BITI ZA DRUGOGA
8. i 9. studenoga 2019.
U organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje u prostorima Nadbiskupijskog pastoralnog instituta i OŠ Miroslava Krleže, u Zagrebu, 8. i 9. studenoga 2019., održana je Jesenska katehetska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama. Tema škole bila je ”Biti za drugoga”.
Katehetska škola okupila je oko 300 odgajatelja iz cijele Hrvatske.
Škola je započela u 17,00 sati molitvenim uvodom koji su pripremili roditelji i djeca iz DV Duga Resa.
Nakon pozdravnih govora u Katehetsku školu sudionike je uveo izv. prof. dr. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK istaknuvši kako je dvadeseto stoljeće, sa svim svojim ratovima i tragedijama, sa sobom donijelo prastaro pitanje unde malum – odakle dolazi zlo? U vremenu u kojem živimo navikli smo se na zlo, nasilje, neprihvaćanje drugoga pa i cinizam tako da nas pitanje odakle dolazi i gdje je izvor nježnosti i dobroti ponekad čak iznenadi i zatekne. Odgovor na to pitanje naslućujemo u riječima sv. Ignacija Lojole koji piše: ”Ljubav se treba položiti više u djela negoli u riječi”, rekao je dr. Pažin i time zaključio kako nježnost i dobrota nisu naš ljudski produkt. One su dar. Ljubav nije rezultat naših nastojanja i ona je dar. Dar je biti za drugoga, a taj dar se na poseban način otkriva u pozivu odgojiteljica i odgojitelja, naglasio je dr. Pažin.
Program koji je ponuđen sudionicima sadržavao je dva predavanja i deset pedagoških radionica.
Prvo predavanje na temu Biti za drugoga održao je prof. dr. sc. Ivica Raguž. U prvom dijelu predavanja dr. Raguž je ukazao na temeljne vidove kršćanske pedagogije kao pedagogije ”biti za drugoga”. Polazeći od Svetoga pisma, govorio je i o kršćanskom shvaćanju ”biti za drugoga”, osobito razmatrajući nad životom Isusa Krista. Govorio je o ambivalentnosti, drami, ali i snazi i nadahnuću kršćanskoga priloga ”za”.
Drugi dan Katehetske škole započeo je Euharistijskim slavljem u crkvi Sv. Marije na Dolcu. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju koji je u propovijedi istaknuo da je Isusovo vazmeno otajstvo i euharistijski kruh i vino znak Isusove proegzistencije; njegove biti za druge i njegove ljubavi za svoj narod. Na poseban način govorio je u kontekstu društva i o tome kako bi prvo trebalo promijeniti čovjeka da bi se mijenjalo društvo, a za to je potrebno čovjekova prava promjena tj. umiranje u sebi. Naglasio je kako je malo onih koji su spremni na velikodušnu žrtvu iz ljubavi poput Isusa, no samo onaj koji prihvati stav i primjer Isusova sebedarja, življenja za druge – sve do potpunog odricanja od sebe samoga i od svojih interesa postaje cijeli čovjek, preporođen i iznova stvoren
Tamburaški sastav sestara milosrdnica uveo nas je molitvenim početkom u radni dio drugoga dana.
Predavanje Uvijek je netko i za tebe tu održala je prof. dr. sc. Vladimira Velički, dugogodišnja suradnica ovih Katehetskih škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama. Dr. Velički istaknula je kako se današnjem čovjeku prikazuje sloboda kao najveće dobro i ispred je svake ćudoredne vrijednosti. Sloboda je izolirana i uzdignuta do temeljnog ljudskog prava i jedine istinske vrijednosti. Izostanak značenja i obrazloženja slobode skriven je bogatstvom zahtjeva za slobodom i kidanjem bilo kakvih okvira, jer određivanje značenja slobode neizostavno bi pokrenulo i usmjerilo čovjeka k putu istine. Isto tako danas je pojam slobode često nejasan i jednostran. Sloboda jest neka vrijednost i dobro, ali samo u zajedništvu s drugim dobrima s kojima tvori nerazrješivu cjelinu. Sloboda nije osobno pravo, jer bi takva bila lišena istine o čovjeku. I tek rođeno dijete neko vrijeme ostaje ovisno i upućeno da netko bude za njega tu. To je bit ljudske egzistencije u cjelini. Čovjek može biti i živjeti samo s drugim i polazeći od drugoga, znajući da je uvijek netko i za njega tu.
Istaknula je da danas živimo u vremenu kad su ljudi u svakom trenu jedni drugima dostupni, a osamljenost nikada nije bila veća. Do usamljenosti dolazi zbog nezadovoljene potrebe za pripadanjem i javlja se već u vrlo ranoj dobi. Iskazuje se u vrtićkom kontekstu kroz teškoće uključivanja skupini, nedostatak prijatelja i neuključivanje u igru.
Drugi dio Katehetske škole odvijao se u pedagoškim radionicama u OŠ Miroslava Krleže.
Voditeljice pedagoških radionica svjedočile su svojim iskustvima kako Biti za drugoga.
Vrtići koji su oblikovali radionice bili su sljedeći:
- DV Vrapčić: Mungu akubariki – Bog te blagoslovio
Voditeljica: Snježana Tišljarić sa suradnicama
- DV Leptir: Biti za drugoga na putu s Isusom
Voditeljica: Mišela Combaj i Natalija Tarandek
- DV Sv. Mala Terezija: Briga za sebe-za one koji skrbe o djeci
Voditeljica: Dubravka Nikšić
- DV Dubrovnik: Radost življenja je u drugome
Voditeljice: Marija Zvono, Dubravka Kalinić i Martina F. Feregja
- DV Bukovac: Emocionalna inteligencija
Voditeljice : Diana Dörma Duvnjak i Buga Kahrić
- DV Sunčev sjaj-Nazaret: Odnos s Bogom put do drugoga
Voditeljica: s. Jelica Đuzel i s. Domagoja Leović
- DV Iskrica: Djela milosrđa u očima djeteta
Voditeljice: Jasminka Španjol i Kristina Petrač
- DV Sv. Mala Terezija: Naći sebe u susretu s drugim
Voditeljica: s. Katarina Pišković
- DV Ivankovo: Biti za druge u DV Ivankovo
Voditeljice: Jelica Katić i Katica Ilić
- DV Dobri: Širimo svjetlo
Voditeljice: Lucija Tartaro i Alenka Ćubelić
Nakon održanih pedagoških radionica odgojiteljice su iznijele svoja izvješća i iskustva iz radionica te je time i završila Katehetska škola.
