Poruka predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju mons. Đure Hranića na početku školske i katehetske godine 2010./2011.
Početak nove školske godine istodobno je početak i novih životnih koraka, razmišljanja i djelovanja, kako za vas, dragi učenici, tako i za vas, dragi roditelji, katehete i vjeroučitelji te za vas, draga braćo svećenici.
1. Vjeronauk u školi kao sastavni element suvremene škole u Hrvatskoj. Kroz posljednjih devetnaest godina vjeronauk u školi potvrdio se kao dio hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava. Sve ga se manje promatra kao strano tijelo koje u suvremenoj školi treba tek tolerirati, te ga se sve ozbiljnije prihvaća kao sastavni dio škole koja želi poštovati sve dimenzije ljudske osobe i koja je zato pozvana prihvaćati zadaću cjelovitoga odgoja i obrazovanja. Vjeronauk tako postaje sastavnim dijelom sveobuhvatnoga procesa nove vizije škole. On u tom smislu podržava i nastoji sudjelovati u postignućima zadanih ciljeva obrazovnoga sustava, donesenih na poseban način u novijim dokumentima. Ti su ciljevi ponajprije jednakost obrazovnih mogućnosti za sve učenike, emancipacija i uključivanje učenika u svijet i društvo odraslih, ostvarenje društveno-političkih zadaća koje se tiču kvalitetnoga osposobljavanja budućih nositelja hrvatskoga društva i slično. Shvaćajući školu najprije kao mjesto stvaranja kulture javnoga mnijenja te sustavnoga i cjelovitoga odgoja i obrazovanja učenika, sukladno tradicionalnim i suvremenim kurikularnim teorijama, kao Crkva ne gubimo nadu da će se sadržaji javne i otvorene škole uspjeti izdići iznad političkih struja, njihovih nastojanja i odmjeravanja snaga te drugih uvjetovanosti aktualnim povijesnim momentima, s kojima se škola kao sustav još uvijek suočava. Vrednujući visoke ocjene hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava u međunarodnim razmjerima, vjerujemo da će nastava u školi, zajedno sa svim svojim sadržajima, u cijelosti postati još otvorenija i transparentnija. Iako je jasno da obrazovna (politička) teorija i praksa ne mogu u potpunosti nadići društvenu stvarnost, ne smije se ipak previdjeti da država, po sustavu odgoja i obrazovanja, a onda i sveukupno društvo, mogu samo stvarati dobre i izvrsne preduvjete rada unutar odgojno-obrazovnog sustava, ali da ne mogu preuzeti ni nadomjestiti napore pedagogije (koji se, u konačnici, ne ostvaruju e preko institucija, nego po nastavnicima i pedagoškim djelatnicima). To napominjemo stoga jer se, na temelju suvremenih dokumenata hrvatskoga obrazovnog sustava, čini da se školi i odgojno-obrazovnom sustavu u nas, na pomalo totalitaran način, postavlja zadaća ne samo da odgaja i obrazuje, nego da preuzme i odgovornost za cjelokupnu životnu radost, sreću i uspjeh učenika, pa čak i njihovih obitelji. No, budući da je riječ o otvorenom sustavu kojega treba trajno unapređivati, nadamo se da će njegov daljnji razvoj biti svjesniji supsidijarnoga doprinosa različitih čimbenika cjelovitosti odgojno-obrazovne politike i njezina sustava.
2. Prionuti uz Boga – najtiši, ali najsnažniji argument uspjeha vjeronauka u školi i cjelokupnoga katehetskoga nastojanja Crkve. Iako zvuči paradoksalno, vjeronauk u školi jedini je predmet koji učenike ne priprema za uspjeh na konkurentnom tržištu rada i kapitala. U vremenu “kulture šutnje”, te u vremenu “diktature relativizma”, kada se nesigurnost spoznaja i života stavlja pred nas kao najsigurniji znak čovjekovih tehnoloških i drugih dostignuća, vjeronaukom u školi Crkva želi ponuditi trajnu i duboku istinu života te jedinu sigurnost koju poznaje: otajstvo Boga živoga. Budući da je za Crkvu vjeronauk u školi oblik njezina sustavnog naviještanja, ona učenike poziva da već sada prionu uz Boga svojim životom i radom. Pokazuje, a ne taji, ni svoje rane ni grijehe. Bori se protiv bilo kakve zloporabe religije i kršćanske vjere. Iz poslanja koje je primila izvire njezin stalni poziv ljudima oduševljenim Kristom za njihovim svjedočenjem vjere. Crkva ne zatvara oči ni pred činjenicom da svjedočanstvo zna imati i dvojako značenje: svjedočanstvo vjere, ali i svjedočanstvo grijeha. Naslanja se na tradiciju, ali isto tako zna da promišljanja i tumačenja prijašnjih naraštaja nisu počivaljka za misao ovih i budućih generacija. Ona, među ostalim, i vjeronaukom u školi tumači, promišlja i priopćava vjeru. I istodobno zna da je vjera upućena na iskustvo, da kao takva treba konkretno mjesto u kojemu se to iskustvo može doživjeti, te da mjesto iskustva vjere jest i treba biti ponajprije župna zajednica. Prionuti uz Boga duboka je želja Crkve koju ona želi navijestiti i postići vjeronaukom u školi te cjelokupnim svojim katehetskim nastojanjem. Budući da nam ništa tako malo ne pripada kao naše vlastito ja (sv. Augustin), prionuti uz Boga i živjeti s njime predstavlja poziv na trajno obraćenje. A upravo je ono najtiši, ali istodobno i najsnažniji argument uspjeha i vjeronauka u školi te svih katehetskih nastojanja Crkve.
Vjeronauk u školi, s obzirom na vlastito mjesto unutar odgojno-obrazovnoga sustava te kao oblik služenja Crkve u školi i u društvu, imat će i dalje svoju budućnost. Osim što ima “obrazovne zadaće” koje će mu postavljati i okruženje u kojemu se ostvaruje, on na izričit način ostaje i “duhovni ugovor” koji budnim drži stalno pitanje odnosa Boga i čovjeka. Upoznaje s bogatstvom kršćanske tradicije i sadašnjosti u kojoj se evanđelje izriče i utjelovljuje te učeniku pruža mogućnost da uz Boga prione čitavim svojim životom. Propituje smisao ljudske egzistencije i upućuje na mogućnost pronalaženja sreće, vlastitoga uspjeha i osobnoga smisla i izvan granica samoga vjeronauka kao predmeta te škole u kojoj se vjeronauk izvodi.
3. Postati svjedoci kršćanskih uvjerenja i životnih načela. Promatrajući u posljednjih nekoliko godina sva nastojanja obrazovnoga sustava u Hrvatskoj, primjetno je da se upravo vi, dragi učenici, nalazite u središtu nastave i života škole. I dobro je da je tako. Time škola pokazuje da računa na vašu zrelost te da na određeni način očekuje odgovornost u svakom vašem postupku. Na isti je način Crkva, osobito nekoliko posljednjih godina, vama vjeroučiteljima i katehetama stavljala pred oči važnost svjedočanstva vjere vlastitoga života. Dok vam zahvaljujemo na nesebičnom trudu i marljivosti, na to vas podsjećamo i ove godine.
Dragi vjeroučenici, pozivamo sada i vas da svojim stavovima i životom pokažete ono u što vjerujete. Kao što ste postali središte svih nastavnih procesa, postanite i svjedoci svojih kršćanskih uvjerenja te životnih načela. Dopustite svojim vjeroučiteljima i svim ostalim svećenicima, redovnicima i redovnicama da nas, ponekad i umorne, osvježi svjedočanstvo vaše vjere!
Dragi roditelji, vi ste svjedoci svojih kršćanskih uvjerenja i životnih načela tako što za svoju djecu (i zajedno s njima) izabirete i upisujete ih na vjeronauk u školi, te što ih istodobno usmjeravate u župnu zajednicu kao na mjesto iskustva vjere, a osobito na nedjeljnu euharistiju i na župnu katehezu. Svima vama koji ćete i ove godine to činiti zahvaljujemo na vašem povjerenju. Znajte da kao Crkva – iz odgovornosti prema Bogu i prema vama kao prvim odgojiteljima – sve činimo kako bismo sa svima vama živjeli radost evanđelja i dijelili iskustvo Boga živoga. Radujemo se vašoj otvorenosti i svesrdno je prihvaćamo!
Bog, dobri Otac, nas sve nagradio blagoslovljenim trenucima i susretima u sljedećoj katehetskoj i školskoj godini.
Đakovo, 28. kolovoza 2010.
+ Biskup Đuro Hranić,
predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju