Apostolsko putovanje u Španjolsku
Čitanje: Iv 4, 35.38
[Isus reče svojim učenicima:] „Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu […] Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov”.
Draga braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!
Želim danas ponuditi neka razmišljanja o apostolskom putovanju na kojem sam protekli tjedan boravio u Španjolskoj, posjetivši Madrid, Barcelonu, opatiju Montserrat i Kanarske otoke.
Nakon dugog putovanja u četiri afričke zemlje, ovaj put sam se našao u posjetu europskoj zemlji s drevnom i vrlo bogatom katoličkom tradicijom. Jasno se vidjelo da se u današnjoj Španjolskoj, koja je prošla kroz značajne društvene i kulturne promjene, Papa svugdje dočekivalo s oduševljenjem i otvorenošću. Za to zahvaljujem Bogu i cijelom španjolskom narodu, kralju i civilnim vlastima, biskupima i crkvenim zajednicama.
Božji me narod silno utješio svečanim iskazivanjem svoje vjere i ljubavi. Ja sam pak utvrđivao vjernike u vjeri i, kao rimski biskup, poticao ih da prevladaju svaki oblik podjele i suprotstavljanja, njegujući uvijek zajedništvo, dijalog i jedinstvo u različitosti. To je služba Petrova nasljednika, koja u apostolskim putovanjima nalazi svoj poseban izraz, svaki put prilagođen crkvenim i društvenim prilikama zemalja koje posjećuje.
Kad je o Španjolskoj riječ, mogao sam s radošću primijetiti koliko su ljudi, svih životnih dobi i staleža, željno iščekivali Papin posjet: posvuda sam nailazio na mnoštva koja su me vrlo toplo dočekivala. To nije bilo samo po sebi razumljivo i zavrjeđuje jedno razmišljanje. To sudjelovanje, dakako, izraz je prije svega, kao što sam rekao, vjere španjolskog naroda. No, u isti mah, držim da ono pokazuje veoma raširenu potrebu da se nađemo ujedinjeni na istinskom i dubokom temelju, a ne ideološkom temelju ili plitkom interesu. To je temelj koji, u konačnici, samo Krist može osigurati i koji Evanđelje, kroz potrebne „inkulturacije“, može prenijeti u život narodâ. On to može učiniti jer njegova poruka potpuno odgovara na obje ove potrebe: traženje istine i žeđ za pravdom.
U Madridu i Barceloni okupljali smo se u velikim katedralama, kao i na najmodernijim stadionima. Molili smo svetu krunicu u opatiji Montserrat. Imali smo slavlje u Sagradi Familiji, veličanstvenom simbolu, simfoniji kamena i svjetla koja svima govori o kršćanskom otajstvu. Taj susret drevnog i modernog, katoličke tradicije i suvremene kulture, dao mi je živo osjetiti značaj Europe, njezino neprocjenjivo bogatstvo, kao aktualne, nenadmašne stvarnosti. To je nasljeđe koje treba pomno čuvati, kako bi ono moglo dati svoje plodove u današnjem globalnom svijetu s njegovim epohalnim izazovima kao što su mir, integralna ekologija, pravedan i održivi razvoj, poštivanje ljudskog dostojanstva. To su izazovi koje je već Drugi vatikanski koncil jasno prepoznao i na koje se kasnije Učiteljstvo vraćalo, sve do moje nedavne enciklike Magnifica humanitas, koja ima za cilj zaštititi ljudsku osobu u doba umjetne inteligencije.
Kroz razne susrete osjetio sam potrebu da se u Papinom glasu čuje Evanđelje nade za ovo naše današnje čovječanstvo, teško kušano negativnim posljedicama varljivog modela razvoja. Tu potrebu, koja je izražena u mnogim svjedočenjima – katkad dirljivim, katkad poučnim – koja sam imao priliku slušati, prepoznao sam također i prije svega na licima malenih i siromašnih koje sam susreo: djeteta koje mi je u župi pročitalo svoje pismo; nekolicine žrtava zlostavljanja koje su tražile da ih se sasluša; zatvorenikâ koji su me čekali u kaznionici; mladih ispunjenih tjeskobom i planovima; migranata u centrima za prvi prihvat na Kanarskim otocima.
Upravo tamo, na Kanarskim otocima, posljednjem odredištu našeg putovanja, ponuđen mi je sveobuhvatan ključ za razumijevanje situacije. Ponudio mi ga je, s jedne strane, sam zemljopisni položaj arhipelaga, a s druge strane, stvarnost mjesne Crkve koja prima veliki broj prisilno raseljenih migranata, koji dolaze posebno iz Afrike. Znamo da je fenomen migracije složen i da zahtijeva sustavne i usklađene akcijske planove. Ali ovaj ključ za razumijevanje otvara drugačiju i širu perspektivu: pomaže nam shvatiti da smo pozvani tumačiti Evanđelje u današnjem svijetu u novom svjetlu, razmjenjujući međusobno darove naših kultura, a posebno plodove kojima u njima rađa plodnost Kristove poruke. A jedan od tih plodova je upravo dijalog među osobama i narodima, susret u duhu bratstva, koji omogućuje međusobno otkrivanje i uvažavanje vrijednostî koje drugi nosi u sebi. Taj put nije lak, zahtijeva dobru volju i Božju pomoć, ali to je put koji vodi do civilizacije ljubavi.
Draga braćo i sestre, geslo ovog apostolskog putovanja glasilo je „Alzad la mirada“, „Podignite pogled!“ (usp. Iv 4, 35). To su riječi koje je Isus uputio svojim prvim učenicima kako bi ih poučio da u pojedincima i mnoštvu vide želju za životom, istinom i puninom. Meni prvom Gospodin ponavlja te riječi i njegovom milošću mogao sam to iskusiti tijekom ovog putovanja. Želim danas s vama podijeliti taj poziv: podignimo pogled! Učimo od Isusa gledati bližnjega, ljude i svijet „Božjim očima“, to jest s ljubavlju, poštivanjem i suosjećanjem.
Želim, na kraju, zahvaliti svima onima koji su molili za uspjeh ovog apostolskog putovanja, posebno zajednicama kontemplativnih redovnica, kojih je, hvala Bogu, u Španjolskoj lijepi broj. Nastavite moliti, da, po zagovoru Djevice Marije, sjeme koje sam posijao donese obilne plodove. Hvala vam!
APELI
Sa zadovoljstvom pozdravljam sporazum postignut između Islamske Republike Iran i Sjedinjenih Američkih Država, koji će biti potpisan ovog petka, kao ohrabrujući rezultat strpljivog dijaloga i pregovora. Izražavam zahvalnost zemljama koje su pomagale da dođe do susreta između dviju strana i omogućile postizanje ovog sporazuma. Nadam se da će postignuti sporazum pridonijeti jačanju međusobnog povjerenja, sigurnosti i stabilnosti na Bliskom istoku, kao i promicanju putova dijaloga i suradnje među narodima.
Stižu, međutim, tužne vijesti o ratu u Ukrajini, koji se i dalje širi: tolike nevine žrtve, ubijeni spasioci, crkve i mjesta kulturne baštine uništena u požaru. Izražavam svoju blizinu onima koji oplakuju svoje drage, ozlijeđenima i svima onima koji usred nasilja nastavljaju hrabro služiti životu. Pozivam sve da mole da taj rat završi. Molimo Gospodina da otvori putove dijaloga, da ugasi mržnju i omogući pravedan i trajan mir.
U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima
Na pragu smo ljeta, vremena turizma i hodočašća, te godišnjih odmora. Dragi mladi, dok mislim na vaše vršnjake koji još uvijek polažu ispite, nadam se da će oni od vas koji su već na odmoru iskoristiti ljeto za vrijedna društvena i vjerska iskustva. Vas, dragi bolesnici, pozivam da pronađete utjehu i olakšanje u blizini članova svojih obitelji. Vas pak, dragi mladenci, pozivam da ovo ljetno doba iskoristite da sve dublje shvatite vrijednost poslanja u Crkvi i društvu.