Isus Krist naša nada.
II. Isusov život. Susreti
1. Nikodem
“Treba da se rodite nanovo, odozgor” (Iv 3, 7b)
19. ožujka 2025.
Čitanje: Iv 3, 1-3
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«
Draga braćo i sestre, dobro jutro!
Ovom katehezom započinjemo razmatranja o nekim susretima opisanim u Evanđeljima, kako bismo shvatili način na koji Isus daje nadu. Postoje, doista, susreti koji osvjetljavaju život i donose nadu. Može se dogoditi, na primjer, da nam netko pomogne da neku teškoću ili problem koji doživljavamo sagledamo iz druge perspektive; ili se pak može dogoditi da nam netko jednostavno podari riječ zbog koje se ne osjećamo sami u boli kroz koju prolazimo. Povremeno može biti i tihih susreta, u kojima se ništa ne kaže, ali nam ti trenuci pomažu nastaviti svoj put.
Prvi susret na kojem bih se htio zadržati jest Isusov susret s Nikodemom, opisan u trećem poglavlju Ivanova Evanđelja. Počinjem tom zgodom jer je Nikodem čovjek koji, svojom životnom pričom, pokazuje da je moguće izići iz tame i smoći hrabrosti slijediti Krista.
Nikodem odlazi Isusu obnoć: neobično vrijeme za susret. U Ivanovu jeziku vremenske naznake često imaju simboličnu vrijednost: ovdje se noć vjerojatno odnosi na tamu koja vlada u Nikodemovu srcu. On je čovjek obuzet tamom sumnji, onom tamom koju doživljavamo kad više ne razumijemo što se događa u našim životima i ne vidimo jasno put kojim nam je ići.
Ako si u mraku tražiš, naravno, svjetlo. I Ivan na početku svoga Evanđelja ovako piše: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet“ (1, 9). Nikodem, dakle, traži Isusa zato što je osjetio da On može rasvijetliti tamu njegova srca.
Evanđelje nam, međutim, govori da Nikodem ne može odmah razumjeti što mu Isus govori. I tako vidimo da u ovom dijalogu ima mnogo nesporazuma, a i mnogo ironije, što je karakteristika evanđeliste Ivana. Nikodem ne shvaća što mu Isus govori zato što nastavlja razmišljati svojom logikom i u svojim kategorijama. On je čovjek s jasno definiranom osobnošću, ima javnu ulogu, jedan je od vođa Židovâ. No, vjerojatno u njemu tinja neko nezadovoljstvo. Nikodem osjeća da u njegovom životu naprosto nešto više ne štima. Osjeća potrebu za promjenom, ali ne zna odakle početi.
Svima nam se to dogodi u nekom životnom trenutku. Ako ne prihvatimo promjenu, ako se zatvorimo u svoju krutost, u svoje navike ili u svoj način razmišljanja, prijeti nam pogibao. Život se krije u sposobnosti da se promijenimo kako bismo pronašli novi način kako ljubiti. Isus, naime, govori Nikodemu o novom rođenju, koje je ne samo moguće, nego čak i nužno u određenim trenucima našeg životnog puta. Istini za volju, izraz korišten u tekstu već je sam po sebi dvoznačan, jer se anōthen (ἄνωθεν) može prevesti dvojako: “odozgor” i “nanova”. Nikodem će, malo po malo, shvatiti da ta dva značenja idu jedno s drugim ukorak: ako dopustimo Duhu Svetom da u nama stvori novi život, rodit ćemo se iznova. Pronaći ćemo ponovno onaj život koji se možda u nama gasio.
Odlučio sam započeti s Nikodemom također zato što je on čovjek koji, svojim životom, pokazuje da je ta promjena moguća. Nikodem će u tome uspjeti: na kraju će on biti među onima koji odlaze Pilatu tražiti tijelo Isusovo (usp. Iv 19, 39)! Nikodem je konačno došao na svjetlo, ponovno je rođen i više ne treba biti u tami.
Promjene nas katkad plaše. S jedne strane nas privlače, ponekad ih želimo, ali s druge strane radije bismo ostali u svojim udobnostima. Zato nas Duh potiče da se suočimo s tim strahovima. Isus podsjeća Nikodema – koji je učitelj u Izraelu – da su se Izraelci također bojali dok su hodali pustinjom. I toliko su bili fokusirani na svoje brige da su u određenom trenutku ti strahovi poprimili oblik zmija otrovnica (usp. Br 21, 4-9). Da bi se oslobodili, morali su pogledati mjedenu zmiju koju je Mojsije postavio na stup; to jest, morali su podići pogled i stati pred predmet koji je predstavljao njihove strahove. Samo suočavanjem s onim što nas plaši možemo se početi oslobađati.
Nikodem će, kao i svi mi, moći gledati Raspetoga, Onoga koji je pobijedio smrt, korijen svih naših strahova. Uzdignimo i mi svoj pogled prema Onom koga su proboli, dopustimo i mi Isusu da nas susretne. U njemu nalazimo nadu kako bismo se suočili s promjenama u našem životu i nanovo se rodili.