Draga braćo i sestre, dobar dan!
Vratio sam se jučer s apostolskog putovanja na Tajland i Japan, na kojem sam Gospodinu tako zahvalan. Želim ponovno izraziti zahvalnost vlastima i biskupima tih dviju zemalja koji su me pozvali i ukazali mi vrlo brižno gostoprimstvo, a prije svega želim zahvaliti tajlandskom i japanskom narodu. Ovaj je posjet povećao moju blizinu i ljubav prema tim narodima: Bog ih blagoslovio obiljem blagostanja i mira.
Tajland je drevno kraljevstvo koje prolazi kroz snažnu modernizaciju. Na susretu s kraljem, premijerom i drugim predstavnicima vlasti, odao sam počast bogatoj duhovnoj i kulturnoj tradiciji tajlandskog naroda, naroda „lijepog osmijeha“. Tamo se ljudi smiješe. Potaknuo sam predano zalaganje za sklad među različitim sastavnicama toga naroda, kao i za ekonomski razvoj koji će biti od koristi svima i iskorijeniti kugu izrabljivanja, posebno žena i maloljetnika. Budistička religija sastavni je dio povijesti i života toga naroda te sam stoga posjetio vrhovnog budističkog poglavara, nastavljajući putem međusobnog poštivanja koji su započeli moji predšasnici, kako bi u svijetu porasli suosjećanje i bratstvo. U tome je smislu bio vrlo značajan ekumenski i međureligijski susret održan na najvećem Sveučilištu u toj zemlji.
Svjedočenje Crkve na Tajlandu sastoji se također u djelima služenja bolesnima i posljednjima. Istaknutu ulogu u tome ima bolnica Saint Louis, koju sam posjetio ohrabrivši zdravstveno osoblje i susrevši nekoliko bolesnika. Potom sam posvetio određene trenutke svećenicima i posvećenim osobama, biskupima, ali i subraći isusovcima. U Bangkoku sam slavio misu sa čitavim narodom Božjim na Nacionalnom stadionu, a potom i s mladima u Katedrali. Ondje smo iskusili da su u novoj obitelji koju je sazdao Isus Krist također lica i glasovi tajlandskog naroda.
Zatim sam pošao u Japan. Po dolasku u Nuncijaturu u Tokyju dočekali su me biskupi te zemlje s kojima smo odmah podijelili izazov da budemo pastiri Crkve koja je vrlo mala, ali je nositeljica žive vode, Isusova evanđelja.
„Zaštititi svaki život“ bilo je geslo mojega pohoda Japanu, zemlji koja u sebi nosi utisnute ožiljke atomskog bombardiranja i za čitav je svijet glasnogovornikom temeljnog prava na život i mir. U Nagasakiju i Hirošimi zastao sam u molitvi, susreo sam se s nekolicinom preživjelih i članovima obitelji žrtava i ponovio čvrstu osudu nuklearnog oružja i licemjerja onih koji govore o miru a izrađuju i prodaju oružja koja se koriste u ratu. Nakon te tragedije, Japan je pokazao izvanrednu sposobnost borbe za život; učinio je to također nedavno, nakon trostruke katastrofe iz 2011. godine: potresa, tsunamija i nesreće u nuklearnoj elektrani.
Da bi se život zaštitilo treba ga ljubiti, a danas je ozbiljna prijetnja, u najrazvijenijim zemljama, gubitak smisla života.
Prve žrtve praznine života su mladi. Zato je jedan susret u Tokyju bio posvećen njima. Slušao sam njihova pitanja i njihove snove; potaknuo sam ih da se zajedno suprotstave svim oblicima nasilja i da pobijede strah i zatvorenost otvarajući se Božjoj ljubavi, u molitvi i služenju bližnjemu. Druge mlade sam susreo na Sveučilištu “Sophia”, zajedno s akademskom zajednicom. To je sveučilište, kao i sve katoličke škole, u Japanu vrlo cijenjeno.
U Tokyju sam imao priliku posjetiti cara Naruhita, kome još jednom upućujem izraze zahvalnosti; susreo sam se s vlastima te zemlje kao i s Diplomatskim zborom. Izrazio sam nadu u kultura susreta i dijaloga, koju karakterizira mudrost i širina horizonta. Ostajući vjeran svojim vjerskim i moralnim vrijednostima i otvoren evanđeoskoj poruci, Japan bi mogao biti zemljom vodiljom prema pravednijem i mirnijem svijetu i skladu između čovjeka i okoliša.
Draga braćo i sestre, povjeravam Božjoj dobroti i providnosti narode Tajlanda i Japana. Hvala.