Draga braćo i sestre, dobar dan!
Putovanje evanđelja svijetom o kojem sveti Luka pripovijeda u Djelima apostolskim popraćeno je najvećom Božjom kreativnošću koja se očituje na iznenađujući način.
Bog želi da njegova djeca prevladaju svaki partikularizam kako bi se otvorila univerzalnosti spasenja. To je svrha: pobijediti partikularizme i otvoriti se univerzalnosti spasenja, jer Bog želi spasiti sve. Oni koji su ponovno rođeni iz vode i Duha – krštenici – pozvani su izaći iz sebe i otvoriti se drugima, biti bližnji drugima, njegovati stil zajedničkog života, koji svaki međuljudski odnos pretvara u iskustvo bratstva (usp. Apost. pob. Evangelii gaudium, 87).
Svjedok ovog procesa „uspostave bratskih odnosa (fraternalizacije)“ koji Duh želi pokrenuti u povijesti je Petar, protagonist u Djelima apostolskim zajedno s Pavlom. Petar doživljava nešto što predstavlja presudnu prekretnicu za njegov život. Za vrijeme molitve ima viđenje koje služi kao Božja „provokacija“ da potakne promjenu mentaliteta u njemu. Vidi gdje s neba silazi veliki stolnjak u kojem se nalaze razne životinje: četvoronošci, gmizavci i ptice, i čuje glas koji ga poziva da blaguje to meso. On, kao dobar Židov, reagira tvrdeći da nikada nije jeo ništa nečisto, kako to zahtijeva Zakon Gospodnji (usp. Lev 11). Tada glas snažno odgovara: „Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!“ (Dj 10, 15).
Time Gospodin želi da Petar događaje i ljude ne ocjenjuje više prema kategorijama čistog i nečistog, već da nauči to nadići te vidjeti osobu i namisli njezina srca. Ono što čovjeka čini nečistim, naime, ne dolazi izvana, nego samo iznutra, iz srca (usp. Mk 7, 21). Isus je to bio jasno rekao.
Nakon toga viđenja Bog šalje Petra u dom neobrezanog stranca, Kornelija, „satnika takozvane italske čete, pobožan i bogobojazan“ koji je dijelio mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu (usp. Dj 10, 1-2), ali nije bio Židov.
U toj kući poganâ, Petar propovijeda raspetog i uskrslog Krista i oproštenje grijeha svakom onom tko u nj vjeruje. I još dok je Petar govorio, Duh Sveti se izlijeva na Kornelija i njegovu obitelj. I Petar ih krsti u ime Isusa Krista (usp. Dj 10, 48).
Za taj čudesni događaj – to je prvi put da se takvo nešto dogodilo – doznalo se u Jeruzalemu, gdje braća, sablažnjena Petrovim ponašanjem, upućuju mu oštri prijekor (usp. Dj 11, 1-3). Petar je učinio nešto što je izlazilo izvan okvira uobičajenog, izvan okvira zakona i zato ga kore.
Ali nakon susreta s Kornelijem, Petar je slobodniji od sebe i više u zajedništvu s Bogom i drugima, jer je vidio Božju volju u djelovanju Duha Svetoga. Može, dakle, razumjeti da izabranje Izraela nije nagrada za zasluge, nego znak besplatnog poziva da bude posrednikom Božjega blagoslova među poganskim narodima.
Draga braćo, od prvaka apostolskog učimo da evangelizator ne može biti zapreka Božjem stvaralačkom djelu koji „hoće da se svi ljudi spase“ (1 Tim 2, 4), već onaj koji potpomaže susretu srcâ s Gospodinom. A mi, kako se mi ophodimo prema svojoj braći, posebno s onima koji nisu kršćani? Jesmo li zapreka za susret s Bogom? Ometamo li njihov susret s Ocem ili ga olakšavamo?
Molimo danas za milost da dopustimo da nas zadive Božja iznenađenja, da ne budemo prepreka njegovu stvaralačkom djelu, nego da prepoznamo i potičemo uvijek nove načine na koje Uskrsli Krist ulijeva svojega Duha u svijet i privlači srca dajući se prepoznati kao „Gospodar sviju“ (Dj 10, 36). Hvala.