Katehetska ljetna škole za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama na temu „Interdisciplinarnost u nastavi vjeronauka u srednjim školama“ započela je u četvrtak 25. kolovoza 2022. u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Katehetsku ljetnu školu organiziraju Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Agencija za odgoj i obrazovanje.
Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić uputio je pozdrav na početku Katehetske ljetne škole. Pozdravni govor donosimo u cijelosti.
Drage vjeroučiteljice i dragi vjeroučitelji! Poštovane časne sestre i braćo svećenici! Veleučeni gospodine predstojniče NKU HBK!
Istinska mi je radost pozdraviti vas na početku Katehetske ljetne škole, organizirane u okviru suradnje NKU HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje. Činim to u ime svih nad/biskupa Hrvatske biskupske konferencije. Izražavam zadovoljstvo zbog ponovnoga, živoga susreta sa svima vama. Lijepo je – konačno – biti među vama. Taj „među“ – ili „inter“ – kao što vidimo u naslovu programa ove Katehetske škole, može doista biti višeznačan. No, svakako je jedna od temeljnih prepoznatljivosti toga izraza, ako ne i središnja, ona da on predstavlja poveznicu između dva subjekta ili dvije stvarnosti, koje žele biti povezane!
Povezani danas ovim susretom, dopustite mi da na početku Katehetske škole od srca pozdravim sve vas prisutne.
Pozdrav upućujem poštovanoj gospođi ravnateljici Agencije za odgoj i obrazovanje dr. Dubravki Brezak-Stamać. Premda nije prisutna, vjerujem da će joj iskrene pozdrave prenijeti više savjetnice i viši savjetnici za vjeronauk u Agenciji, kojima odajem iskreno poštovanje, zahvaljujući im na svemu trudu, koji čine za dobro Katoličkoga vjeronauka i trajne izobrazbe svih vjeroučitelja.
Od srca pozdravljam cijenjene predavače, kao i voditeljice te voditelje radionica, koji se sigurno nisu predloženim temama posvetili u „međuvremenu“, nego su za njih odvojili dio svoga vremena, time i dio svoga života za sve nas! Iskreno vam zahvaljujem!
Drago mi je među vama vidjeti i poštovane predstojnice i predstojnike katehetskih ureda, čija služba nosi trajnu odgovornost za razvoj vjeronauka u školi i za život i rad svih vas vjeroučitelja na području naših mjesnih Crkava. Njihovo „biti među nama“ znak je njihove predanosti ovom pozivu.
Naravno, uvijek je jednostavno biti zajedno, ako imamo gdje biti zajedno. U tom smislu od srca pozdravljam ravnatelja Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta preč. gospodina dr. Jakova Rađu. Njegova uloga, ali i uloga svih njegovih suradnica i suradnika na ovakvim katehetskim školama i u okviru ovakvih susreta vjeroučitelja, daleko je više od običnoga gostoprimstva! Osjećamo se privilegirani kao gosti ovih prostora, pri čemu se s pravom smijemo poistovjetiti sa svetopisamskim mislima: „tko je primio vas, primio je anđele“. Hvala vam na vašoj otvorenosti!
Nadalje, iskreno zahvaljujem na sadržajnoj strukturi ove Katehetske škole poštovanoj sestri dr. Thei Filipović, višoj savjetnici za srednjoškolski vjeronauk pri Nacionalnom katehetskom uredu. Ako riječ i pojam među zahtijeva dva povezana subjekta, ona je onaj „i“, bez kojeg nema povezanosti, ali i koji je središnja oznaka svega što je „među“. Poštovana sestro, Vama, predstojniku NKU HBK mons. dr. Ivici Pažinu, kao i gospođi Aniti Vranić, tajnici NKU HBK, zajedno s cijenjenom gospođom dr. Gordanom Barudžijom, iskreno hvala na organizaciji ove Katehetske ljetne škole.
Konačno, pozdravljam i vas, drage vjeroučiteljice i dragi vjeroučitelji! Vi ste ti, koji činite iskorake iz vama vlastitoga područja, Katoličkog vjeronauka u školi, te otvoreno, na temelju vaših stručnih kompetencija, idete ususret drugim predmetima, često istoj stvarnosti, prikazivanoj na različite načine. Nužnost takve povezanosti, interdisciplinarnosti unutar odgojno-obrazovnog sustava, vi potvrđujete svojim radom i životom, duboko svjesni vašega vlastitoga identiteta kao vjernika, ali i identiteta Katoličkog vjeronauka kao predmeta. Na tom stalnom i uvijek novom prikazu Božjega kraljevstva na zemlji, najiskrenije zahvaljujem!
„Interdisciplinarnost u nastavi vjeronauka u srednjim školama“, kako glasi tema ove Katehetske ljetne škole, sigurno ima više ciljeva, oblikovanih i artikuliranih kroz prizmu korelacije Katoličkoga vjeronauka s različitim drugim predmetima. Predmeti u školama, naime, dio su jedinstvene stvarnosti u kojoj živimo. Oni su poput iskri, koje, svaki iz svoje perspektive i svoje svrhe, osvjetljuju jedinstvenu stvarnost u kojoj živimo. Ti se predmeti međusobno mogu – u svojim sadržajima – nadopunjavati; također se mogu sučeljavati i tako pridonositi jasnijoj slici učenika, te ih voditi do njihovog cjelovitijeg shvaćanja stvarnosti te do zrelijih, osobnih odluka. Ipak, kolikogod je ta interdisciplinarnost poželjna, ona je u određenom smislu i osjetljivo područje moguće relativizacije svih sadržaja. Kako do toga ne bi došlo, potrebno je uvijek poštovati identitet svakoga predmeta, pri čemu nikada ne smijemo zaboraviti onu vrijednost Katoličkoga vjeronauka, kojemu je cilj voditi učenike do zrelosti kršćanske vjere. Biti zreo vjernik znači živjeti ukorijenjen u duboko prijateljstvo s Isusom Kristom, jedinom pravom i istinskom mjerom ispunjenosti kršćanskoga života.
Dopustite mi još samo jednu misao: korelacija kao didaktički princip na kojemu počiva smisao interdisciplinarnosti, danas je potrebna više nego ikada. Osim što pokazuje prihvaćanje i autonomiju svakoga od postojećih predmeta, pri čemu se čuva njihova neovisnost, korelacija nas poučava i borbi protiv ignoriranja drukčijeg! Ignoriranje drugoga, drukčijeg, nije ništa drugo nego praktični znak individualizma i egoizma, što nam često kao stil života nameće stvarnost u kojoj živimo. No, to nam istodobno nameće i sustav odgoja i obrazovanja, pokušavajući pripremiti učenike za konkurentnost na tržištu rada te pritom često prenaglašava uspjeh, visoku ocjenu, pribjegava sustavu eliminacije drugoga te križa onaj „i“, koji povezuje više ljudi i više stvarnosti. U tom je smislu korelacija, interdisciplinarnost u osnovnim, ali posebno u srednjim školama, prvi korak prema kulturi prihvaćanja drukčijeg i drugoga u njegovu identitetu, u njegovoj neovisnosti. To je korijen one kulture prihvaćanja, koja se u potpunosti očituje u životu s Kristom, koji je „sve u svemu“!
S obzirom na sve rečeno, uočavamo da je dug put do tako shvaćene korelacije i interdisciplinarnosti. Neka ova Katehetska ljetna škola bude važan poticaj i korak prema tom cilju!
Zahvaljujem na pozornosti!
mons. Đuro Hranić,
predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju
Nakon pozdravnih govora i molitvenog uvoda Škola je započela stručnim predavanjima koje su održale su prof. dr. sc. Jadranka Brnčić i izv. prof. dr. sc. Ana Biočić.
Dr. sc. Brnčić obradila je temu „Književni pristupi u razumijevanju poruke Pisma“. Predavanje je počela od činjenice da biblijski tekstovi ponajprije pripadaju književnosti. Teološka (kršćanska) tumačenja biblijskih tekstova artikulirana su spekulativnim jezikom grčke misli i oblikovala su povijest racionalnih simbola korisnih za teologiju i za liturgiju. Međutim, teološkoj egzegezi može kadikad izmaći bogatstvo simboličkog potencijala biblijskih tekstova trajno otvorenoga novim tumačenjima. Čitati biblijske tekstove kao književne tekstove stoga ima brojne implikacije kako za samorazumijevanje čitatelja pred biblijskim tekstom, tako i za artikuliranje toga razumijevanja jezikom kulturološki pristupačnom suvremenom čitatelju, bio on vjernik ili ne, pojašnjeno je u predavanju. Uz primjere doprinosa pojedinih književnih metoda razumijevanju biblijskoga teksta, predavačica je navela i razloge zbog kojih bih se založila za upoznavanje s književnim pristupima kada je riječi o Bibliji na vjeronauku predviđenom za srednje škole.
Dr. sc. Biočić govorila je o temi „P(r)oučavati povijest Crkve u suradnji s drugim znanostima“.
U prvom dijelu izlaganja predavačica je nastojala dokazati da je opće poznata tezu da je „povijest učiteljica života“ doista primjenjiva. Aktualizirala je povijesne teme koje su i danas prisutne u javnom prostoru poput pitanja je li teologija znanost i je li vjeronauku mjesto u državnim školama. Potonja su pitanja prisutna od utemeljenja modernog Sveučilišta u Zagrebu i prvoga hrvatskog zakona o obrazovanju iz druge polovine 19. stoljeća, a i danas su jednako aktualna.
U drugom dijelu izlaganja problematizirala je objektivnost povijesti i uputila na činjenicu da (crkvena) povijest mora biti lišena ideologije, a da bi to postigla, između ostaloga, mora surađivati s drugim znanostima. Predavačica smatra da ne treba bježati od kontroverznih tema, nego ih treba iznijeti navodeći činjenice, što posljedično dovodi do objektivnosti. U tom kontekstu istražila je teme poput inkvizicije u Hrvatskoj, reformacije i uloge Markantuna de Dominisa, a njegov rad povezala je s optikom i fizikom. Na primjerima nacionalnih velikana iz prosjačkih redova, koji su u svoje vrijeme bili kontroverzni, uputila je na mogućnosti korelacije s različitim nastavnim predmetima (hrvatski jezik, geografija, povijest ili politologija). Radi se o pavlinu Titušu Brezovačkom, tvorcu političke poezije u Hrvatskoj i dominikancu Vinku Paletinu zagovaratelju teorije pravednog rata i kartografu. Osvrnula se i na razdoblje humanizma i razvoj znanosti te snalaženju Crkve s novim znanstvenim spoznajama. Prikazala je situaciju u moderno doba primjerom djelovanja Crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kroz stavove katoličkih biskupa prema rasnim zakonima, temi koja i nadalje izaziva podozrenje. Apostrofirala je važnost iznošenja svih relevantnih podataka učenicima, poticanje istraživanja i kritičkog promišljanja koje će biti primjenjivo i u drugim nastavnim predmetima i područjima u životu.
U popodnevnom dijelu programa održale su se pedagoške radionice u skupinama. Teme radionica bile su „Korelacija Hrvatskoga jezika i Katoličkoga vjeronauka“, „Unutarpredmetna korelacija u radu s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama“ i „Interdisciplinarnost u izvannastavnim aktivnostima i projektima“.
Drugoga dana Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama prvo predavanje održao je izv. prof. dr. sc. Ivo Džinić na temu „Interdisciplinarni pogledi na spol(nost), brak i obitelj – suglasja i razilaženja“.
U predavanju dr. sc. Džinić polazi od teze kako u samu bit znanosti spada da prilivu novih činjenica mora odgovarati dubina vlastitih temelja. Takav pristup, između ostaloga, unaprijed osvještava i nužnost odvažnosti i hrabrosti izlaska iz vlastitih „ukopina“ ili rovova i uvažavanje drugih i drugačiji rezultata znanstvenih istraživanja, smatra predavač.
Društvo se razvija, kultura napreduje (čini se više u smislu razvoja, a ne nužno i sadržaja!), a samim tim i pojedine znanosti kojima prispijevaju uvijek nove informacije. Stoga ukoliko se određenom predmetu istraživanja želi pristupiti interdisciplinarno, dakle razmatranjem rezultata istraživanja i drugih znanstvenih disciplina kako bi se prispjelo što široj slici stvarnosti – ili kako to papa Franjo veli poliedrično – onda je spomenuta znanstvena otvorenosti i širina glavna pretpostavka za takav pristup. Potonji se danas čini važnim za sve znanosti, napose za one društveno-humanističkoga usmjerenja, a još više se čini izazovnim u današnjem vremenu za teologe kao one koji su, između ostaloga, pozvani čitati znakove vremena te teološki reflektirati i rezultate znanstvenih istraživanja. Svi ti novi i drugačiji znanstveni dosezi u prvi mah se mogu činiti teško dohvatljivima i prihvatljivima kako u kvantitativnome tako i u kvalitativnome (sadržajnome) smislu. Štoviše, ponekad se mogu činiti odbojnima pa i neprihvatljivima! No unatoč tome teolozi si ne bi smjeli dopustiti bilo kakve oblike začahurenosti ili nezainteresiranosti, a na što se nerijetko odlučuju i zbog lagodnosti (pre)jednostavnoga priziva na teološki naučeno i „jedino ispravno“, smatra dr. sc. Džinić.
U predavanju je istaknuo mišljenje da teolozi ne bi smjeli potpasti mogućem osjećaju rezigniranosti zbog suvremenih gibanja koja nerijetko impliciraju relativističke stavove prema svemu što ima veze s religijom (kršćanstvom!), a pogotovo ne bi trebali jadikovati zbog toga, jer su upravo rezignacija i jadikovanje zapravo najbolji izgovor da se ne radi i ne poduzima ništa.
Sve to, mišljenja je dr. sc. Džinić, upućuje kako teolozi u konačnici ne smiju potpasti niti strahu od novih, drugačijih razmišljanja i argumenata. Otvorenost novim činjenicama i drugačijim stavovima ne znači ujedno i njihovo prihvaćanje te bojazan da će doći do njihova preplavljivanja. Takva otvorenost je više na tragu osobnoga teološkoga (i životnoga) izazova, u smislu da spomenuti priliv novih informacija treba pridonositi nužnosti provjera vlastitih temelja i njihova obnavljanja. Zauzeto suočavanje s novim trendovima i u znanosti bez sumnje može i treba pridonositi i produbljenju vlastitih uvjerenja i stavova, a samim tim i djelotvornosti vjeroučiteljske službe, a u konačnosti i izazovnosti same teologije pa i Crkve (u smislu zainteresiranosti drugih), navodi predavač.
U predavanju je vjeroučiteljima nastojao približiti različite znanstvene pristupe istraživanju i vrjednovanju spol(nosti), braka i obitelji, odnosno prikazati na koji se način i s kojim glavnim naglascima o tim područjima raspravlja napose u filozofskim i u sociološkim krugovima, te je istaknuo neke poveznice sa samim teološkim pristupom tumačenju naznačene teme.
Drugo predavanje održala je dr. sc. Barudžija obradivši temu „Korelacije i zahtjev interdisciplinarnosti u kurikulumu i programima katoličkog vjeronauka za srednje škole“.
Predavačica je dala kratki uvod i podsjećanje na temeljna načela korelacije i interdisciplinarnosti, nakon toga osvrt na prisutnost načela korelacije u planovima i programima. Središnji dio izlaganja bila je analiza pristupu korelaciji u kurikulumu Katoličkoga vjeronauka te kurikulumima drugih nastavnih predmeta s obzirom na Katolički vjeronauk u srednjim školama te usporedba mišljenja vjeroučitelja iz 2001. i 2022. godine o mogućnostima i potrebi korelacije.
Korelativni vjeronauk se u katoličkoj religijskoj pedagogiji javlja krajem 20. st. i nakana mu je zajedno promatrati teološka i antropološka iskustva učenika. Govoriti se tako može o teološkom i didaktičkom načelu korelacije. Poznato je da su u teologiji načelo korelacije promovirali Tillich i Schillebeeckx, a zamah korelativnoga vjeronauka, kao i vrlo brzo otkrivanje problematičnih elemenata ovoga pristupa zorno je vidljiv u primjeru planova i programa za vjeronauk u Njemačkoj o čemu je pisano i kod nas. Pitanja koja se otvaraju u problematiziranju načela korelacije kreću između dviju krajnosti koje ili prenaglašavanju ulogu primljene predaje s jedne strane ili nepromišljeno prilagođavanje vremenu s druge strane. Srednji put kojega zagovara načelo korelacije polazi od toga da se sama Objava događala u konkretnom vremenu, konkretnim povijesnim uvjetima i konkretnim ljudskim situacijama te da se kršćanska vjera danas, kao i uvijek, ostvaruje također u konkretnim povijesnim uvjetima, povijesnom vremenu i konkretnim ljudskim zbivanjima.
U izlaganju je prikazano kako je načelo korelacije prisutno u planovima i programima Katoličkoga vjeronauka za srednje škole od povratka vjeronauka u odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske 90-tih godina 20. st. Detaljnije je analiziran posljednji doneseni kurikulum za Katolički vjeronauk iz 2019. godine s obzirom na zahtjeve korelacije i interdisciplinarnosti te je upućeno na uočena očekivanja po pitanju korelacije u drugim općeobrazovnim predmetima i međupredmetnim temama na temelju donesenih kurikularnih dokumenata. Predstavljeni su i rezultati usporedbe mišljenja vjeroučitelja o važnosti korelacije i njihovom zadovoljstvu ostvarivanjem korelacije u vjeroučiteljskom radu, na temelju anketa koje su provedene 2001. godine u sklopu Katehetske škole i 2022. godine putem online ankete.
U popodnevnom dijelu drugoga dana održan je i treći krug pedagoških radionica nakon kojih je predstavljena nova građa za natjecanje iz vjeronauka koju je predstavio sam autor vjeroučitelj Tomislav Krušlin. Teme natjecanja tj. vjeronaučne olimpijade za sljedeću školsku godinu je ”Draga naša svetišta”.
Katehetska škola završila je u 16,30.
Materijali:
Korelacija Hrvatskog jezika i katoličkog vjeronauka, sažetak radionice
Korelacija Hrvatskog jezika i katoličkog vjeronauka, tekstovi