Papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji srijedom 21. siječnja održao je katehezu posvećenu dokumentima Drugog vatikanskog koncila na temu “Isus – objavitelj Oca”. Katehezu, u kojoj je Sveti Otac nastavio obrađivati dogmatsku konstituciju Dei Verbum, donosimo u cijelosti.
Čitanje: Iv 14, 6-8
[Reče Isus]: „Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga. Kaže mu Filip: ‘Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!’ Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?’ Tko je vidio mene, vidio je i Oca“.
Kateheza. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila. Dogmatska konstitucija Dei Verbum. 2. Isus – objavitelj Oca
Braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!
Nastavljamo s katehezama o dogmatskoj konstituciji Dei Verbum Drugog vatikanskog koncila o božanskoj objavi. Vidjeli smo da se Bog objavljuje u dijalogu Saveza, u kojem nam se obraća kao prijateljima. Riječ je, dakle, o poznavanju kroz odnos (relacijsko) gdje se ne prenosi samo ideje, nego dijeli povijest i poziva na međusobno zajedništvo. Ispunjenje te objave događa se u povijesnom i osobnom susretu u kojem nam se sam Bog, pojavljujući se među nama, daruje, a mi otkrivamo da smo spoznati u svojoj najdubljoj istini. To se dogodilo u Isusu Kristu. U spomenutom koncilskom dokumentu se kaže: „Po toj nam je objavi dubina istine i o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu, koji je ujedno i posrednik i punina sve objave“ (DV, 2).
Isus nam objavljuje Oca uključujući nas u vlastiti odnos sa sobom. Po Sinu poslanom od Boga Oca, „ljudi […] u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu te postaju zajedničari božanske naravi“ (isto). Do punog spoznanja Boga dolazimo, dakle, ulazeći u Sinov odnos s njegovim Ocem, po djelovanju Duha. Potvrđuje to, primjerice, evanđelist Luka kad nam pripovijeda o Gospodinovoj molitvi punoj klicanja: „U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi’“ (Lk 10, 21-22).
Zahvaljujući Isusu, spoznajemo Boga kao što smo mi sami od njega spoznati (usp. Gal 4, 9; 1 Kor 13, 13). U Kristu nam je Bog objavio samoga sebe i istodobno nam je otkrio naš pravi identitet kao sinova, stvorenih na sliku Riječi. Ta „vječna Riječ… rasvjetljuje sve ljude“ (DV, 4), otkrivajući njihovu istinu u Očevom pogledu: „Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!“ (Mt 6, 4.6.8), kaže Isus; i dodaje da „Otac poznaje naše potrebe“ (usp. Mt 6, 32). Isus Krist je prostor u kojem upoznajemo istinu o Bogu Ocu dok otkrivamo da nas On spoznaje kao sinove u Sinu, pozvane na istu puninu života. Sveti Pavao piše: „A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga […] te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!’“ (Gal 4, 4-6).
Na kraju, Isus Krist objavljuje Oca svojim čovještvom. Isus, upravo zato što je utjelovljena Riječ koja prebiva među ljudima, objavljuje nam Boga svojim pravim i potpunim čovještvom. Kaže Koncil: „Stoga on – [jer] tko njega vidi, vidi i Oca (usp. Iv 14, 9) – sveukupnom svojom prisutnošću i očitovanjem samoga sebe, riječima i djelima, znamenjima i čudesima, a pogotovo svojom smrću i slavnim uskrsnućem od mrtvih te, na kraju, slanjem Duha istine dovršuje objavu ispunjajući je“ (DV, 4). Da bismo spoznali Boga u Kristu, moramo prihvatiti njegovo potpuno čovještvo: istina o Bogu nije u punini objavljena tamo gdje bi se nešto oduzelo čovještvu, jednako kao što cjelovitost Isusova čovještva ne umanjuje puninu božanskog dara. Isusova potpuno čovještvo nam zbori istinu o Ocu (usp. Iv 1, 18).
Ono što nas spašava i sabire u jedno nije samo Isusova smrt i uskrsnuće, već sama njegova osoba: Gospodin koji se utjelovljuje, rađa se, ozdravlja, uči, trpi, umire, uskršava i ostaje među nama. Stoga, da bismo zaista častili veličinu utjelovljenja, nije dovoljno smatrati Isusa pukim prenositeljem umom spoznatljivih istina. Ako je Isusovo tijelo stvarno, priopćivanje istine o Bogu ostvaruje se u tom tijelu, s njemu svojstvenim načinom shvaćanja i doživljavanja stvarnosti, življenja u svijetu i prolaženja svijetom. Sâm Isus nas poziva da dijelimo njegov pogled na stvarnost: „Pogledajte ptice nebeske!“, kaže On, „Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?“ (Mt 6, 26).
Braćo i sestre, slijedeći Isusa do kraja na njegovu putu, dolazimo do sigurnosti da nas ništa ne može rastaviti od Božje ljubavi: „Ako je Bog za nas“, piše sveti Pavao, „tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio […] Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rim 8, 31-32). Zahvaljujući Isusu, kršćani poznaju Boga Oca i s pouzdanjem mu se predaju.
U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima
[…] U Molitvenoj smo osmini za jedinstvo kršćana, čija je ovogodišnja tema „Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva!“ (Efežanima 4, 4). Molimo Gospodina da udijeli dar svoga Duha svim Crkvama diljem svijeta kako bi po njemu kršćani otklonili podjelu i izgrađivali snažne veze jedinstva.
Svima moj blagoslov!