„Vjerski odgoj djece rane dobi“ bila je tema online Katehetske jesenske škole za odgojiteljice i odgojitelje u vjeri koja se održala u subotu 13. studenoga u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje.
Katehetska škola otvorena je molitvenim uvodom i pozdravnim govorima. Predavače i odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama pozdravio je predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda mons. dr. Ivica Pažin, ujedno moderator skupa, izražavajući dobrodošlicu te predstavivši temu „Vjerski odgoj djece rane dobi“. Pozdravne riječi uputila je i viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje mr. Gordana Barudžija uime ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje dr. Dubravke Brezak Stamać.
Virtualni skup pozdravio je zatim predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, zahvaljujući svima koji su pridonijeli njegovoj organizaciji, te izrazio osobitu radost zbog teme „Vjerski odgoj djece rane dobi”, istaknuvši: „Razmišljati o ‘Bogu u jaslicama’, o najranijem iskustvu Boga u životu jednoga djeteta, sve tamo od rođenja pa do treće ili četvrte godine života, nevjerojatno je bogata pustolovina, koja se, osim u obitelji, događa i u susretu između vas, odgajateljica i malene djece.” Podsjetio je pritom da je „sva pripovijest o kršćanstvu započela djetetom u jaslicama.”
Vjera je za maleno dijete doista „okus vječnoga“; ono pronalazi svoj izvor religioznosti i vjerskoga u doživljaju, u iskustvu, rekao je nadbiskup, dodavši da kakav pak „okus ima vječnost, tu znatiželju u njemu budi, ali i ispunja njemu najbliža osoba. Nekada su to roditelji, nekada vi, odgajateljice.” Nadbiskup je pojasnio da njihovo iskustvo povezanosti s djetetom, utemeljeno na beskrajnom povjerenju, djetetovu svijetu daje lice i glas te poručio da „dijete treba uzore”, one koje će „svojim vanjskim ponašanjem imitirati, ali i one, čiji će ‘unutarnji svijet’, onaj duhovni, početi slijediti.”
Nadbiskup Hranić istaknuo je da to pred sve, a osobito odgajateljice, postavlja odgovornu i veliku zadaću, te izrazio nadu da će im ova Katehetska škola pomoći u sagledavanju mogućnosti kako na najbolji način biti prvi svjedok onoga vjerskoga u životu djeteta, jer po njima „u život djeteta ulazi vječnost, ulazi Bog”.
U svijetu u kojemu živimo na mjesto Boga postavljena su neka druga božanstva, čime zadaća vjerskih odgajatelja i odgajateljica još više dobiva na važnosti, upozorio je nadbiskup Hranić te poručio: „Ne smijemo dopustiti da dijete ostane uskraćeno za ‘okus vječnoga’. Valja nam pronalaziti i stvarati mogućnosti kako ući i na koji način djelovati u predškolskim ustanovama, štoviše: već u jasličkoj dobi!”
Dr. sc. Teuta Rezo s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu održala je predavanje „Religiozno-pedagoške pretpostavke za odgoj djeteta rane dobi“. Predavačica je u izlaganju pokušala odgovoriti na nekoliko pitanja: Trebaju li djeca vjeru? Zašto je vjera važna za svako dijete i koji je to cilj vjerskog odgoja djece rane dobi? Dr. sc. Rezo istaknula je da je s religiozno-pedagoškog gledišta važno staviti dijete u središte promišljanja o ulozi rasta i razvoja djeteta u cjelovitosti njegova bića, s posebnim pogledom na odgoj u vjeri i značenje vjere u sazrijevanju djeteta kao ljudske osobe. Pojasnila je da svako dijete može rasti i razvijati se samo u odnosu, a to je zbog činjenice da je odnos koji ima s roditeljima i bliskim osobama temeljan za njegov razvoj, pa tako i razvoj u vjeri. Dijete doslovno upija odnose u koje je uronjeno i prije nego li je došlo na svjetlo dana. U tom kontekstu događa se i djetetov odnos s Bogom. Spoznaja Boga prvenstveno se događa unutar ljudskih odnosa, stoga je od iznimne važnosti njegovati iskustvo privrženosti, naklonjenosti, brige i pažnje prema djeteta od najranije dobi. Tu se može govoriti o osjećaju „prapovjerenja“ kao iskustvu vjere i bezuvjetne prihvaćenosti i voljenosti. Takva će ga iskustva, primjerena njegovim potrebama, voditi do iskustva i odnosa s Bogom. Razvoj djetetova vjerskog osjećaja, dakle ne izdaje čovjeku narav, već je u potpunosti poštuje, protumačila je dr. Rezo.
Istaknula je da se vjerski odgoj djece rane dobi odvija svakodnevno, nenametljivo i jednostavno. Dijete usvaja i upija opažajući bliske osobe s kojima gradi odnos i povjerenje, a osobito su važni jednostavni i svakodnevni rituali, koji daruju sigurnost i stabilnost poticajnog okruženja za dijete. Neki mogući rituali su: blagoslov kod dolaska ili odlaska djeteta u vrtić, prije jela, prije poslijepodnevnog odmora, zatim kratka molitva prije i poslije objeda, ili uslijed neke okolnosti koje donosi život u vrtiću ili mali molitveni osvrt uz razgovor što pridonosi osjećaju naklonjenosti i zaštićenosti za dijete. Putem takvih iskustava dijete pronalazi samoga sebe, stvara pozitivnu sliku o sebi, utvrđuje se kao osoba i uspostavlja dobre odnose s drugima i svijetom koji ga okružuje, navela je dr. Rezo. Pojasnila je da djeca imaju svoje potrebe i svoja pitanja od najranije dobi. Često su to vrlo duboka, egzistencijalna pitanja koja uvlače u igru pitanje smisla života i svega povezano s njim (tko sam, odakle dolazim, zašto me uopće ima…?). Izgrađujući odnosi i upućivanje na odnos s Bogom otvaraju za dijete nove horizonte i vidike, koji se kroz život, sukladno dobi, proširuju i produbljuju te postaju blagotvoran izvor snage, orijentacije, utjehe, motivacije učiti vježbati se suočiti sa životom u svoj njegovoj realnosti, ali i s onim stvarnostima koje ga nadilaze. Odnos s Bogom najveća je vrijednost koju vjerski odgoj donosi djetetu. Njega otvarati, graditi i pratiti dijete na tom putu najvrjedniji je zadatak svih koji su na različite načine uključeni u odgoj najmlađih, zaključak je predavanja dr. Rezo.
„Ozračje u vrtiću kao čimbenik odgoja u vjeri djeteta rane dobi“ bila je tema predavanja Maje Kaštelančić Perišić, mag. paed. Istaknula je da rad s djecom rane dobi za svakog odgojitelja predstavlja iznimnu odgovornost, ali i veliki izazov. Pojasnila je da istraživanja potvrđuju kako je upravo razdoblje od rođenja do treće godine života vrijeme najintenzivnijeg učenja i razvoja djeteta. Kako bi se djetetu osigurao cjelovit razvoj, poželjno je već u ovoj dobi započeti i odgoj u vjeri. Odgojem u vjeri njeguje se i razvija religiozna dimenzija djeteta, osposobljavajući ga, primjereno dobi, za otkrivanje, prihvaćanje i življenje autentičnih vrednota Evanđelja u odnosu na sebe, drugoga te na poseban način Boga. U skladu s tim, odgojitelj planira odgojno-obrazovni proces usmjeren na dijete i kreira ozračje u dječjem vrtiću. Pri tome su podjednako važna njegova profesionalna znanja i vještine kao i autentično svjedočenje vjere, navela je Kaštelančić Perišić.
Pojasnila je da u stvaranju ozračja koje odgovara djeci rane dobi, valja imati na umu kako djeca ove dobi za svoje učenje i razvoj koriste sve svoje osjete pa zbog toga svi dijelovi okruženja utječu na informacije i poruke koje primaju: prostorno-materijalno i socijalno okruženje te vođenje dječjeg vrtića. Istaknula je da odgoj u vjeri nalazi opravdanje ako ga dijete prima u poticajnom i podržavajućem okruženju s jasnim vjerskim doživljajem svijeta. Dok prostorno okruženje vrtića treba biti ugodno i što više nalikovati obiteljskom, socijalno okruženje vrtića se treba temeljiti na demokratičnim osnovama, a u odnosima među svim sudionicima se ogledati kršćanska uvjerenja. Kaštelančić Perišić istaknula je da višegodišnje iskustvo rada u skupini rane dobi te njegovo praćenje i vrednovanje pokazuje da se djeci rane dobi može ponuditi većina tema iz priručnika „Njihovo je kraljevstvo nebesko“, autorica B. Blažević i K. Pišković, uz prilagodbu prostora, materijala i aktivnosti djetetovom iskustvu i mogućnostima. Izdvojila je sklop aktivnosti o Dobrom pastiru kao omiljen među generacijama djece i kao model uloge odgojiteljima u vjeri.
Uslijedila je tematska rasprava koju je moderirao dr. Pažin.
U poslijepodnevnom dijelu programa bili su prikazani primjeri dobre prakse po vrtićima. popodnevni dio moderirala je gđa. Brankica Blažević, viša savjetnica za predškolski odgoj pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK.
Dječji vrtić Cvjetnjak imao je nekoliko tema: “Stvaranje svijeta, Dobri Pastir, Korizma, Uskrs, Marija-Isusova i naša majka”,
DV Blažena Hozana „Tko stvori ovu našu zemlju“;
DV Jordanovac „Integracijski elementi vjerskog odgoja djece rane dobi u Program vrtića“,
DV svete Male Terezije „Molitva djeteta rane dobi“,
DV Sunčev sjaj-Nazaret „Susret Boga i djeteta rane dobi“,
DV Sv. Josipa „Susret Boga i djeteta rane dobi“,
DV Dobri „Vrtić-mjesto sigurnosti, topline i ljubavi kao preduvjet duhovnog razvoja djeteta rane dobi“.
