Čitanje: Iv 14, 25-26
[Isus reče svojim učenicima]: „To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“.
Kateheza. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila. Dogmatska konstitucija Dei Verbum. 3. Jedan jedincati polog. Odnos između Pisma i Predaje
Braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!
Nastavljajući s našim čitanjem koncilske konstitucije Dei Verbum o božanskoj objavi danas ćemo razmišljati o odnosu između Svetog pisma i predaje. Kao pozadinu možemo uzeti dva prizora iz Evanđelja. U prvom, koji se odvija u dvorani Posljednje večere, Isus, u svojem velikom govoru-oporuci upućenom učenicima, kaže: „To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. […] No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi“ (Iv 14, 25-26; 16, 13).
Drugi nas prizor pak vodi na galilejska brda. Uskrsli se Isus ukazuje učenicima, koji su iznenađeni i sumnjičavi, i povjerava im jedno poslanje: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode […] učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28, 19-20). U oba ta prizora jasno je vidljiv prisan odnos između riječi koju izriče Krist i njezina prenošenja kroz povijest.
To je ono što se kaže u konstituciji Dei Verbum Drugog vatikanskog koncila pribjegavajući jednoj sugestivnoj slici: „Sveta predaja i Sveto pismo usko su, dakle, međusobno povezani i imaju udjela jednom u drugome. Oboje se, naime, proistječući iz istoga božanskog izvora, na neki način stapa u jedno i teži istom cilju“ (DV, 9). Crkvena se predaja poput grana nekog stabla širi kroz povijest po Crkvi koja čuva, tumači i uosobljuje Božju riječ. U Katekizmu Katoličke Crkve (usp. br. 113) se, u vezi s tim, upućuje na geslo crkvenih otaca: „sacra Scriptua principalius est in corde Ecclesiae quam in materialibus instrumentis scripta – Sveto pismo je većma napisano u srcu Crkve prije nego u tvarnim knjigama“, to jest u svetome tekstu.
Tragom gore navedenih Kristovih riječi, u koncilskoj konstituciji Dei Verbum se kaže kako „ta predaja, koja potječe od apostolâ, u Crkvi napreduje uz pomoć Duha Svetoga“ (DV, 8). To se događa punom spoznajom po „razmatranju i proučavanju vjernikâ“, putem unutrašnjeg iskustva „po razumijevanju duhovnih stvari“ i, prije svega, propovijedanjem nasljednikâ apostolâ koji su primili „milosni dar istine“. Ukratko, „Crkva u svojem naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest i što vjeruje“ (isto).
Glasovita je, u tom pogledu, izreka svetog Grgura Velikog: „Sveto pismo raste s onima koji ga čitaju“ [1]. A već je sveti Augustin govorio da „postoji samo jedan govor Božji koji se odvija u cijelome Svetom pismu i samo je jedna Riječ koja odjekuje na ustima svih svetih pisaca“ [2]. Božja riječ, dakle, nije okamina nego je živa i organska stvarnost koja se razvija i raste u predaji. Ova potonja, zahvaljujući Duhu Svetome, je obuhvaća u svem bogatstvu njezine istinitosti i uosobljuje je u promjenjivim silnicama povijesti.
Sugestivno je, u tome smislu, ono što je predložio sveti crkveni naučitelj John Henry Newman u svom djelu pod naslovom Razvoj kršćanskog učenja. On je, naime, rekao da je kršćanstvo, bilo kao iskustvo zajedništva, bilo kao učenje, dinamična stvarnost, u smislu na koji je sam Isus uputio prispodobama o sjemenu (usp. Mk 4, 26-29): živa stvarnost koja se razvija zahvaljujući nutarnjoj životnoj snazi. [3]
Apostol Pavao potiče više puta svog učenika i suradnika Timoteja: „Timoteju, čuvaj poklad“ koji ti je povjeren (1 Tim 6, 20; usp. 2 Tim 1, 12.14). U dogmatskoj konstituciji Dei Verbum odjekuje taj Pavlov tekst na mjestu gdje se kaže: „Sveta predaja i Sveto pismo tvore jedan sveti polog Božje riječi povjeren Crkvi“ kojeg je tumač „živo crkveno učiteljstvo, koje tu vlast obnaša u ime Isusa Krista“ (br. 10). „Polog“ odnosno „poklad“ je izraz koji je, u svom izvornom obliku, pravne naravi i nalaže čuvaru tog poklada da čuva sadržaj, a to je u ovom slučaju vjera, i da ga prenosi netaknuta.
„Polog“ Božje riječi i dan-danas je u rukama Crkve i mi svi, u različitim crkvenim službama, moramo nastaviti čuvati ga u njegovoj cjelovitosti, kao zvijezdu vodilju na našem putu u svem svom životu i povijesti u cjelini.
Zaključno, predragi, poslušajmo još jednom Dei Verbum koji veliča isprepletenost Pisma i predaje: oni – kaže se u tekstu – su tako uzajamno povezani i združeni da ne mogu postojati neovisno jedno o drugom i zajedno, svako na svoj način, pod djelovanjem jednoga Duha Svetoga, djelotvorno pridonose spasenju dušâ (usp. br. 10).
___________________________________________
[1] Homiliae in Ezechielem I, VII, 8: PL 76, 843D.
[2] Enarrationes in Psalmos 103, IV, 1
[3] Usp. J. H. Newman, Lo sviluppo della dottrina cristiana, Milano 2003., str. 104.
APEL
Obilježen je jučer Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, u kojem su život izgubili milijuni Židova i brojne druge osobe. U ovoj godišnjoj prigodi tog tužnog sjećanja molim Svemogućeg Boga da nam podari svijet u kojem neće više biti antisemitizma ili predrasuda, tlačenja i progona bilo kojeg ljudskog bića. Ponovno upućujem svoj apel zajednici narodâ da bude uvijek budna, kako se užas genocida više nikada ne bi ponovio nijednom narodu i kako bi se gradilo društvo utemeljeno na međusobnom poštivanju i općem dobru.
U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima
[…] Slavimo danas liturgijski spomen svetog Tome Akvinskog. Neka vas njegov primjer, dragi mladi, a posebno vas učenike škole Flavoni u Civitavecchiji i instituta Tirinnanzi u Legnano-Cislago, nadahne da slijedite Isusa kao autentičnog učitelja života i svetosti. Po zagovoru ovog svetog crkvenog naučitelja, dragi bolesnici, zadobili spokoj i mir koji se crpe iz otajstva Križa, a vi, dragi mladenci, mudrost srca kako biste velikodušno ispunili svoje poslanje u društvu!