Papa: Evanđelje je za sve, a ne samo za izabrane
Biblijsko čitanje: Mt 28, 18-20
[Nakon uskrsnuća] Isus pristupi [učenicima] i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Draga braćo i sestre!
Nakon što smo prošli put vidjeli da je kršćanski navještaj radost, danas ćemo se zadržati na drugom vidu: on je za sve, kršćanski navještaj je radost za sve. Kad se istinski susretnemo s Gospodinom Isusom, udivljenost tim susretom prožme naše živote i traži da se prenosi dalje drugima. To je ono što On želi: da njegovo Evanđelje bude za sve. U njemu je, naime, jedna „humanizirajuća snaga“, ispunjenje života koji je određen za svakog muškarca i svaku ženu, jer Krist se za sve rodio, umro i uskrsnuo. Za sve: nitko nije isključen iz toga.
U Evangelii gaudium čitamo: „Svi imaju pravo primiti evanđelje. Kršćani imaju zadaću naviještati ga ne isključujući nikoga, ne kao oni koji nameću novu obvezu, nego kao oni koji dijele jednu radost, ukazuju na obzor ljepote i koji pozivaju druge na bogatu gozbu. Crkva ne raste kroz prozelitizam, već ‘privlačnošću’“ (br. 14). Braćo, sestre, postanimo svjesni toga da smo u službi sveopće određenosti Evanđelja, ono je za sve; i ističimo se svojom sposobnošću da iziđemo izvan sebe samih – navještaj, da bi bio pravi navještaj, mora izići iz ljušture vlastitog egoizma – i sposobnošću da nadiđemo svaku granicu. Kršćani se sastaju na prostoru ispred crkve više nego u sakristiji, te obilaze „trgove gradske i ulice“ (Lk 14, 21). Moraju biti otvoreni i ekspanzivni, „ekstrovertirani“, a ta im odlika dolazi od Isusa, koji je svoju prisutnost u svijetu učinio neprekidnim putovanjem, koje ima za cilj to da dopre do sviju, On čak i uči iz nekih svojih susreta.
U tome smislu Evanđelje izvješćuje o Isusovu iznenađujućem susretu sa strankinjom, Kanaankom koja ga moli da joj ozdravi bolesnu kćer (Mt 15, 21-28). Isus odbija, govoreći da je poslan samo „k izgubljenim ovcama doma Izraelova“ i da „ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“ (rr. 24,26). Ali žena, insistiranjem karakterističnim za jednostavne ljude, odgovara da i „psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!“ (r. 27). Isusa su se te riječi duboko dojmile te joj kaže: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš“ (r. 28). Ovaj susret ima u sebi nešto jedinstveno. Ne samo da je netko nagnao Isusa da se predomisli – i to žena, strankinja i poganka – nego sâm Gospodin nalazi potvrdu tome da njegovo propovijedanje ne smije biti ograničeno na narod kojemu pripada, nego mora biti otvoreno svima.
Biblija nam pokazuje da, kad Bog pozove neku osobu i sklopi savez s nekima, kriterij je uvijek sljedeći: on izabire nekoga da dopre do drugih, to je Božji kriterij, kriterij Božjeg poziva. Svi su Gospodinovi prijatelji iskusili ljepotu, ali i odgovornost i težinu izabranosti od njega. I svi su iskusili obeshrabrenost pred vlastitim slabostima ili gubitkom svojih sigurnosti. No, najveća je napast primljeni poziv smatrati povlasticom, molim vas, to ne, poziv nije povlastica, nikada. Ne možemo reći da smo privilegirani u odnosu na druge, to ne. Poziv je radi služenja. A Bog izabire pojedinca zato da iskaže svoju ljubav svima, da dopre do sviju.
Između ostalog, i zato da se spriječi napast poistovjećivanja kršćanstva s pojedinom kulturom, s pojedinom etničkom skupinom, s nekim sustavom. U potonjem slučaju ono gubi svoju istinsku katoličku narav, odnosno to da je za sve, svoju univerzalnost: to nije mala skupina „prvoklasnih“ izabranika. Ne zaboravimo: Bog izabire nekoga zato da iskaže svoju ljubav svima. Taj horizont univerzalnosti. Evanđelje nije samo za mene, ono je za sve, za sve, ne zaboravimo to. Hvala.
U sklopu pozdrava vjernicima talijanskoga govornog područja
[…] Sljedeće nedjelje, posljednje kroz godinu, slavit ćemo svetkovinu Isusa Krista – Kralja svega stvorenja. Pozivam vas da stavite Isusa u središte svog života i od njega ćete primiti svjetlo i hrabrost u svakoj svojoj svakodnevnoj odluci.
I ne zaboravimo ustrajati u molitvi za one koji pate zbog ratova u mnogim dijelovima svijeta, posebno za dragi narod Ukrajine, napaćene Ukrajine, te izraelski i palestinski narod. Jutros sam primio dvije delegacije: u jednoj su bili Izraelci koji imaju rođake kao taoce u Gazi, a u drugoj Palestinci koji imaju rođake u zarobljeništvu u Izraelu. Jako trpe i slušao sam o patnjama i jednih i drugih: to čine ratovi, ali ovdje se otišlo dalje od rata, ovo nije ratovanje, ovo je terorizam. Molim vas, idimo naprijed prema miru, molimo za mir, molimo mnogo za mir. Neka Gospodin stavi tamo svoju ruku, neka nam Gospodin pomogne riješiti probleme i odustati od strasti koje na kraju sve ubijaju. Molimo za palestinski narod, molimo za izraelski narod, da dođe mir.