Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić uputio je poruku na početku katehetske i školske 2025./ 2026. godine koju prenosimo u cijelosti.
„Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi“ (2 Tim 1,6)
Draga djeco i mladi, dragi roditelji, dragi katehete i vjeroučitelji, braćo svećenici, redovnici i redovnice!
Kao Crkva, jedinstveni Božji narod, tijekom ove redovite jubilejske 2025. godine uputili smo se na hodočašće nade. Iz duge i bogate crkvene i nacionalne povijesti učimo da je Bog bio tu – među nama ljudima i na našim prostorima – i prije nego smo doživjeli radost suvremene hrvatske domovine. Naš identitet, povijest i kultura utkani su u stijenu neprolaznoga. No, „ne želimo se povlačiti u povijest, nego iz nje kao iz snažnog korijenja rasti u budućnost“ (kardinal Franjo Kuharić) i sve vas na početku nove katehetske i vjeronaučne godine iznova pozvati riječima sv. Pavla: „Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi“ (2 Tim 1,6).
Božja milost iznutra pokreće čovjeka. Papa Lav XIV. je ustvrdio: „Bolest koja je jako raširena u našem vremenu je umor od života: stvarnost nam se čini previše složenom, tegobnom, teško nam je nositi se s njom. I tada se gasimo, postajemo uspavani, u iluziji da će se, kad se probudimo, stvari promijeniti“ (Generalna audijencija, 25. lipnja 2025.). Potonula želja suvremenog čovjeka za životom, zajedno sa stalnim apokaliptičnim porukama zastrašivanja, s jedne strane, te odavno izgubljeni osjećaj da je upravo današnjem čovjeku darovana moć da snagom vjere premješta brda i rješava životne probleme, da bude oslobođen svakoga straha i da svakodnevno gaji uvijek novu nadu (usp. 1 Iv 5,4), s druge strane, veliki su izazovi pred kojima se nalazi evangelizacijski pothvat čitave Crkve, a s njom i nastojanja svakog njezinog člana.
Svi izvanjski čini (kao što su hodočašća u naše katedrale i druge oprosne crkve; okupljanja na prigodne biblijsko-teološke, katehetske i molitvene susrete; vjeronaučne olimpijade za učenike osnovnih i srednjih škola posvećene stoljećima vjere našega naroda, nacionalno hodočašće na izvore vjere u grad Rim), kojima ove godine obilježavamo redoviti jubilej 2025. godine, 1700. obljetnicu Prvog ekumenskog koncila u Niceji i važne nacionalne jubileje 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora i Hrvatskoga Kraljevstva, predstavljaju poziv svakome od nas da se iznova otvorimo milosti Gospodnjoj koja – poput žeravice u grudima – trajno djeluje u našim srcima i govori nam kako je lijepo biti Božji; kako je lijepo biti dotaknut njime i pripadati njemu; kako je lijepo biti njegov; kako je lijepo i usrećujuće biti dionik tako duge, snažne i bogate baštine vjere i crkvenosti koja nam kao snažno korijenje omogućuje rast u budućnost. Iskustvo kršćanske vjere svjedoči nam da izvanjske okolnosti nemaju stvarnu moć nad nama i da je u svakome od nas, po sakramentu krsta, milosni Božji dar te nas iznutra potiče i poziva da koristimo taj milosni dar i pokažemo da nam je stalo do njega.
Sve vas pozivam: držimo pred očima i čuvajmo u srcu taj milosni Božji dar (2 Tim 1,6) našeg najdragocjenijeg blaga! Taj je milosni dar više od svake materijalne vrijednosti, od svakog svjetovnog ugleda i veći od svakog našeg titula. On ispunja naš život žarom i pokretačkom snagom, ali istodobno i mirom, koji je jedini i pravi odmor. Ne dopustimo si da „gazimo po podovima crkava, a da nam srce možda bude negdje drugdje“ (papa Lav XIV., isto). Papa Franjo nam je poručio: „Moramo biti kvasac u svijetu. To znači naviještati i nositi spasenje u ovaj naš svijet, koji se često gubi i koji ima potrebu dobiti odgovore koji ohrabruju, koji daju nadu, koji daju novi polet na putu“ (Evangelii gaudium, br. 114). Tko to može drugi učiniti doli mi, Kristovi učenici i baštinici dara njegova spasenja!?
Evangelizacija i dar razlučivanja. Svijet u kojemu živimo ponekad nam se čini kao i pobožnom starozavjetnom buntovniku Jobu, koji je, proklinjući dan kad je rođen, poželio presjeći vez između sebe i svoga Stvoritelja (usp. Job 3,3). Svjedoci smo da su Krist i Crkva i dalje trn u oku čovječanstva. Duh vremena u kojemu živimo kao da tek trpi vjeru u nišama današnjega svijeta te ju pretvara u privatni poligon vlastitih eksperimenata. Sve što je od Boga stvoreno kao da gubi moć pred svime što je napravljeno ili zapisano ljudskom rukom. Robo sapiens korača do neprepoznatljivih granica. Postmoderna rado preko lica društva navlači uobičajenu pristojnost, duh slobode i tolerancije, te sve čini kako bi čovjeka udaljila od Božje objave u Isusu Kristu. No, „u vrijeme u kojemu nevjera može otvoreno govoriti: tada i vjera slobodno dolazi do riječi“ (usp. J. H. Newman, Summe christlichen Denkens, Freiburg im Breisgau, 1965., str. 167.).
Još nam odzvanjaju riječi blagopokojnoga pape Franje o daru razlučivanja i potrebi nove sinteze kulture u kojoj živimo, gdje je Crkva pozvana biti jasna u svom navještaju, pri čemu objava Božja, kojoj je ona jedina čuvarica, nikada ne smije biti svedena na samo jedno od mnogih mišljenja do kojih se drži.
Dragi katehete i vjeroučitelji, dragi svećenici, redovnici i redovnice! Ovo vrijeme zahtijeva od svih nas molitvu za dar razlučivanja u našem evangelizacijskom poslanju. Veliki je poziv za sve nas učiti govoriti o vjeri u Krista Spasitelja tako da se ne bavimo razgraničavanjem od ideja i mišljenja drugih, niti traženjem razlika u našim od tuđih razmišljanja! Iako će naš navještaj često udarati o prazninu ljudskoga interesa te ćemo ga nerijetko osluškivati poput vlastite jeke, koja će nam se vraćati bez ploda, ne smijemo zaboraviti da je Duh onaj koji je „protagonist“ sveukupnoga navještaja Crkve i da on „igra svoju igru u kojoj će na kraju izaći kao pobjednik“ (C. M. Martini, Spuren des Heiligen Geistes, München – Zürich – Wien, 1998., str. 9.). Zbog toga je važnije govoriti svjedočanstvom vjere negoli argumentima, ili kako je napisao sv. Pavao: „Uzvjerovah, zato besjedim“ (2 Kor 4,13; usp. Gal 2,20).
Krist je, objavljujući svijetu svoga Oca, bogato postavio i uresio stol teološke spoznaje i crkvene vjere. Ne dopustimo da samo mrvice padnu onima kojima smo poslani služiti i naviještati! One više nisu dostatne da bi utažile suvremenu glad za Kristom i žeđ za njegovom ljubavlju! Raspirujte milosni Božji dar, koji je Krist Gospodin tako bogato izlio u sve vas, u sve koji su ga upoznali i još više u one koji za njim tragaju!
Draga djeco i mladi, dragi roditelji! „Nitko se ne spašava sam od sebe, kao izolirani pojedinac, niti vlastitim snagama“ (papa Franjo, Evangelii gaudium, br. 113). Uključimo se zato svojim životom i djelovanjem u živote naših župnih zajednica. One su poput mora Božje ljubavi, u kojemu su sakramenti kao „posvećeni otoci“, oko kojih pulsira život i srce Crkve. U njima ćete najprije prepoznati i osobni milosni dar Božji koji je u vama i koji čeka da ga raspirite! U župnim zajednicama živimo i slavimo ono u čemu smo poučeni na vjeronauku u školi!
Marija, Majka Crkve i Odvjetnica naše vjere, pratila svojim zagovorom sva katehetska i evangelizacijska nastojanja kroz godinu koja je pred nama.
Đakovo, 22. kolovoza 2025.
na spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice
✠ Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju