Ciklus kateheza – Jubilej 2025.
Isus Krist naša nada
IV. Uskrsnuće Kristovo i izazovi suvremenoga svijeta
8. Uskrs kao pristanište nemirnoga srca
Pozdrav Svetoga Oca bolesnicima u Dvorani Pavla VI. prije Opće audijencije
Dobro jutro svima! Good morning! Welcome!
Upućujem vam kratak pozdrav, blagoslov za svakoga od vas.
Na današnji dan htjeli smo vas malo zaštititi od vremenskih neprilika, ponajprije od hladnoće… Ne pada kiša, ali ovako vam je možda ipak malo ugodnije. Poslije ćete moći pratiti audijenciju na zaslonu, ili, ako želite, možete i izaći, no iskoristimo ovaj mali, pomalo osobniji susret, ovako, da vas pozdravim, da vam udijelim blagoslov Gospodnji i ujedno čestitku. Već smo blizu božićnih blagdana i želimo moliti Gospodina da vas prati radost ovoga božićnog vremena: vas, vaše obitelji, vaše najmilije, te da uvijek budete u Gospodnjim rukama, s povjerenjem i s ljubavlju koju nam samo Bog može dati.
Sada ću svima udijeliti blagoslov, a potom ću vas osobno pozdraviti.
Blagoslov
* * *
Dragi braćo i sestre, dobro jutro i dobro došli!
Ljudski je život obilježen stalnim kretanjem koje nas potiče na djelovanje, na rad. Danas se posvuda traži brzina u postizanju optimalnih rezultata na najrazličitijim područjima. Na koji način Isusovo uskrsnuće rasvjetljuje ovu dimenziju našega iskustva? Kada budemo sudjelovali u njegovoj pobjedi nad smrću, hoćemo li se odmoriti? Vjera nam govori: da, odmorit ćemo se. Nećemo biti neaktivni, nego ćemo ući u Božji počinak, koji je mir i radost. No, trebamo li samo čekati ili nas to može promijeniti već sada?
Zauzeti smo mnogim aktivnostima koje nas ne čine uvijek zadovoljnima. Mnogi naši postupci vezani su uz praktične, konkretne stvari. Moramo preuzimati odgovornost za brojne obveze, rješavati probleme, nositi se s naporima. I Isus se uključivao u život i u susret s ljudima, ne štedeći se, nego se darujući do kraja. Pa ipak, često osjećamo kako pretjerano djelovanje, umjesto da nam donese ispunjenje, postaje vrtlog koji nas omamljuje, oduzima nam vedrinu i sprečava nas da uistinu živimo ono što je najvažnije za naš život. Tada se osjećamo umorni, nezadovoljni: vrijeme se, čini se, raspršuje u tisuće praktičnih stvari koje, međutim, ne rješavaju konačni smisao našega postojanja. Ponekad, na kraju dana ispunjenih aktivnostima, osjećamo se praznima. Zašto? Zato što nismo strojevi: imamo „srce“ – štoviše, možemo reći da mi jesmo srce.
Srce je simbol cjelokupne naše ljudskosti, sažetak misli, osjećaja i želja, nevidljivo središte naše osobe. Evanđelist Matej poziva nas da razmislimo o važnosti srca, prenoseći ove prekrasne Isusove riječi: «Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce» (Mt 6,21).
Dakle, u srcu se čuva pravo blago, a ne u zemaljskim sefovima, ne u velikim financijskim ulaganjima koja su danas, više nego ikada, pomahnitala i nepravedno koncentrirana, idolizirana po krvavoj cijeni milijuna ljudskih života i razaranja Božjega stvorenja.
Važno je promišljati o tim stvarima, jer u mnogim obvezama s kojima se neprestano suočavamo sve više izranja rizik raspršenosti, a katkad i očaja, gubitka smisla, čak i kod ljudi koji se naizgled smatraju uspješnima. Nasuprot tomu, čitati život u svjetlu Uskrsa, gledati ga zajedno s Uskrslim Kristom, znači pronaći pristup samoj biti ljudske osobe, našemu srcu: cor inquietum – nemirno srce. Tim pridjevom „nemirno“ sveti Augustin pomaže nam razumjeti polet ljudskoga bića usmjerenog prema svome punom ispunjenju. Cjelovita rečenica upućuje na početak Ispovijesti, gdje Augustin piše: «Gospodine, za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi» (I, 1,1).
Nemir je znak da se naše srce ne kreće nasumce, neuredno, bez cilja ili svrhe, nego je usmjereno prema svojem konačnom odredištu, onome „povratku kući“. A istinsko pristanište srca ne sastoji se u posjedovanju dobara ovoga svijeta, nego u postizanju onoga što ga može potpuno ispuniti, a to je ljubav Božja, ili bolje rečeno: Bog koji je Ljubav. To se blago, međutim, nalazi jedino ljubeći bližnjega kojega susrećemo na putu: braću i sestre od krvi i mesa, čija prisutnost potiče i propituje naše srce, pozivajući ga da se otvori i daruje. Bližnji te traži da usporiš, da ga pogledaš u oči, ponekad da promijeniš plan, a možda i da promijeniš smjer.
Dragi moji, evo tajne kretanja ljudskoga srca: vratiti se izvoru svoga bića, kušati radost koja ne prolazi, koja ne razočarava. Nitko ne može živjeti bez smisla koji nadilazi prolazno, ono što prolazi. Ljudsko srce ne može živjeti bez nade, bez svijesti da je stvoreno za puninu, a ne za manjak.
Isus Krist, svojim Utjelovljenjem, Mukom, Smrću i Uskrsnućem dao je čvrst temelj toj nadi. Nemirno srce neće biti razočarano ako uđe u dinamiku ljubavi za koju je stvoreno. Pristanište je sigurno: život je pobijedio i u Kristu će nastaviti pobjeđivati u svakoj smrti svakodnevice. To je kršćanska nada: blagoslivljajmo i uvijek zahvaljujmo Gospodinu koji nam ju je darovao!
* * *
Pozdravi
Srdačno pozdravljam osobe govornike francuskoga jezika, osobito župe i mlade koji su došli iz Francuske. Kako se približava Božić, pazimo da nas ne zahvati užurbani i frenetični aktivizam u pripremama za svetkovinu, koji bismo na kraju živjeli samo površno i koji bi ostavio mjesta razočaranju. Naprotiv, uzmimo vrijeme kako bismo svoje srce učinili pažljivim i budnim u iščekivanju Isusa, da njegova prisutnost puna ljubavi trajno postane blago našega života i našega srca. Bog vas blagoslovio!
Draga braćo i sestre govornici njemačkoga jezika, Došašće nas poziva da se pripremimo za Božić prihvaćajući Isusa bez pridržaja. On je naša nada. Stoga s radošću iščekujmo svetkovinu njegova rođenja i molimo zajedno, puni povjerenja: „Dođi, Gospodine Isuse“.
Upućujem svoj srdačni pozdrav osobama govornicima kineskoga jezika. Draga braćo i sestre, u ovom vremenu Došašća otvorite svoja srca Gospodinu koji dolazi donijeti darove mira i radosti. Svima moj blagoslov!
Dragi hodočasnici govornici portugalskoga jezika, dobro došli! Nalazimo se u božićnoj devetnici koja, bogata tradicijama u nekim od vaših zajednica, za sve postaje nova prigoda da rasteretimo srce, pripravljajući ga za skorašnje rođenje Sina Božjega. Neka vas Gospa od Nade prati u tom duhovnom nastojanju i neka uvijek čuva vas i vaše obitelji. Gospodin vas blagoslovio!
Pozdravljam vjernike govornike arapskoga jezika. Kršćanin je pozvan otvoriti svoje srce ljubavi Boga i bližnjega kako bi bio ispunjen istinskim mirom i radošću. Neka vas Gospodin sve blagoslovi i neka vas uvijek čuva od svakoga zla!
Srdačno pozdravljam Poljake! Neka vam posljednji dani Došašća budu vrijeme razmišljanja i molitve. Pripremite se za dolazak Isusa, osobito po sakramentu pomirenja i duhovnim obnovama, zahvaljujući kojima ćete iskusiti pravi mir, radost i smisao života. Svima vam udjeljujem svoj blagoslov!
* * *
Upućujem srdačnu dobrodošlicu vjernicima govornicima talijanskoga jezika. Posebno pozdravljam vjernike iz Torino di Sangra, Terama, San Marco Argentana s biskupom mons. Stefanom Regom, Fermo Centra s nadbiskupom mons. Roccom Pennacchiom. S ljubavlju pozdravljam Podčasničku školu Talijanske vojske u Viterbu i 72. tečaj polaznika Državne policije – javne sigurnosti.
Na kraju pozdravljam bolesnike, novovjenčane supružnike i mlade, osobito učenike Instituta Cicerone iz Sale Consiline i one Instituta Capriotti iz San Benedetta del Tronta. Za nekoliko dana bit će Božić i pretpostavljam da se u vašim domovima dovršava ili je već dovršeno postavljanje jaslica, dojmljivoga prikaza Otajstva Kristova rođenja. Želim da tako važan element, ne samo naše vjere nego i kršćanske kulture i umjetnosti, i dalje bude sastavni dio Božića, kako bi podsjećao na Isusa koji je, postavši čovjekom, došao „nastaniti se među nama“.
Svima moj blagoslov!