Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnim školama, izvješće

Škola je započela intoniranjem himne koju je pjevanjem predvodio zbor vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije sv. Anastazije te uvodnom molitvom koju su osmislili i predmolili vjeroučitelji Šibenske biskupije Josipa Burazer i Zvonimir Bilušić. U ime organizatora pozdravnim riječima i tematskim uvodom u program Škole sudionicima se obratio prof. dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK. Često se naviještanje Crkve, vjeronauk u školi, kateheza i sveukupna evangelizacija danas čini kao plovidba ostarjeloga broda, koji nikako da se – na uzburkanom moru – dokopa luke, u kojoj bi konačno otpočinuo, primijetio je. Istaknuo je da je jedan od ciljeva i izazova koje ova Škola stavlja pred vjeroučitelje otkriti i analizirati metode te pokušati ih preko radionica implementirati u realni vjeronaučni proces i na taj način izgraditi „nova jedra“ na napuklom brodu. Zaključio je da nije bit predavanja i okruglog stola samo istražiti nove mogućnosti djelovanja, nego najprije otkriti same sebe, koji se ne usudimo uvijek iskoračiti u nešto novo.

Okupljene sudionike pozdravila je i lic. theol. Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u splitskoj podružnici Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je u uvodnom izlaganju istaknula da će vjeroučitelji na Katehetskoj ljetnoj školi moći uočiti važnost i značenje pripovijedanja u kulturi medija i digitalizacije obrazovanja te upoznati kako naći ravnotežu između tradicionalnog i digitalnog pripovijedanja.

U ime domaćina okupljenima se obratio apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić koji je pozdrave prenio u ime nazočnoga nadbiskupa Marina Barišića te u ime odsutnoga predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića. Mons. Puljić u obraćanju osvrnuo se na negativne aspekte današnje hiper-digitalizacije. Zgodno je povezao da čovjek danas nije više anthropos, odnosno u prijevodu s grčkoga, nije onaj koji gleda gore već je onaj koji gleda isključivo u ekran. Stoga, jedan od izazova koji Škola stavlja pred vjeroučitelje je iznaći modele ponovnog vraćanja izvorima biblijskog pripovijedanja. Nadbiskupov pozdrav donosimo u cijelosti.

Pozdravni govor, nadbiskup Želimir Puljić

Uslijedio je radni dio s prvim predavanjem koje je pod naslovom „’Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio?’ O pripovijedanju u Bibliji“ održala dr. sc. s. Silvana Fužinato, predsjednica Katedre Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Predavanje je izloženo u dva dijela. U prvom dijelu prikazala je temeljne značajke biblijskih pripovijesti s posebnim osvrtom na odnos povijesne i biblijske istine. Drugi dio posvetila je komunikacijskom pristupu interpretacije biblijskih tekstova. U izlaganju je istaknula da je Bog u Svetome pismu govorio ljudima na ljudski način te da je itinerarij našega spasenja Riječ objavljena u skladu sa zakonitostima ljudskoga jezika te da je upravo zato nužno analizirati glavne elemente ljudskog govora, najznačajnije komunikacijske modele, odnos komunikacije i pragmatike kao i temeljne funkcije riječi, koje su na jasan način prikazane u Isusovu susretu s dvojicom učenika na putu u Emaus. Nadalje, navela je da je Isus model autentičnog i uspješnog pripovjedača. Isusovo tumačenje Pisma zapalilo je srca njegovih učenika, a gesta blagoslova i lomljenja kruha otvorila im je oči vjere kojima su prepoznali Uskrsloga. Iako je u digitalnoj kulturi slika potisnula riječ, pripovijedanje i dalje ostaje jedno od temeljenih načina poučavanja i učenja vjerskog sadržaja, jer, ako tako možemo reći, Sveto je pismo »Božja priča čovjeku« i »Božja priča o čovjeku i njegovu stvoritelju«, poticajno je zaključila dr. sc. s. Silvana Fužinato.

Drugo predavanje pod naslovom „’Predvečerje’ naracije u vremenu digitalne kulture“ održao je dr. sc. Nenad Palac, vjeroučitelj u službi Splitsko-makarske nadbiskupije i vanjski suradnik na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru. U prvom dijelu definirao je tradicionalno i digitalno pripovijedanje te je uputio na elemente po kojima se ove dvije vrste pripovijedanja međusobno razlikuju. Drugi dio izlaganja predavač je posvetio analizi digitalnog kontinenta i navikama digitalnih domorodaca. Na temelju aktualnih svjetskih i domaćih istraživanja uputio je na neke pozitivne i negativne trendove pri digitalnom pripovijedanju na novijim društvenim platformama te među digitalnim domorodcima. U trećem dijela izlaganja prezentirao je uspješne i neuspješne primjere digitalne naracije iz popularne i crkvene kulture. U posljednjem dijelu izlaganja – na temelju slike Krista savršenog komunikatora i evanđeoskog izvještaja o dvojici učenika na putu u Emaus – vjeroučiteljima je istaknuo komunikacijske smjernice koje je nužno poštovati kako bi zakoračili u „zoru“ digitalne naracije te ostvarili plodonosan susret oko euharistijskog stola. Uslijedila je tematska rasprava na kojoj su predavači odgovarali na brojna pitanja zainteresiranih vjeroučitelja.

U poslijepodnevnom dijelu Katehetske ljetne škole održane su tri tematske radionice pod naslovima: „ABCeda pripovijedanja ili kako sve može postati priča“ pod vodstvom Zorice Šitum, Andree Ćapin, Andrijane Bagarić i Marije Škeva. Druga radionica održana je pod naslovom „’Samo stvarne ruke pišu stvarnu poeziju’ (Paul Celan) O riječima u rukama – tehnike stvaranja pripovijesti“ pod vodstvom Branke Mlinar, Sandre Milanović, Gordane Kelave i Sare Pleštine. Treća radionica održana je pod naslovom „’Ono smo što komuniciramo’ O učenju i poučavanju vjerskoga sadržaja u digitalnom svijetu“ pod vodstvom Ane Rücker, Anice Galešić, Marine Šimičev te Mariane Dellavia.

Prvi dan Katehetske ljetne škole završen je zajedničkim misnim slavljem kojega je predvodio nadbiskup Puljić u koncelebraciji s dr. Pažinom te mladomisnikom don Renatom Pudarom, nadbiskupovim tajnikom. Nadbiskup je u homiliji prigodno još jednom pozdravio sve vjeroučitelje te im zahvalio na uloženom trudu zaželjevši im na početku školske godine mnogo uspjeha riječima: „Vašoj brizi i odgovornosti, poštovani vjeroučitelji, povjerena su djeca i mladi. Obitelj, Crkva i društvo zahvalni su vam za vaš odgojno-obrazovni rad. Zato se ne umarajte biti ustrajni u tom časnom poslu odgoja i obrazovanja mladih naraštaja, a time i našega hrvatskoga društva. Osluškujte strpljivo pitanja i probleme svojih učenika te surađujte s njima i školskim kolektivom!“

Drugi dan Škole započeo je misnim slavljem koje je predvodio prof. dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK. Nakon misnoga slavlja uslijedile su radionice koje su se nastavljale na tematske radionice započete prvoga radnoga dana Škole, a one su redom bile: „ABCeda pripovijedanja ili kako sve može postati priča“ pod vodstvom Zorice Šitum, Andree Ćapin, Andrijane Bagarić i Marije Škeva.

Druga radionica održana je pod naslovom „’Samo stvarne ruke pišu stvarnu poeziju’ (Paul Celan) O riječima u rukama – tehnike stvaranja pripovijesti“ pod vodstvom Branke Mlinar, Sandre Milanović, Gordane Kelave i Sare Pleštine. Treća radionica održana je pod naslovom „’Ono smo što komuniciramo’. O učenju i poučavanju vjerskoga sadržaja u digitalnom svijetu“ pod vodstvom Ane Rücker, Anice Galešić, Marine Šimičev te Mariane Dellavia.

Središnji dio drugoga radnoga dana Škole bio je okrugli stol „Nigdje se ne nazire kraj…Izazovi i rizici komunikacije u digitalnoj kulturi“, a na kojem su sudjelovali glavni urednik Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Siniša Kovačić, župnik Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu i rektor istoimene bazilike te urednik YouTube kanala „askfrapriest“ fra Ivan Marija Lotar vjeroučitelj Splitsko-makarske nadbiskupije i jedan od suautora emisije „Božanstvena komedija“ te urednik emisije „O tempora!“ na Laudato TV Stanko Stojić. Okrugli stol moderirala je glavna urednica Novih medija Hrvatske katoličke mreže Diana Tikvić.

Cilj okruglog stola bio je, u dijalogu sa sudionicima, ali i vjeroučiteljima prezentirati kulturu dijaloga u digitalnim medijima, ali i svijet virtualne stvarnosti kao činjenicu koja, kako su sudionici istaknuli, pred nas stavlja mnoge izazove. Sudionici su se složili da velika većina i dalje ne želi priznati činjenicu da su mladi ovisnici o društvenim mrežama koje im nameću stil života, zahvaljujući agresivnom marketingu i interesnim skupinama.

Ignorirajući tu činjenicu, ignoriramo često i problem koji društvene mreže generiraju u društvu. Umjesto problematiziranja postojanja takve „digitalne kulture“, fokus bi trebalo staviti na perspektive i mogućnosti koje su na raspolaganju autorima sadržaja, a onda i konzumentima, poručili su.

Sudionici su željeli istaknuti da digitalni mediji i platforme nisu i ne mogu biti isključivi izvor zla. Oni imaju i puno toga dobroga. Naravno, sve to ovisi o slobodi izbora – odlučiti želimo li jeftinu površnu nemoralnu zabavu ili želimo dublji kvalitetniji sadržaj. Sudionici su se složili da vjeroučitelji moraju biti svjesni da je njihova njiva velika i može biti plodonosna ako sebe i sve oko sebe educiraju za ispravno korištenje digitalnih sadržaja.

Jedan od bitnih odgojnih ishoda i ciljeva vjeronaučnog procesa je utvrđivanje sudionika vjeronaučnoga procesa u vlastiti identitet kojega neće gubiti niti onda kada se kreću anonimnim bespućima digitalnog kontinenta. Sudionici su zgodno zaključili da vjeroučitelji, u duhu izrečenoga, ali i u duhu postkoncilskih dokumenata, moraju postati ambasadori digitalne kulture. Na kraju okruglog stola u raspravu su se aktivno uključili i vjeroučiteljice i vjeroučitelji s pitanjima nakon čega se razvila plodna rasprava. Cijeli susret završen je zaključnim govorom prof. dr. sc. Ivica Pažina, nakon čega je uslijedila zajednička molitva.

Završna riječ Pažin