Članak 1.
1. Katolički vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama obvezni je predmet za one učenike koji ga izaberu.
2. O izboru katoličkoga vjeronauka kao obvezatnoga predmeta daje se pisana izjava ravnatelju škole.
3. Za učenike u dobi do 15 godina izjavu iz stavka 2. ovoga članka daje roditelj odnosno skrbnik, a za učenika starijeg od 15 godina izjavu daje učenik i roditelj, odnosno skrbnik.
4. Nastava katoličkoga vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama izvodi se pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih predmeta, napose s obzirom na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati.
5. Za formiranje razrednoga odjela odnosno odgojno-obrazovne skupine za izvođenje nastave katoličkoga vjeronauka u redovitim prilikama mora biti najmanje sedam (7) učenika.
6. Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelji, odnosno skrbnik o tome da pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.
Članak 2.
Mjerodavne školske i crkvene vlasti dužne su učenicima i njihovim roditeljima, odnosno skrbnicima pri donošenju odluke o pohađanju katoličkoga vjeronauka pravodobno pružiti potrebne obavijesti o njegovoj svrsi, sadržaju i ciljevima.
Članak 3.
1. U javnim osnovnim i srednjim školama nastava katoličkoga vjeronauka izvodi se u okviru nastavnoga plana i programa s dva (2) školska sata tjedno.
2. Katolički vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnoga odgoja prema programu katoličkoga vjerskog odgoja predškolske djece.
3. Nastavne planove i programe katoličkoga vjeronauka za javne osnovne i srednje škole te program katoličkoga vjerskog odgoja za javne predškolske ustanove izrađuje Hrvatska biskupska konferencija.
4. Nastavne planove i programe iz stavka 3. ovoga članka, na prijedlog Hrvatske biskupske konferencije donosi ministar prosvjete i športa.
Članak 4.
1. Vjeronaučni udžbenici školski su udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim udžbenicima za obvezni predmet, s time da moraju imati odobrenje Hrvatske biskupske konferencije, što mora biti navedeno u impresumu udžbenika.
2. Ako za isti razred odnosno za isti odgojno-obrazovni stupanj više vjeronaučnih udžbenika dobije odobrenje dijecezanskoga biskupa i suglasnost Hrvatske biskupske konferencije, o njihovu izboru, uz prethodno mišljenje učenikova roditelja ili skrbnika, odlučuje vjeroučitelj.
Članak 5.
1. Katolički vjeronauk odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je dijecezanski biskup izdao ispravu o kanonskome mandatu (missio canonica) i koji ispunjavaju potrebne uvjete u skladu s važećim propisima Republike Hrvatske.
2. Kad mjerodavne školske i crkvene vlasti utvrde potrebu, dijecezanski biskup određuje prikladnu osobu za izvođenje vjeronauka, odnosno vjerskoga odgoja.
3. Isprava o kanonskom mandatu (missio canonica) za poučavanje katoličkoga vjeronauka odnosno vjerskoga odgoja ima učinak dok je dijecezanski biskup ne opozove.
4. Dijecezanski biskup ima pravo svojim dekretom opozvati kanonski mandat (missio canonica) za poučavanje katoličkoga vjeronauka odnosno vjerskoga odgoja zbog nedostatka s obzirom na ispravnost naučavanja i s obzirom na osobno ćudoređe.
Članak 6.
1. Nastavu katoličkoga vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi:
• diplomirani teolozi odnosno vjeroučitelji s ekvivalentnom visokom teološkom stručnom spremom (VII/1)
• diplomirani katehete odnosno vjeroučitelji s ekvivalentnom visokom stručnom spremom iz religiozne pedagogije i katehetike (VII/1).
2. Nastavu katoličkoga vjeronauka u svim razredima javne osnovne škole mogu izvoditi i katehete kojima se diplomom priznaje viša stručna sprema iz religiozne pedagogije i katehetike, odnosno vjeroučitelji s ekvivalentnom višom stručnom spremom (VI), uz uvjet da su svoje teološko-katehetsko školovanje završili do kraja 1998. godine.
3. Nastavu katoličkoga vjeronauka u odjelima razredne nastave mogu izvoditi i katehete odnosno vjeroučitelji koji imaju diplomu ili ekvivalentnu ispravu o srednjoj stručnoj spremi (IV) iz religiozne pedagogije i katehetike, uz uvjet da su svoje teološko-katehetsko školovanje završili prije uvođenja vjeronauka u hrvatski školski sustav (škol. god. 1991/92).
4. Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama mogu izvoditi:
• odgojitelji predškolske djece, pod uvjetom da uz stručnu spremu utvrđenu propisima Republike Hrvatske imaju i dostatnu teološko-katehetsku, psihološko-pedagošku i didaktičko-metodičku spremu u vjerskom odgoju.
• osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, pod uvjetom da su dostatno osposobljene za vjerski odgoj djece predškolske dobi, o čemu ocjenu donosi dijecezanski biskup.
5. Iznimno, kad se za izvođenje nastave katoličkoga vjeronauka u javnoj osnovnoj ili srednjoj školi odnosno vjerskoga odgoja u javnoj predškolskoj ustanovi ne može osigurati odgovarajuća osoba u smislu stavka 1., 2., 3. odnosno 4. ovoga članka, nastavu vjeronauka, odnosno vjerski odgoj može izvoditi i druga osoba, ako joj dijecezanski biskup izda ispravu o kanonskome mandatu (missio canonica).
Članak 7.
Hrvatska biskupska konferencija dostavlja Ministarstvu prosvjete i športa popis crkvenih učilišta na kojima se stječu navedeni obrazovni stručni naslovi te izvješćuje o svim promjenama u svezi s time.
Članak 8.
O trajnom stručnom usavršavanju vjeroučitelja brinut će se Hrvatska biskupska konferencija u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa.
Članak 9.
Na polaganje stručnoga ispita i napredovanje u zvanje mentora i savjetnika, u načelu vrijede analogni uvjeti i postupci propisani odgovarajućim pravilnicima Ministarstva prosvjete i športa. Specifičnost pak tih uvjeta i postupaka preciziraju se posebnim pravilnicima odobrenima od Ministarstva prosvjete i športa i Hrvatske biskupske konferencije.
Članak 10.
1. Hrvatska biskupska konferencija po Nacionalnom katehetskom uredu stručno vodi, promiče i usklađuje cjelokupni katolički vjerski odgoj i naobrazbu, trajno stručno usavršavanje te napredovanje u zvanje mentora i savjetnika.
2. Pri Nacionalnom katehetskom uredu djeluju viši savjetnici za vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama te za vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama, koje imenuje Hrvatska biskupska konferencija.
3. Dijecezanski biskup preko savjetnika za vjeronauk u školama koji djeluju pri dijecezanskim katehetskim uredima vodi brigu o izvođenju katoličkoga vjerskog odgoja u javnim predškolskim ustanovama i nastave katoličkoga vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama.
Članak 11.
1. Katoličke vjerske tradicije duboko su ukorijenjene u hrvatskoj kulturnoj baštini, što će se u javnom hrvatskom školstvu uzimati u obzir, napose u provođenju prikladnih vjersko-kulturnih inicijativa i programa, koje uz školstvo obuhvaćaju najrazličitija područja društvenoga i kulturnoga života.
2. Bogoštovni čini redovito se slave u crkvenim prostorima, s time da se, u dogovoru sa školskim vlastima, u osobitim prilikama i okolnostima mogu slaviti i u školskim prostorima. Sudjelovanje učenika i učitelja u tim bogoštovnim činima slobodno je. Suglasnost za obavljanje bogoštovlja u školskim prostorima daje ravnatelj škole.
3. Za vrijeme pastirskoga pohoda dijecezanskoga biskupa župi, škola će učenicima i učiteljima koji to žele, omogućiti s njime susret u školskim prostorijama.
Članak 12.
1. Župnici, zbog naravi svoje službe, imaju pravo izvoditi nastavu katoličkoga vjeronauka u školi i s nekoliko sati tjedno.
Članak 13.
1. Za rješavanje svih pitanja koja bi se otvorila primjenom ovoga ugovora te koja bi zahtijevala nova ili dodatna rješenja, Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska biskupska konferencija imenovat će povjerenstvo sastavljeno od jednakoga broja predstavnika Republike Hrvatske i Katoličke Crkve.
Zagreb, 29. siječnja 1999.
| Za Vladu Republike Hrvatske mr. sc. Božidar Pugelnik, v.r. ministar prosvjete i športa |
Za Hrvatsku biskupsku konferenciju mons. Josip Bozanić, v.r. predsjednik Hrvatske biskupske konferencije |