U organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta u petak 14. listopada otvoren je u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu simpozij u povodu 25 godina vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi “Katolički vjeronauk u školi 1991.–2016.”. Simpozij je namijenjen ponajprije vjeroučiteljima voditeljima županijskih stručnih vijeća, zatim vjeroučiteljima u zvanju mentora i savjetnika, te ostalim uzvanicima. U povodu 25. obljetnice vjerskoga odgoja i školskoga vjeronauka otvorenju simpozija nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predstojnik Vijeća za katehizaciju HBK đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, šibenski biskup Tomislav Rogić, križevački biskup Nikola Kekić, umirovljeni biskupi šibenski Ante Ivas i krčki Valter Župan, zatim predstojnik Nacionalnoga katehetskoga ureda pri HBK dr. Ivica Pažin, tehnički ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Predrag Šustar, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Jadranka Žarković-Pečenković, pročelnici nadbiskupijskih i biskupijskih katehetskih ureda te predstavnici drugih religijskih zajednica. Uz više savjetnike pri NKU HBK u radu simpozija sudjeluju viši savjetnici za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje MZOS prof. Gordana Barudžija, prof. Tomislav Tomasić, prof. Dalibor Adžić, prof. Ankica Mlinarić i prof. Sabina Marunčić.
Pozdravljajući okupljene sudionike predstojnik NKU HBK dr. Pažin podsjetio je da je proslava 25. obljetnice vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi započela svečanom akademijom u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Ustvrdio je, pritom, da želja Hrvatske biskupske konferencije nije ostala samo na obilježavanju jubileja vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi u svečanom ozračju već HBK želi kroz simpozij reflektirati o dosadašnjemu radu i razmišljati o viziji vjerskoga odgoja za nadolazeće vrijeme.
Predsjednik HBK nadbiskup Puljić izrazio je radost zbog 25 godina vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi. Poručio je kako katehete i teolozi nisu obični učitelji koji govore o Bogu nego oni koji razgovaraju s Bogom. Teologija se uči stojeći. Teologija ima svoj govor koji nam može biti i ponekad nejasan. Zato srcem treba osjetiti što znači biti kateheta i teolog. Teologija se uči i poučava klečeći, poručio je nadbiskup Puljić. Izrazio je zahvalnost organizatorima akademije i simpozija, zaželjevši uspješan rad simpozija.
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Šustar u pozdravnom je govoru uputio na važnost i opravdanost školskoga vjeronauka. Ustvrdio je da vjeronauk ima svoje tri dimenzije. Vjeronauk u školi kreira horizonte individualnoga smisla. Učenici u susretu s vjeronaukom otkrivaju svoj smisao. Vjeronauk je isto tako pozvan kreirati i kolektivne horizonte nacije. Vjeronauk daje doprinos u kreiranju identiteta u vremenu kad postoji centrifugalna sila koja posebno ugrožava identitet malih naroda. Vjeronauk, nadalje, pruža alternativne modele i nudi sliku koja se ne temelji samo na prevladavajućoj slici čovjeka kao “homo economicusa”, poručio je, uz ostalo, ministar Šustar. Potaknuo je organizatore da u znanstvenom zborniku objave neke od radova sa simpozija kao temelj za javnu rasprava i buduća znanstvena istraživanja.
Ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Žarković-Pečenković istaknula je da Agencija za odgoj i obrazovanje već 150 godina brine o odgojno-obrazovnom sustavu. Podsjetila je pritom da je do Drugoga svjetskoga rata vjeronauk bio obvezan predmet, dok je nakon stvaranja samostalne i slobodne Hrvatske dobio ponovno svoje mjesto u školi u okviru vjerskih sloboda te izborom roditelja postaje obvezan i ravnopravan ostalim predmetima. Ustvrdila je, nadalje, da je osim visokoga postotka pohađanja vjeronauka povećan i broj promoviranih vjeroučitelja u znanja mentora i savjetnika. Vjeronauk je suvereni predmet u odgojno-obrazovnom sustavu. On daje svoj doprinos boljemu međureligijskom dijalogu, prihvaćanju različitosti te nudi odgovore na pitanja zašto biti i postati dobar čovjek. Kroz 25 godina vjeronauk je ostvario svoju punoljetnost i punu zrelost, poručila je prof. Žarković–Pečenković.
Molitveni uvod vodili su vjeroučitelji Ivanka Osmak i Josip Štefanac.
Predavanjem “Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama: stanje i perspektive” Brankice Blažević, dipl. pedagogice i s. Katarine Pišković, BSI, započeo je radni dio programa na simpoziju koji je 14. listopada upriličen u povodu 25. obljetnice vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi, a koji se u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje pri MZOS održava u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta u Zagrebu. Tim predavanjem otvoren je ciklus dopodnevnih predavanja pod nazivom “Vjerski odgoj i vjeronauk u dosadašnjih dvadeset i pet godina”. Govoreći o vjerskom odgoju u predškolskim ustanovama, istaknuto je da odgoj uključuje sve dimenzije čovjekova bića, uključujući i duhovnu. “Duhovna dimenzija oplemenjuje čovjekovo biće, potvrđuje njegovo dostojanstvo, pomaže mu u integraciji u svijet i društvo koje ga okružuje. Religioznost, kao vidljiva aktivnost djelovanja Božjega duha na čovjekov je konstitutivni dio čovjekova bića koji bitno određuje njegov život, stvara nove i kvalitetnije odnose sa sobom, drugima, sa svime što postoji i na poseban način s Bogom”, istaknuto je u predavanju. Nadalje, istaknuto je kako vjerski odgoj ima svoje opravdanje već u najranijoj dobi ako ga dobiva u okruženju u kojem je, rečeno je, “topao, nježan, neposredan i jasan vjerski doživljaj svijeta”. “Dijete je spontano otvoreno transcendentnome i religioznosti i ta otvorenost prožima sva područja njegova života. To mu omogućuje njegova neizmjerna znatiželja, mašta, sposobnost čuđenja i divljenja te neizmjerna radost pri otkrivanju novoga. A i mnoga zakonska uporišta dokazuju o značenju vjerskoga odgoja u ranoj i predškolskoj dobi”, istaknuto je u predavanju. Upozoreno je i na opasnosti koje otežavaju vjerski odgoj kod djece. “Konzumerizam, snažan utjecaj masovnih medija, pluralizam životnih stavova, slobodan, tj. permisivan odgoj i kriza identiteta, neodlučnost i nedosljednost roditelja, idoli lažne slobode, bučna i agresivna prisutnost potrošačkoga mentaliteta, odlika je današnjega post modernoga svijeta. U takvom ozračju, u procesu oblikovanja osobe, roditelji i odgojitelji susreću se s neuspjesima. S pozicije odraslih postoji kriza prirodnoga odgojiteljskog poziva, ulažu se veliki napori za prenošenje vrednota i roditelji imaju sve manje sposobnosti utjecaja na svoju djecu. S druge pak strane, s pozicije djece i mladih: mali žele prerano postati ‘veliki’, a veliki ostati ‘mali'”, istaknuto je, te upozoreno kako je unutar takve društvene stvarnosti teško biti roditelj i još teže odgajati svoju djecu u vjeri.
O vjerskomu odgoju za djecu s teškoćama u razvoju izlagale su dr. Ljubica Pribanić s Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta u Zagrebu i prof. Zvonka Matoic, viša savjetnica NKU HBK za osobe s poteškoćama u razvoju. U izlaganju su podsjetile da se unatrag 20 godina mijenjala terminologija za osobe s poteškoćama u razvoju te je nakon Šeratonske deklaracije 2003. godine u zakonskoj regulativi u uporabi termin djeca i mladež s teškoćama u razvoju do njihove 21. godine života, dok su osobe starije od 21 godine osobe s invaliditetom prema vrstama njihova oštećenja. Istaknule su, pritom, da su vjeroučitelji angažirani u radionicama Katehetskih zimskih škola, ali i na susretima u specijalnim ustanovama oglednim predavanjima, dovođenjem stručnjaka s Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta, i iz Europe te sakupljanjem i prevođenjem strane literature. Nadalje, u školskom vjeronauku primjenjuje se Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju od 2015. koji definira orijentacijsku listu vrsta teškoća, zatim programe za djecu i mladež koji se ostvaruju, primjerene programe odgoja i obrazovanja te posebne programe za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke u posebnoj odgojno–obrazovnoj skupini. Upozorile su kako je prisutan problem neusklađenosti toga pravilnika s Glasnikom Ministarstva prosvjete i športa iz 1996. kojim su propisani Nastavni planovi i programi odgoja i školovanja učenika s teškoćama u razvoju. Neusklađenost se, kako je istaknuto, odnosi na djecu u posebnim programima za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama u kojima su djeca s više vrsta teškoća u psihofizičkom razvoju. Oni još uvijek nemaju izborni predmet vjeronauk premda prema zakonu imaju pravo na vjersku pouku. Dodale su da je nakon niza intervencija NKU 2007. godine tadašnji državni tajnik dr. Nevio Šetić izdao preporuku o uvođenju vjerskoga odgoja u Nastavni plan i program osnovne škole za učenike u skupinama. Ustvrdile su kako unatoč nedefiniranoj zakonskoj regulativi dio ravnatelja dopušta da se vjeronaučni sadržaji realiziraju u okviru jednoga do dva školska sata tjedno i u skupinama. Podsjetile su da je 2010. godine anketa o uvedenosti vjeronauka u skupine pokazala da je u 385 skupina vjeronauk bio uveden u 216 skupina. Izrazile su zabrinutost sadašnjim stanjem zbog loše zakonske regulative. Na kraju je istaknuto kako je izrađen program rada zajednice “Samaritanac” te je u izdanju “Župna kateheza u obnovi župne zajednice, Plan i program”. Predavačice su poručile kako vjeronauk u školi za djecu i mlade s teškoćama u razvoju zahtijeva i upućuje na neizostavnu župnu katehezu, pa su vjeroučitelji prihvatili biti redovito nazočni s vjeroučenicima u svim oblicima župnoga pastorala. “Ostvarena je dobra suradnja s nad/biskupijskim povjerenicima za rad s osobama s teškoćama u razvoju i s Uredom za mlade Hrvatske biskupske konferencije, pa su osobe s oštećenjima često uključivane u njihove planirane sadržaje za katoličku mladež, i u sve nacionalne susrete katoličke mladeži. Pomogli smo mnogima osvjestiti da oni nisu samo objekt našega milosrđa i dobrote, već im priznajemo status subjekta, partnera od koga možemo naučiti kako se živi malenost”, zaključile su dr. Pribanić i prof. Matoic.
O temi “Plan i program vjeronauka za osnovnu školu i njegov doprinos razvoju kurikuluma u Hrvatskoj” govorio je viši savjetnik NKU HBK za izdavanje teološko-katehetske literature i pomagala dr. Ante Pavlović. Dr. s. Thea Ana Filipović s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, viša savjetnica NKU HBK za vjeronauk u srednjoj školi održala je predavanje “Vjeronauk u srednjoj školi na putu s ‘tražiteljima smisla'”. Uputila je na važnije etape prijeđenoga puta, uključivanje vjeronauka u školski sustav i njegovo strukturno osnaživanje. Govoreći o izobrazbi vjeroučitelja, istaknula je potrebu uvođenja seminara oko dodatne didaktičko-metodičke edukacije za diplomirane teologe, kao i školovanje novih vjeroučitelja. U razdoblju od 1992. do 1994. objavljeni su i prvi udžbenici. Nadalje, uputila je i na izbornost predmeta koja se odražava na organizaciju i smještaj u satnici te se osjetila potreba za alternativnim predmetom za one učenike koji ne izabiru vjeronauk. Podsjetila je na Ugovor između Svete Stolice i RH o suradnji na području odgoja i kulture iz 1996. godine te na provedbeni Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama iz 1999. između Vlade RH i HBK. Podsjetila je kako je 2014. odobren Plan i program katoličkoga vjeronauka za trogodišnje srednje škole koji se primjenjuje od 2014./2015. godine. Istaknula je važnost konstantnoga ulaganja u edukaciju vjeroučitelja, podsjetivši kako srednjoškolski vjeroučitelji imaju svoj godišnji skup trajne izobrazbe na nacionalnoj osnovi kroz Katehetsku ljetnu školu. U osvrtu na status vjeronauka u srednjoj školi ustvrdila je da je vjeronauk potpuno integriran u sustav u kojemu sudjeluje sa svim pravima i obvezama. Vjeronauk uživa dvostruku potporu kao i dvostruku provjeru. Vjeroučitelji su dobrodošli suradnici u školama. Učenici uglavnom dobro prihvaćaju vjeronauk. Vjeronauk daje odgovor na duhovne potrebe, pomoć u osmišljavanju i usmjeravanju života. Vjeronauk ih poziva na put susreta s čovjekovim religioznim pitanjem i traganjem, odgovorima koje nude religija i različiti svjetonazori. Pomaže mladima u traganju i nalaženju smisla života te se na taj način može shvatiti kao poziv na putovanje. Vjeronauk je poziv ne na turističko putovanje, nego na hodočasničko putovanje. To je putovanje koje nas mijenja, koje omogućuje transformativno učenje, u susretu s pripovijestima i predajom kršćanske vjere učenici zajedno s drugima uče otkrivati smisao i bolje razumjeti same sebe, poručila je dr. Filipović.
Predstojnik NKU HBK dr. Ivica Pažin i predstojnik Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. Josip Periš izlagali su o temi “Trajna izobrazba vjeroučitelja u Hrvatskoj”. U predavanju je istaknuto kako se izobrazba vjeroučitelja odvija na nacionalnoj, biskupijskoj i županijskoj razini. Istaknuto je kako prema povratnim informacijama vjeroučitelji pokazuju općenito zadovoljstvo onim što se čini na području njihove trajne izobrazbe. Rečeno je kako je pitanje trajne izobrazbe kompleksno te ga je potrebno sagledavati iz različitih perspektiva, prije svega u kontekstu aktualnoga odgojno-obrazovnoga sustava. Od 2500 vjeroučitelja u Hrvatskoj oko 1500 obuhvaćeno je trajnom izobrazbom na nacionalnoj razini. Trajna izobrazba vjeroučitelja znak je brige HBK za vjeroučitelje koji su prvi izaslanici mjesnih ordinarija, pozvani naviještati Božju riječ. Ako plodovi nisu dovoljno vidljivi, nada u preobrazbu društva izvor je budućih aktivnosti i zalaganja, poručili su predavači.
S temom “Vjeronauk u školi iz različitih perspektiva” otvoren je popodnevni program cjelodnevnoga simpozija koji se u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu održava 14. listopada u povodu 25. obljetnice vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi. Dr. Krunoslav Novak s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta održao je predavanje “Vjeronauk u školi u hrvatskim medijima”. Ustvrdio je da su se u proteklih četvrt stoljeća mediji bavili vjeronaukom u školi na različite načine i na različitim razinama. Ukazao je, pritom, na neka temeljna načela novinarstva, na percepciju Crkve u hrvatskome društvu i pohađanje školskoga vjeronauka. Podsjetio je kako prema podacima NKU HBK od 521.964 učenika svih hrvatskih osnovnih i srednjih škola njih 425.530 pohađa katolički vjeronauk, a oko 7500 djece sluša vjeronauk druge vjerske zajednice. Tako katolički vjeronauk u osnovnim školama pohađa između 85 i 90% djece, te njih 78% u srednjim školama. “Računajući na spomenutu ulogu medija te na povjerenje koje imaju građani prema Crkvi koja organizira školski vjeronauk kao izborni predmet u školi, kao i prihvaćanje vjeronauka, očekivana hipoteza koju sam postavio bila je da mediji neutralno i objektivno izvještavaju o školskom vjeronauku”, istaknuo je dr. Novak, podsjetivši da je na temelju praćenja medijskih objava od strane HBK proveo istraživanje o tome kako hrvatski mediji u razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna ove godine izvještavaju o školskom vjeronauku, uključujući hrvatske dnevnike, zatim tjednike na nacionalnoj razini i internetske portale. Ukupno je obrađeno 146 članaka, od kojih 97 iz tiska i 49 s interneta. Kako članci obrađuju temu vjeronauka u školi, tema 44 tekstova je upravo vjeronauk, dok se 33 članka bave drugim temama te uz to govore o vjeronauku, a čak 69 (47,26%) članaka tek usput spominje vjeronauk. Od 146 tekstova o vjeronauku, njih 18 (12,3%) pozitivno govori o vjeronauku, 90 (61,6%) negativno, dok 10 članaka (6,8%) govori neutralno, a za ostale tekstove to nije bilo moguće odrediti, istaknuo je između ostaloga, predavač. Ustvrdio je kako se pitanju školskoga vjeronauka uglavnom ne pristupa temeljito i s argumentima, već se školski vjeronauk u opširnijim prilozima spominje na marginama i to najčešće u negativnom kontekstu. “U tekstovima koji na marginama spominju vjeronauk, samo ga se usput spominje najčešće uz reviziju Vatikanskih ugovora, i ‘micanje’ vjeronauka iz škola, u tekstovima vezanima uz pitanje suradnje KBF–a i Filozofskoga fakulteta, te postavljanje pitanja vjeronauka kao jednim od temeljnih svjetonazorskih pitanja u predizbornoj kampanji”, primijetio je dr. Novak. Poručio je kako postoji tendencija negativnoga pristupa vjeronauku, a tekstovi koji na margini spominju vjeronauk u negativnom svjetlu imaju tendenciju malo-pomalo stvoriti negativno raspoloženje prema vjeronauku. “Česti fatalistički pristup vjeronauku koji ga predstavlja kao ključno ideološko pitanje u Hrvatskoj ili jedan od elemenata podjele hrvatskoga društva je zaista ne samo pretjerano, nego na umjetni način pridonosi još dubljoj polarizaciji društva”, istaknuo je, ukazavši, pritom, na određene medijske naslove. Spomenuo je i rezultate istraživanja za europsku komparativnu studiju “Crkva i odgoj u Hrvatskoj” koje su 2005. objavili Alojzije Hoblaj, Nevenka Lončarić–Jelačić i Ružica Razum, a u kojima autori istraživanja spominju najčešće kritike izrečene u medijima o vjeronauku. Naveo je tako oprečnost postojanja konfesionalnoga vjeronauka i laičnosti škole, zatim povlaštenost Katoličke Crkve u odnosu na druge manjinske vjerske zajednice s obzirom na postojanje vjeronauka i vjerskoga odgoja te kritiku koja dolazi više iz unutarcrkvenih redova, a koja ističe opasnost “neučinkovitosti i slabih plodova” školske vjeronaučne nastave. Podsjetio je kako katolički vjeronauk prema Programu katoličkoga vjeronauka u školi “ima obilježje dijaloške, ekumenske i međureligijske otvorenosti. Cilj mu je odgajati otvorenost prema vjerskoj i kulturnoj različitosti, prema duhu ekumenizma svih kršćanskih Crkava te dijalog s drugim religijama i svjetonazorima”. Svoje predavanje dr. Novak zaključio je riječima: “Razmišljajući zato o putu vjeronauka u školi, čini mi se da je važno ustrajati na dobrome putu: odgovorno, stručno, profesionalno i s velikim poštovanjem prema djeci koja su u školi, bilo da se radi o onima koji pohađaju vjeronauk ili onima koji ga nisu upisali. Osim toga očito je da odgoj zrelih i odgovornih građana uključuje i odgoj kritičkoga pristupa prema medijskim sadržajima”.
Voditeljica prosvjetne službe u Mešihatu islamske zajednice prof. Emina Mešić u izlaganju “Islamski vjeronauk u školi i međureligijski dijalog” osvrnula se na aktualna pitanja s islamskim vjeronaukom u školama. Podsjetila je na Ugovor između Vlade RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkoga interesa. Prisutnost islamskoga vjeronauka od posebnoga je značenja za izgradnju njihova samopouzdanja. Ukazujući na Program islamskoga odgoja djece rane i predškolske dobi, dodala je kako se Islamska zajednica nalazi pred njegovom realizacijom. Pohvalila je, nadalje, uvrštavanje natjecanja iz islamskoga vjeronauka u katalog natjecanja na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje pri MZOS, te priznavanje dodatnih bodova za upise učenika u srednje skole. Mnogo je tehničkih problema oko organiziranja islamskoga vjeronauka u srednjim školama koji je gotovo izuzetak zbog organizacijskih poteškoća, te se odvija u međusmjeni ili kasno poslijepodne. Istaknula je zajedničku suradnju na izradi kurikularne reforme s višim savjetnicima Agencije za odgoj i obrazovanje, te rado zahvalila svima koji su se uključili u pripremu kurikularne reforme i podršci islamskoga vjeronauka. Poručila je kako istraživanja potvrđuju da djeca s islamskim vjeronaukom doprinose miru, razumijevanju i toleranciji.
Predavanje “Pravoslavni vjeronauk u školi i njegova ekumenska zadaća” održao je ravnatelj Srpske pravoslavne opće gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” protojerej Slobodan Lalić. Istaknuo je ekumensku zadaću vjeronauka u javnim školama, posebno u susretu s različitim kulturama. Napomenuo je kako pravoslavni vjeronauk ima kraću povijest unutar redovitoga školstva u odnosu na katolički vjeronauk. Za pravoslavnu vjeru odgoj i obrazovanje znači obnavljanje narušenoga obraza. Svrha poučavanja pravoslavnoga vjeronauka je pružiti cjeloviti pogled na svijet i život u duhu iskustva vjere. Vjeronauk treba osposobljavati za međureligijski dijalog i život u multikulturalnom svijetu te da ljudi dolaze k Bogu različitim putevima, istaknuo je protojerej Lalić. Pojasnio je kako put prema dijalogu nije odustajanje od vlastitih uvjerenja, već u priznanju da i drugi imaju jednaka prava bez obzira jesu li većina ili manjina. Upozorio je kako je broj učenika polaznika pravoslavnoga vjeronauka u stalnome opadanju. Crkva svojim djelovanjem ne uspjeva okupiti značajniji broj polaznika vjerske nastave niti u većim gradovima po Hrvatskoj, i to zbog više razloga i okolnosti. Na kraju je poručio kako je zadaća vjeronauka poticati vjerske zajednice, dok vjeroučitelji trebaju pozivati na poštivanje i prihvaćanje drugoga i drugačijega. Ciklusom predavanja “Vjeronauk u školi iz različitih perspektiva” moderirao je viši savjetnik za vjeronauk iz Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Tomislav Tomasić.
Okruglim stolom na temu “Katolički vjeronauk u suvremenim društvenim okolnostima i njegovo mjesto u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske” završen je prijepodnevni radni dio programa simpozija koji se u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda HBK održava 14. listopada u Nadbiskupijskomu pastoralnom institutu u Zagrebu. U okruglom stolu sudjelovali su dr. Neven Budak s Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, zatim vršitelj dužnosti dekana Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tonči Matulić i glavni urednik Hrvatskoga katoličkoga radija dr. Anto Mikić. U uvodu u okrugli stol pročelnik NKU HBK dr. Ivica Pažin je istaknuo da je potrebno preispitivati sve stavove i promišljanja o odgojno-obrazovnom sustavu i doprinosu vjeronauka tom sustavu. Otvorenost sudionika uključenih u odgojno-obrazovni sustav i njegovo preispitivanje poziv je i Crkve koja ne pozna govor isključivosti u promišljanju o navedenim stvarnostima, poručio je dr. Pažin. U osvrtu na odgojnu i obrazovnu zadaću u hrvatskome školstvu dr. Budak je ukazao na kurikularnu reformu i Strategiju odgoja i obrazovanja. Ustvrdio je da obrazovanje ima za cilj steći znanja prema vlastitim interesima te pripremiti pojedinca za uključivanje u tržište rada. Odgoj je nužna komponenta svakoga obrazovnoga sustava. Učenicima treba kroz odgojno-obrazovni sustav nuditi odgojne vrijednosti koje su univerzalne, poručio je dr. Budak. Primijetio je kako je u dosadašnjemu obrazovnom sustavu težište bilo na usvajanju faktografije i mogućnostima učenika da reflektiraju usvojeno. Zato je potrebno nastaviti provedbu Strategije odgoja i obrazovanja te kurikularnu reformu.
Vršitelj dužnosti dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Matulić je na početku ustvrdio kako u središtu svake odgojno-obrazovne reforme treba biti čovjek. Primijetio je kako se u svakodnevnom žargonu na svim razinama ustalio izraz “tehnološki višak” kojim se počelo kategorizirati čovjeka. Mlade smo pozvani opremiti sposobnostima, znanjima, vještinama, kompetencijama da oni mogu odgovoriti na te izazove. Ako to ne učinimo mladi će se vratiti onima koji su odgovorni u odgojno-obrazovnom sustavu, ustvrdio je dr. Matulić. Upozorio je kako je dostojanstvo temelj na koji treba počivati odgojno-obrazovni sustav. To je dostojanstvo učenika, studenta, nastavnika i profesora. To je dostojanstvo polazište svake reforme i ono mora isključivati svaku instrumentalizaciju. Iz pristupa svakomu odgojno-obrazovnom sustavu treba isključiti manipulaciju, diskriminaciju i ideologizaciju. Potrebno je u izradi Strategije odgoja i obrazovanja i reforme sustava isključiti svaku povredu dostojanstva toga čovjeka, naglasio je prof. Matulić. Ukazao je, nadalje, i na važnost ostvarivanja jednakosti koja se također treba temeljiti na dostojanstvu svakoga čovjeka. Mlade treba najprije naučiti kritički učiti. K tome, potrebna je i samokritičnost. Bez samokritičnosti kritičnost je ustvari jednostrano zanovijetanje. Potrebno je ljudsku osobu cjelovito zahvatiti, zaključio je dr. Matulić.
Urednik Hrvatskoga katoličkoga radija dr. Mikić osvrnuo se na govor o vjeronauku kroz njegov javni diskurs u medijima, posebno na internetskim portalima. Ustvrdio je kako je vjeronauk kolateralna žrtva više drugih različitih tema u hrvatskoj javnosti. Žrtvom postaju i sudionici toga procesa, a to su vjeroučitelji i vjeroučenici, jer i do njih dolaze ti medijski naslovi, primijetio je dr. Mikić. U tom kontekstu osvrnuo se na argumente koji se iznose u javnim raspravama o statusu vjeronauka u školi. Posebno je istaknuo da je snažno prisutan argument odvojenosti Crkve od države, te mišljenje da vjeronauk narušava laičnost države. Isto tako, prevladava mišljenje da vjeronauk nema što raditi u školskom sustavu ako je vjera privatna stvar. Izrazio je uvjerenje da neki sudionici nisu usvojili neke temeljne demokratske pojmove, među kojima i pojam vjerskih sloboda. Treba naučiti živjeti s različitostima. Treba i u stavovima ateista i onih koji nisu skloni školskom vjeronauku tražiti ono što je zajedničko te u tim segmentima pronaći zajedničke vrijednosti, poručio je novinar Mikić.
Govoreći o ulozi i značenju vjeronauka u školskom sustavu, dr. Budak je podsjetio da je izgradnja cjelovite osobnosti u središtu odgoja i obrazovanja. U raspravama o vjerskom odgoju treba se voditi dijalogom, a ne suprotstavljenošću. Živimo u društvu koje je u velikoj većini katoličko, i to ne po stvarnoj religioznosti, nego po svojoj tradiciji, rekao je dr. Budak. Istaknuo je kako neprihvaćati praksu većine znači ponekad biti obilježen i različit od većine. Upozorio je kako postoje brojne pritužbe roditelja učenika koji ne pohađaju vjeronauk o tome kako su obilježena i označena u odnosu na učenike koji pohađaju vjeronauk. Ne smijemo dozvoliti da se takvi stvari događaju, istaknuo je, između ostaloga, povjesničar Budak, poručivši kako je potrebno organizirati nastavu vjeronauka na drugačiji način. Na kraju je izrazio mišljenje kako bi konfesionalni vjeronauk umjesto u školi bilo bolje provoditi u župnim zajednicama.
Dr. Matulić ustvrdio je kako zadaća školskoga vjeronauka nije indoktrinacija učenika te da bi vjeronauk u tom slučaju trebao biti izbačen iz škola. Ne radi se o indoktrinaciji, radi se o ljubavi. Mi previše volimo. Mi želimo pomoći mladima. Želimo im pomoći da postanu zrele osobe, da postanu odgovorne osobe te u životu preispituju što je dobro, a što loše, rekao je Matulić, oštro, pritom, odbacujući prigovore o indoktrinaciji djece. Osvrnuvši se na prigovore roditelja o tome da se učenici koji ne pohađaju vjeronauk osjećaju označenima, odnosno obilježenima u školi u odnosu na djecu koja u većini pohađaju nastavu vjeronauka, pojasnio je kako je to problem sustava koji mora osigurati svoj djeci na temelju istoga principa druge sadržaje u prostorima škole. Radi se o temeljnom pravu na izbor. I ne mogu učenici koji pohađaju vjeronauk staviti u nepovoljan položaj učenike koji ga ne pohađaju. Zato vjeronauk nije izvor diskriminacije, poručio je dr. Matulić, pozvavši sve sudionike da u raspravama ne govore o pretpostavkama, već da upoznaju vjeronauk, vjeroučitelje, ali i Katolički bogoslovni fakultet.
Predavanjima “Vjeronauk u školi kao dio cjelovitoga odgoja u vjeri” i predstavljanjem radnoga dokumenta “Da vaša radost bude potpuna (1v 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima” Hrvatske biskupske konferencije završen je 14. listopada simpozij u povodu 25 godina vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi. Simpozij “Katolički vjeronauk u školi 1991. – 2016.” organizirao je Nacionalni katehetski ured HBK i Agencija za odgoj i obrazovanje MZOS u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Predavanje “Vjeronauk u školi kao ‘res mixta’ Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje” održala je viša savjetnica za vjeronauk u splitskoj podružnici Agencije za odgoj i obrazovanje prof. Sabina Marunčić. Na početku je istaknula kako je vjeronauk u školi u nadležnosti dviju institucija, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Nacionalnoga katehetskoga ureda. Ukazala je, pritom, na suradnju školskih i crkvenih vlasti, ustvrdivši kako je kroz 25 proteklih godina oko školskoga vjeronauka ostvarena kontinuirana suradnja tih dviju institucija. Govoreći o radu viših savjetnika za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje istaknula je da se njihova zadaća ostvaruje kroz pružanje stručno-savjetodavne pomoći, u organiziranju i provođenju stručnih ispita, zatim u provođenju postupka napredovanja vjeroučitelja u zvanje mentora i savjetnika te organiziranju i provođenju vjeronaučnoga natjecanja. Pojasnila je kako je svrha stručno-savjetodavnoga rada unaprijeđenje kvalitete vjeronaučne nastave i rada s učenicima. Potrebno je razvijati instrumente kvalitete nastave vjeronauka. Ti instrumenti još uvijek nisu prisutni ni u nastavi ostalih predmeta, upozorila je prof. Marunčić, ustvrdivši da bez njih nije moguće unaprijeđivati kvalitetu rada. Potaknula je vjeroučitelje mentore i savjetnike na kvalitetnu suradnju u radu s vjeroučiteljima pripravnicima, posebno kroz pokazivanje oglednih primjera rada.
Dr. Valentina Mandarić iz Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije pozvala je nadležno Ministarstvo na preispitivanje odnosa i pristupa prema školskom vjeronauku. Podsjetila je kako nema cjelovitoga razvoja osobe ako se zanemari vjerski odgoj. Ukazala je na posebnu ulogu katehetskih ureda u praćenju vjeronauka u školi na području mjesnih Crkvi. Istaknula je pritom i vrlo dobru suradnju s ravnateljima na području Zagrebačke nadbiskupije. Upoznala je sudionike simpozija da Hrvatska biskupska konferencija priprema pravilnik kojim bi se detaljnije definiralo pitanje dobijanja i oduzimanja mandata za izvođenje nastave vjeronauka. Isto tako upozorila je i na određene poteškoće oko tumačenja statusa vjeronauka u školskim ustanovama. Tako je istaknula kako se u nekim školama vjeronauk i nadalje stavlja u suprotnu smjenu ili među ostale izborne predmete. Vjeronauk kao izborni obvezni predmet spada u obveznu satnicu. Nastava vjeronauka mora se odvijati pod istim uvjetima pod kojima i nastava iz ostalih obveznih predmeta, poručila je, uz ostalo, dr. Mandarić.
Vjeroučitelj Đakovačko-osječke nadbiskupije prof. Ivica Živković u izlaganju “Vjeronauk u školi iz perspektive vjeroučitelja” poručio je kako se o vjeronauku ne treba govoriti samo iz perspektive ugovora koji reguliraju njegov status u školi, nego prije svega iz svijesti da je vjeronauk u službi škole, osobito mladih. Vjeroučitelj je svjedok koji prenosi ono što je iskusio. Biti svjedok nije moguće bez dubokoga i autentičnoga iskustva vjere. Da bi vjeroučitelj mogao biti svjedok mora biti u dosluhu s Kristom. Dajući istinsko svjedočanstvo vjere vjeroučitelj je pozvan odgajati u suvremenoj školi koja sve manje odgaja. Vjeronauk i vjeroučitelj pozvani su u problemima prepoznati izazov i priliku. Mladima je potrebno osvjetliti temeljne vrijednosti, poručio je prof. Živković.
Dr. Antun Tamarut s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavio je, zatim, radni dokument Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju “Da vaša radost bude potpuna (1v 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima”. Riječ je o dokumentu čiji je predgovor napisao predsjednik toga Vijeća đakovačko-osječki nadbiskup dr. Đuro Hranić. Cilj radnoga dokumenta je sagledati sveukupno katehetsko djelovanje Crkve kao jedinstvenu cjelinu. U njemu se podsjeća na prijeđeni evangelizacijsko-katehetski put i poziva na hrabrost u ostvarenju misijskoga zanosa Crkve te novoga susreta čovjeka s Bogom i ljudi međusobno. U dokumentu se govori i o ulozi katehete i vjeroučitelja, te naglašava njihovo timsko djelovanje na svim područjima, istaknuo je dr. Tamarut. Poručio je da je župa najznačajnije mjesto oblikovanja kršćanskoga zajedništva u kojoj kršćani postaju svjesni da su članovi crkvene zajednice. Zaključio je da radni dokument pruža snažnu građu za javnu i stručnu raspravu.
Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju mons. Hranić u osvrtu na radni dokument pozvao je svećenike i vjeroučitelje da ga prouče te iznesu svoje prijedloge i pastoralne smjernice uoči njegova konačnoga donošenja. Podsjetio je kako dokument nije doktrinalni rad nego pastoralni te potaknuo vjeroučitelje na promišljanje o tom dokumentu. Preporučio im je da na županijskim stručnim skupovima raspravljaju o tom dokumentu s ostalim vjeroučiteljima te pošalju svoje primjedbe i prijedloge koji će zatim biti objedinjeni.
Na kraju simpozija nadbiskup Hranić čestitao je vjeroučiteljima obljetnicu školskoga vjeronauka. Zaželio je, pritom, da 25 godina vjeronauka u školi pridonese zdravoj samosvijesti i zdravom ponosu. Zahvalio je organizatorima na svečanoj akademiji održanoj u zagrebačkomu Hrvatskom narodnom kazalištu i upriličenom simpoziju. Posebne zahvale upućene su pročelniku NKU HBK dr. Ivici Pažinu kojemu je mons. Hranić zahvalio i na organizaciji brojnih katehetskih škola za vjeroučitelje.
Zagreb (IKA)