Dokumenti Drugog vatikanskog sabora
II. Konstitucija Sacrosanctum concilium
6. Liturgijska godina
Čitanje: Otk 1, 5 – 8
Draga braćo i sestre!
Peto poglavlje koncilske konstitucije Sacrosanctum concilium (SC) posvećeno je liturgijskoj godini, temi na kojoj se danas želimo zadržati da bismo objasnili njezinu vrijednost u životu svakoga vjernika.
Prije svega valja podsjetiti da se ovaj način označavanja ciklusa kršćanskih blagdana izrazom „liturgijska godina“ proširio u crkvenom govoru zahvaljujući djelovanju sluge Božjega opata Prospera Guérangera (1805. – 1875.).
U enciklici Mediator Dei papa Pio XII. kaže da nije riječ o hladnom i mrtvom predstavljanju stvari koje pripadaju prošlim vremenima ili pukom […] spominjanju davnine; „nego je to sam Krist koji trajno živi u svojoj Crkvi i koji nastavlja put svojega neizmjernog milosrđa što ga je započeo u ovomu smrtnom životu […] s milosrdnom nakanom da ljudske duše poveže sa svojim otajstvima, te one po njima takoreći žive. A ta su otajstva […] neprestano prisutna i djelatna.“ (III. Divinum Officium et Annus Liturgicus, II. Cyclus Mysteriorum).
Liturgijsku godinu, dakle, treba shvatiti kao trajno uprisutnjenje djela spasenja koje Krist ostvaruje u povijesti. Prolazeći kroz to vremensko kolo, Crkva ostaje u dodiru s Gospodinovim otkupiteljskim djelovanjem, tako da svi vjernici bivaju ispunjeni njegovom milošću (usp. SC 102). Susret s Isusom, umrlim i uskrslim za nas, cilj je kojem Crkva neprestano teži, stavljajući u središte svakoga trenutka slavljenje vazmenoga događaja.
Stoga saborski oci upravo nedjelju smatraju „temeljem i jezgrom liturgijske godine“, „prvotnim blagdanom“ (usp. SC 106). U različitim suvremenim jezicima već njezin naziv svjedoči da je ona dies Domini, „dan Gospodnji“. I u onim jezicima u kojima je prevladao naziv povezan s „danom sunca“ (Sunday, Sonntag) može se nazrijeti povezanost s Kristom: Krist je istinsko „sunce pravde“ koje prosvjetljuje svakoga čovjeka!
Sveti Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Dies Domini (31. svibnja 1998.) uči da je nedjelja dan Gospodnji, dan Crkve, dan čovjeka i, na kraju, „dan nad danima“: „Budući da je nedjelja tjedni Uskrs, spomen i uprisutnjenje dana na koji je Krist ustao od mrtvih, ona je i dan koji otkriva smisao vremena. […] Izvirući iz uskrsnuća, presijeca ljudsko vrijeme, mjesece, godine i stoljeća poput smjerodavne strijele koja ih okreće prema njihovu cilju: Kristovom drugom dolasku. Nedjelja predskazuje posljednji dan, dan paruzije“ (br. 75), kada ćemo svi uskrsnuti.
Za svetkovanje nedjelje temeljno je slaviti euharistiju. Slušanje Riječi i sudjelovanje u Kristovu Tijelu podrazumijevaju, prema koncilskim ocima, convenire in unum (usp. SC, 106), to jest radosno okupljanje vjernika. U tom skupu kršćanska zajednica čini vidljivim svoje zajedništvo s Gospodinom te svjedoči svoju pripadnost Kristu i vjernost Crkvi.
Takvo okupljanje ne može se zamijeniti isključivo virtualnom prisutnošću niti se svodi na puko pasivno okupljanje. Liturgijsko se zajedništvo, naime, ostvaruje aktivnim sudjelovanjem braće i sestara koji su zajedno pozvani „zahvaljivati Bogu koji ih je ‚uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za životnu nadu‘ (1 Pt 1, 3)“ (isto).
U vezi s tim potičem sve da nastoje stvarati najbolje moguće uvjete da bi u svetoj misi mogli sudjelovati i oni koji nedjeljom nemaju mogućnost uzdržati se od rada.
Predragi, liturgijska godina, kojoj ritam daju nedjelje, ima zanimljivu povijest u kojoj se isprepliću vjera i pobožnost Crkve. Već od 2. stoljeća poslije Krista slavljenju tjednoga Uskrsa pridružilo se slavljenje godišnjega Uskrsa, „najveće svetkovine“ (SC, 102), koje se proteže kroz „preradosno vrijeme“ od pedeset dana, s vrhuncem u Pedesetnici, a pripravlja se korizmenim vremenom i njegovim pokorničkim obilježjem (usp. SC 109).
Razvoj božićnoga ciklusa, koji se kasnije oblikovao po uzoru na vazmeni, omogućio je ponovno proživljavanje otajstava utjelovljenja Božje Riječi, njezina rođenja i očitovanja svijetu. Crkva je zatim u različita vremena uključila štovanje Blažene Djevice Marije, „nerazrješivo povezane sa spasenjskim djelom svoga Sina“ (SC 103), kao i „spomene mučenika i drugih svetaca koji […] u nebu pjevaju Bogu savršenu hvalu i nas zagovaraju“ (SC 104).
Liturgijska godina tako na sakramentalan način ponovno pred nas stavlja pedagogiju povijesti spasenja, vodeći vjernike od iščekivanja Mesije prema punini vazmenoga otajstva i predokusu buduće slave. U njoj Crkva slavi spasenjsku aktualnost Kristova otajstva, omogućujući vjernicima da u njemu sve dublje sudjeluju. Stoga liturgijska godina predstavlja nadahnjujuće načelo i temeljni okvir svakoga pastoralnog djelovanja.
U sklopu pozdrava vjernicima španjolskoga govornog područja
Želim izraziti svoju blizinu kolumbijskoj braći i sestrama koji su pretrpjeli posljedice nedavnoga potresa, koji je prouzročio brojne žrtve i ozlijeđene te velike materijalne štete. Dok molim Gospodina za vječni pokoj poginulih, jamčim svoju molitvu za njihove obitelji i za sve koji su pogođeni tom tragedijom. Izražavam svoju zahvalnost svima koji sudjeluju u spašavanju i pružanju pomoći stradalima.
Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga govornog područja. Zamolimo Djevicu Mariju, koja je u svojoj utrobi nosila Krista, da nas zagovara da bismo i mi, poput nje, mogli sudjelovati u Kristovim otajstvima, osobito u nedjeljnom slavljenju euharistije. Bog vas blagoslovio. Hvala vam.
U sklopu pozdrava vjernicima portugalskoga govornog područja
S ljubavlju pozdravljam sve hodočasnike portugalskoga govornog područja, posebno skupinu iz Mozambika! Draga braćo i sestre, potičem vas da svetkujete nedjelju sudjelujući na svetoj Misi, a ne samo prateći je virtualnim putem. Euharistija je živi susret s uskrslim Gospodinom koji daje smisao našemu životu i daruje nam milost potrebnu da, u Božjoj prisutnosti, živimo svaki dan u tjednu. Gospodin vas blagoslovio!
U sklopu pozdrava poljskim vjernicima
Srdačno pozdravljam Poljake! Kolovoz je za vas mjesec bogat važnim obljetnicama. Po Marijinu zagovoru 15. kolovoza 1920. izvojevana je pobjeda u Varšavskoj bitci, koja je promijenila tijek povijesti Poljske i Europe. Uoči svetkovine Uznesenja slavi se liturgijski spomen svetoga Maksimilijana Marije Kolbea koji je položio svoj život za suzatvorenika u njemačkom nacističkom logoru Auschwitzu. Neka nas spomen na te događaje vodi putem mira koji pokazuje Bezgrešna. Sve vas blagoslivljam!
U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima
Moja misao na kraju ide mladeži, bolesnicima i mladencima. Za nekoliko dana slavit ćemo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Želim vas potaknuti da ustrajno upravljate svoju molitvu Majci Božjoj, slijedeći njezin primjer u potpunom prihvaćanju poziva na „prisnost“ s Gospodinom i brižljivost prema bližnjemu. Svima moj blagoslov!