koje nosi ime u kojem je svima dana sigurnost spasenja (usp. Dj 4, 12)
U snu Josip čuje ove riječi: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 20-21). Suočen s tom objavom, Josip ne traži dodatne dokaze, vjeruje. Josip vjeruje Bogu, prihvaća Božji san o njegovu životu i životu njegove zaručnice. Tako ulazi u okrilje milosti onih koji umiju živjeti Božje obećanje s vjerom, nadom i ljubavlju.
Za sve to vrijeme Josip ne izgovara ni jednu jedinu riječ, nego vjeruje, nada se i ljubi. Ne izražava se „riječima prosutim u vjetar“, već konkretnim djelima. On pripada onom soju ljudi koje apostol Jakov naziva „vršiteljima Božje riječi“ (usp. Jak 1, 22), onima koji je provode u djelo, čine je opipljivom, pretaču je u život. Josip vjeruje Bogu i poslušan je njegovoj riječi: „Njegova duhovna budnost za Boga… spontano postaje poslušnost“ (BENEDIKT XVI., Isusovo djetinjstvo, Milano-Vatikan 2012., 57).
Braćo i sestre, molimo i mi Gospodina za milost da više slušamo nego govorimo, da sanjamo Božje sne i da odgovorno prihvaćamo Krista koji, od trenutka našega krštenja, živi i raste u našemu životu. Hvala!
____________________________
Pozdrav poljskim vjernicima
Od srca pozdravljam Poljake. Ovih se dana spominjemo vaših sunarodnjaka koji su, zajedno s pripadnicima drugih naroda, bili žrtve istrebljenja u njemačkim koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata. Braćo i sestre, budite čuvari istine i sjećanja na tu tragediju i njezine žrtve, među kojima je nemali broj kršćanskih mučenika. To je ozbiljno upozorenje da je potrebno neprestano se zalagati za mir i obranu dostojanstva ljudskog života u svim zemljama i u svim religijama. Od srca vas blagoslivljam!
APEL
Izražavam zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosnih prilika u Demokratskoj Republici Kongo. Pozivam sve sukobljene strane da se založe za prekid neprijateljstava i zaštitu civilnog pučanstva u Gomi i drugim područjima pogođenim vojnim operacijama. Sa zebnjom pratim također zbivanja u glavnom gradu Kinshasi, izražavajući nadu da će svi oblici nasilja nad ljudima i njihovom imovinom što prije prestati. Dok molim za brzu uspostavu mira i sigurnosti, pozivam mjesne vlasti i međunarodnu zajednicu da ulože sve napore kako bi se ta konfliktna situacija riješila mirnim putem.
U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima
[…] I ne zaboravimo moliti za mir: Palestina, Izrael, Mjanmar i mnoge zemlje koje su u ratu. Rat je uvijek poraz! Molimo za mir!
[…] Preksutra je liturgijski spomen svetog Ivana Bosca, svećenika i odgojitelja. Gledajte u njega kao učitelja života i učite iz njegova duhovnog iskustva u svakoj se prilici uzdati u Boga, milosrdnog Oca.
Sve vas blagoslivljam!