Papina kateheza na općoj audijenciji, 11. listopada 2023.

Sveta Jozefina Bakhita – svjedokinja snage preobrazbe Kristova oprosta

ČitanjeLk 23, 32-34

A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!«

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na putu kateheze o apostolskom žaru – razmišljamo o apostolskom žaru – danas se dajemo nadahnuti svjedočanstvom svete Jozefine Bakhite, sudanske svetice. Sudan je nažalost, već mjesecima razdiran užasnim oružanim sukobom o kojem se danas malo govori. Molimo za sudanski narod, da mogu živjeti u miru! Ali glas o svetoj Bakhiti pronio se izvan svih granica i dopro do svih onih kojima je uskraćen identitet i dostojanstvo.

Rođena u Darfuru – napaćenom Darfuru! – god. 1869. oteta je iz svoj obitelji kad je imala sedam godina i odvedena u ropstvo. Otmičari su je prozvali „Bakhita“, što znači „sretnica“. Služila je kod osam gospodara – jedan ju je prodavao drugom… Fizičke i moralne patnje koje je pretrpjela kao dijete ostavile su je bez identiteta. Trpjela je okrutnosti i nasilja: na tijelu je nosila više od stotinu ožiljaka. No, ona sama je posvjedočila: „Kao robinja nikada nisam očajavala, zato što sam osjećala tajanstvenu silu koja me podupirala“.

Pitam se: koja je tajna svete Bakhite? Znamo da često onaj koji je ranjen i sam ranjava druge ljude; da onaj koji je ugnjetavan lako postaje tlačitelj. No, nasuprot tome, poziv potlačenih je osloboditi sebe i svoje tlačitelje tako što će postati obnovitelji čovječanstva. Samo u slabosti potlačenih može se otkriti snaga Božje ljubavi koja oslobađa i jedne i druge. Sveta Bakhita izražava na izvrstan način tu istinu. Jednog joj je dana njezin skrbnik dao na dar malo raspelo, a ona, koja nikad ništa nije posjedovala, čuvala ga je kao ljubomorno blago. Gledajući ga, doživjela je duboko unutarnje oslobođenje jer se osjetila shvaćenom i voljenom i stoga sposobnom i sama razumjeti i voljeti: to je početak. Ona sama će reći: „Ljubav me Božja uvijek pratila na tajanstven način… Gospodin me toliko volio i mi moramo ljubiti svakoga… Moramo imati suosjećanja!“. To je Bakhitina duša! Uistinu, suosjećati znači i trpjeti sa žrtvama tolike neljudskosti prisutne u svijetu, ali i sažalijevati one koji čine pogreške i nepravde, ne opravdavati, nego humanizirati. Ovo je gesta nježnosti kojoj nas ona uči: humanizirati. Kad uđemo u logiku borbe, međusobnih podjela, zlih osjećaja jedni prema drugima, tad gubimo čovječnost. Mnogo puta mislimo da nam treba ljudskosti, da budemo više ljudi. A to je ono čemu nas uči Bakhita: humanizirati, humanizirati sebe i druge.

Sveta Bakhita, kad je postala kršćanka, bila je preobražena Kristovim riječima o kojima je svakodnevno razmišljala: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34). Zato je govorila: “Da je Juda zamolio Isusa za oprost, i on bi našao milosrđe”. Možemo reći da je život svete Bakhite postao egzistencijalna parabola o praštanju. Kako je lijepo moći reći za nekoga da je „uvijek znao / znala opraštati“. A ona je znala činiti to uvijek. Štoviše, njezin život je egzistencijalna parabola o praštanju. Oprostiti, jer će tada i nama biti oprošteno. Nemojmo to zaboraviti, opraštanje koje je Božja nježnost za sve nas.

Oprost ju je učinio slobodnom. Oproštenje, najprije primljeno po milosrdnoj Božjoj ljubavi, a zatim darovano, učinilo ju je slobodnom, radosnom ženom, sposobnom ljubiti. Bakhita je tako mogla iskusiti služenje ne kao ropstvo, već kao izraz besplatnog sebedarja. I to je vrlo važno: silom je postala sluškinjom – bila je prodana u roblje – a zatim je slobodno odlučila postati sluškinjom, nositi terete drugih na svojim ramenima.

Sveta Jozefina Bakhita svojim nam primjerom pokazuje put kako konačno postati slobodni od vlastitih ropstava i strahova. Pomaže nam razotkriti vlastita licemjerja i sebičnosti, prevladati ljutnju i sukobe. Uvijek nas ohrabruje!

Draga braćo i sestre, oproštenje ne oduzima ništa, nego dodaje – a što to dodaje, oproštenje? – dostojanstvo. Oproštenje ti ništa ne oduzima, nego osobi dodaje dostojanstvo, potiče nas da odvratimo pogled sa samih sebe na druge, da ih vidimo krhke kao što smo i mi sami, ali uvijek kao braću i sestre u Gospodinu. Braćo i sestre, opraštanje je izvor revnosti koja postaje milosrđe i poziva na poniznu i radosnu svetost, poput one koju je imala sveta Bakhita.

Pozdrav hrvatskim hodočasnicima

Srdačno pozdravljam sve hodočasnike iz Hrvatske, a posebno pobjednike gastronomskog natjecanja iz zemalja Europske Unije u organizaciji Udruge UNUO iz Zagreba.

S osobitom radošću pozdravljam svećenike i vjernike iz Šibenske biskupije, predvođene njihovim biskupom. Dragi prijatelji, dok slavite jubilej 725 godina od osnutka vaše biskupije, ovim hodočašćem na grobove apostola Petra i Pavla zahvaljujte Bogu za sve darove koje ste primili. Vaše višestoljetno zajedništvo s rimskim biskupom neka vam pomogne da budete graditelji sloge i mira u svijetu u kojemu živite kao radosni Kristovi svjedoci. Dok vas pratim u vašemu zahvaljivanju, zazivam zaštitu vašeg zaštitnika sv. Mihovila Arkanđela te vas od srca blagoslivljam. Hvaljen Isus i Marija!

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Pozivam vas da svoje misli usmjerite prema Mariji, koju u ovom mjesecu listopadu zazivamo kao Kraljicu krunice. Molim vas da zajedno s njom ustrajete u molitvi za one koji trpe glad, nepravdu i rat, osobito za dragu i napaćenu Ukrajinu. Svima upućujem svoj blagoslov!

Apeli Svetoga Oca

Nastavljam pratiti, sa suzama i strepnjom, ono što se događa u Izraelu i Palestini. Toliko je ljudi ubijeno, a drugi ranjeni. Molim za one obitelji koje su doživjele da se dan slavlja pretvorio u dan žalosti i molim da se taoce odmah pusti na slobodu. Pravo je onih koji su napadnuti braniti se, ali sam jako zabrinut zbog potpunog okruženja u kojem se nalaze Palestinci u Gazi, gdje je također bilo mnogo nevinih žrtava. Terorizam i ekstremizam ne pomažu u postizanju rješenja sukoba između Izraelaca i Palestinaca, već raspiruju mržnju, nasilje, osvetu i zadaju trpljenje i patnju i jednima i drugima. Bliskom istoku ne treba rat, već mir, mir izgrađen na pravdi, dijalogu i hrabrosti bratstva.

Poseban pozdrav upućujem narodu Afganistana koji pati nakon razornog potresa koji je pogodio zemlju, u kojem je na tisuće ljudi izgubilo život, među kojima je bilo mnoge žena i djece, a mnogi su ostali bez krova nad glavom. Pozivam sve ljude dobre volje da pruže pomoć tom već tako iskušenom narodu, pridonoseći, u duhu bratstva, ublažavanju patnji tog naroda i podupiranju potrebne obnove.

Povezane objave

Papina kateheza na općoj audijenciji, 28. lipnja 2023.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 19. siječnja 2022.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 3. ožujka 2021.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 12. travnja 2023.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 11. siječnja 2023.

anita.vranic

Papina kateheza na općoj audijenciji, 26. listopada 2022.

anita.vranic