Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila
IV. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes
4. Smisao ljudske djelatnosti u svijetu (GS 33–39)
Čitanje: Post 1, 27-28
Draga braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!
Nastavljajući naš hod kroz pastoralnu konstituciju Gaudium et spes Drugoga vatikanskog koncila, dolazimo do trećega poglavlja prvoga dijela, koje nosi privlačan naslov: „Ljudska djelatnost u svijetu“. Temeljno je pitanje sljedeće: koja je vrijednost ljudske djelatnosti u svijetu, a time i tehničkog, društvenog i znanstvenog napretka? Možemo se prisjetiti da je, manje od četiri godine nakon završetka Koncila, u noći između 20. i 21. srpnja 1969., čovjek prvi put stupio na Mjesec.
Stvoren na sliku i priliku Božju, čovjek je nositelj napretka. Svojom slobodom i razumom povećava svoje znanje i tako omogućuje napredak cijeloga društva. To lako možemo uočiti promatrajući poboljšanje životnih uvjeta tijekom smjene naraštaja. Doista, kaže Dokument, „mnoga dobra, koja je nekoć čovjek očekivao od viših sila, danas pribavlja vlastitim nastojanjem i svojim snagama“ (br. 33).
Zbog toga su neki mislioci tehnički i znanstveni napredak prikazivali kao nešto što slabi odnos s Bogom, sve do toga da ga čini suvišnim, ili čak kao nešto što je u suprotnosti s kršćanskom vjerom. Takvo je tumačenje izazvalo promjenu u načinu na koji suvremeni čovjek gleda na svijet u odnosu na prijašnja razdoblja. Takva se predrasuda osobito ukorijenila u onom dijelu zapadne kulture koji je izgubio uporište u kršćanskoj Objavi. U postkršćanskim humanizmima čovjek i Bog pogrešno se prikazuju kao suparnici: da bi potvrdio svoje znanje, svoju slobodu i svoj napredak, čovjek bi se morao osloboditi Boga. No, niječući odnos s Bogom, na kraju se gubi i mogućnost potvrđivanja transcendentne vrijednosti ljudske osobe. To je „drama ateističkog humanizma“, koju je dobro opisao važan teolog Drugoga vatikanskog koncila Henri de Lubac.[1]
Koncil želi pružiti jasan odgovor: „Za vjernike je jedno sigurno – kaže Gaudium et spes – ljudska djelatnost, individualna i kolektivna, to jest onaj golemi napor kojim ljudi tijekom stoljeća nastoje poboljšati svoje životne uvjete, promatrana sama u sebi, odgovara Božjoj nakani“ (br. 34). Štoviše, nastavlja Konstitucija, „kršćani ni ne pomišljaju da bi proizvode čovjekova uma i njegove hrabrosti suprotstavili Božjoj moći, kao da bi razumno stvorenje bilo suparnik Stvoritelju; naprotiv, uvjereni su da su pobjede čovječanstva znak Božje veličine i plod njegova neizrecivoga nauma“ (isto). U biti, Bog je u ruke muškarca i žene položio stvorenje koje je još in statu viae, to jest na putu i u rastu, kako bi ga oni svojom mudrom djelatnošću privodili dovršenju.[2]
Ovdje nalazimo važan podsjetnik na otajstvo Utjelovljenja. Čovještvo – a s njime rad, napredak i autonomija stvorenih stvarnosti – susretom s Bogom nije apsorbirano niti poništeno, nego je u cijelosti preuzeto te u Kristu nastavlja biti slobodno i djelatno: upravo u njemu nalazi punu istinu i slobodu. Nadalje, u euharistijskom slavlju plod ljudskoga rada, predstavljen kruhom i vinom, svakoga se dana polaže na oltar da bi bio preobražen u Tijelo i Krv Kristovu.
Iz te perspektive proizlazi važna istina: kako bi susreo Boga, čovjek ne mora napustiti svoje zemaljske poslove, nego može u punini živjeti vlastiti poziv dobro obavljajući svakodnevni rad i posvećujući ga.[3] Kršćani su, kao i svi drugi, uključeni u izgradnju ljudskoga grada, usmjereni prema konačnom cilju svega i susretu s Bogom, podsjećajući na taj konačni cilj one s kojima dijele pustolovinu napretka, znanosti i života.
Zemaljski napredak svakako valja jasno razlikovati od rasta Kristova kraljevstva. Ipak, Koncil kaže da je „takav napredak, ukoliko može pridonijeti boljem uređenju ljudskoga društva, od velike važnosti za Božje kraljevstvo. […] Sva dobra prirode i plodove našega truda, nakon što ih u Duhu Gospodnjem i prema njegovoj zapovijedi proširimo po zemlji, ponovno ćemo naći, ali očišćene od svake ljage, prosvijetljene i preobražene“ (br. 39).
Na kraju, podsjetimo da tehnički i znanstveni napredak, kako bi postao istinski ljudski napredak – to jest napredak čitavoga čovjeka i svih ljudi – mora biti prožet i usmjeren ljubavlju. Samo tako moći će uvijek biti stavljen u obranu čovjekova dostojanstva i služiti poboljšanju životnih uvjeta svih, osobito najugroženijih.
Draga braćo i sestre, Drugi vatikanski koncil poziva nas dijeliti kruh znanja i umijeća kako bi svaki čovjek i svaki narod mogli razvijati svoje mogućnosti te kako bismo zajedno, uz Božju pomoć, mogli graditi bolju budućnost.
[1] Usp. H. de Lubac, Le drame de l’humanisme athée (1944.), tal. prijevod, Brescia, 2013.
[2] Usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 302, 306, 307.
[3] Usp. sv. Ivan Pavao II., Homilija na kanonizaciji Josemaríje Escrive de Balaguera (6. listopada 2002.).
Pozdravi
Pozdravljam hodočasnike francuskoga govornog područja, osobito skupinu hodočasnika iz Francuske, sestre svetoga Pavla iz Chartresa i skupinu „Réseau du Cœur“ s Haitija. Drugi vatikanski koncil poziva nas dijeliti kruh znanja i umijeća: velikodušno razvijajte svoje sposobnosti kako bismo zajedno, uz Božju pomoć, mogli graditi bolju budućnost. Bog vas blagoslovio!
Pozdravljam sve hodočasnike i posjetitelje engleskoga govornog područja koji sudjeluju na današnjoj audijenciji, osobito skupine iz Engleske, Irske, Danske, Norveške, Malte, Tanzanije, Australije, Hong Konga, Indije, Malezije, Singapura, Tajlanda, Vijetnama i Sjedinjenih Američkih Država. Sutra će u Saint Louisu, u saveznoj državi Missouri, časni sluga Božji Fulton Sheen biti proglašen blaženim. Neka primjer i zagovor toga svetog biskupa, poznatog po svom evangelizacijskom djelovanju putem medija, potaknu mnoge druge da i oni pronalaze nove načine širenja evanđeoske poruke s radosnim poletom. Na sve vas i vaše obitelji zazivam mir i radost Gospodina našega Isusa Krista. Bog vas sve blagoslovio!
Srdačno pozdravljam hodočasnike njemačkoga govornog područja, osobito brojne školske skupine na studijskom putovanju. Neka vas ovo iskustvo Vječnoga grada potakne da sve bolje upoznajete blago naše kršćanske kulture i povijesti, blago koje ne pripada samo prošlosti, nego može biti nadahnuće i za budućnost. Bog vas blagoslovio!
Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga govornog područja. U euharistiji prinosimo plodove zemlje i ljudskoga rada kako bi postali Tijelo i Krv Kristova. Pridružimo i svoj život i svoje zadaće euharistijskoj žrtvi kako bi ih Gospodin preobrazio u žrtvu živu, svetu i njemu milu. Bog vas blagoslovio. Hvala vam lijepa.
Srdačno pozdravljam osobe kineskoga govornog područja. Draga braćo i sestre, potičem vas da ljubite jedni druge kao što Isus ljubi svakoga od vas. Od srca vas blagoslivljam.
Draga braćo i sestre portugalskoga govornog područja, dobrodošli! U obavljanju svojih djelatnosti uvijek branite ljudsko dostojanstvo, poboljšavajte životne uvjete svojih bližnjih i svu svoju nadu polažite jedino u Boga. Gospodin blagoslovio vas i vaše obitelji!
Pozdravljam vjernike arapskoga govornog područja. Učinimo svoje znanje i svoj rad služenjem čovjeku i njegovu dostojanstvu te ljubavlju pridonosimo izgradnji boljega svijeta za sve. Gospodin vas sve blagoslovio i uvijek vas čuvao od svakoga zla!
Srdačno pozdravljam Poljake. Ovih se dana na Jasnoj Gori na godišnjem hodočašću okupljaju bračni parovi i obitelji. Prati ih geslo: „Brak rađa život“. Neka molitva i dijeljenje Božje riječi učvrste vjeru supružnika kako bi velikodušno surađivali sa Stvoriteljem u prenošenju života i kršćanskih vrijednosti u toj posebnoj zajednici koja je obitelj. Sve vas blagoslivljam!
Apel
Sljedeće nedjelje, 27. rujna, obilježava se Svjetski dan selilaca i izbjeglica. Moje su misli s migrantima i izbjeglicama, osobito s maloljetnicima koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju. Djeca i adolescenti najranjiviji su. Često proživljavaju neizrecive patnje: nasilje, mučenja, iskorištavanje i traumatične okolnosti, a nerijetko gube i život na migracijskim rutama. Upućujem apel na odgovornost svih: neka se svatko osjeti uključenim u život te djece i mladih, koje uvijek treba štititi i pružati im pomoć.
Upućujem srdačnu dobrodošlicu hodočasnicima talijanskoga govornog područja, osobito sudionicima tečaja trajne izobrazbe iz kanonskoga prava koji organizira Papinsko sveučilište Svetoga Križa, pripadnicima Financijske policije iz Predazza, Gaete, Orvieta i Barija, Vojnoj akademiji u Modeni te skupini „Molitve majki“.
S ljubavlju primam vas, hodočasnike Riminijske biskupije, zajedno s biskupom mons. Nicolòm Anselmijem, koji ste se ovdje okupili mjesec dana nakon moga pastoralnog pohoda vašemu kraju. Ponovno izražavam zahvalnost za dobrodošlicu koju ste mi iskazali i potičem vas da rastete u vjeri, ukorijenjeni u slušanju Božje riječi, kako biste svima svjedočili ljubav nebeskoga Oca.
Moje su misli, na kraju, s mladima, bolesnicima i mladencima. Crkva danas slavi liturgijski spomendan svetoga Pija iz Pietrelcine. Neka njegovo svjedočanstvo vjere i ljubavi svakome od vas bude poziv da se uvijek pouzdajete u Božju dobrotu i milosrđe. Sve vas blagoslivljam!