Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje srednje škole

UVODNA RIJEČ

PREDSJEDNIKA VIJEĆA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE ZA KATEHIZACIJU

“Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem…” (1 Petr 3, 15-16).

Riječi Prve Petrove poslanice kao da na najbolji način opisuju cilj i svrhu katoličkoga vjeronauka u školi. Vjeronauk, naime, obrazlaže nadu Crkve u dijalogu s pitanjima učenika o izvoru, smislu i budućnosti njihova života. On nadi, od koje Crkva živi, daje značajno mjesto i u cjelovitom sustavu škole i društva, pružajući tim institucijama kršćansku solidarnost na putu istinskoga humanizma. Na kraju, vjeronauk „obrazlažući nadu“ daje specifičan i nenadomjestiv doprinos odgojno-obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj s krajnjim ciljem cjelovitoga razvoja učenika kao osobe.

Da bi vjeronauk u školi ispunio namijenjenu mu zadaću, moraju se ostvariti svi institucionalni, ali i oni preduvjeti koji se tiču odgoja i obrazovanja samih učenika. Svjesni suvremenoga obnoviteljskog duha u okviru aktualnih reformi škole kao institucije, a ne zatvarajući oči pred stvarnošću učenika i mladih, Crkva pred nas stavlja novi Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje srednje škole. Taj Plan i program, riječima jednoga od recenzenata,
„treća je generacija vjeronaučnog programa od ponovnog uvođenja katoličkog vjeronauka u hrvatski odgojno-obrazovni sustav“ te je kao takav utemeljen na reviziji Programa iz 2001. godine.

Iako će krajnji cilj Plana i programa, sa svim njegovim elementima, doživjeti svoje potpuno ostvarenje u „razgovoru“ sa životom učenika, ipak je on najprije dokument koji služi vjeroučitelju za što kvalitetniji i plodonosniji rad. U tom smislu, s dubokim poštovanjem zahvaljujem svim vjeroučiteljima koji su na različite načine sudjelovali u stvaranju ovoga dokumenta. Bilo da se radilo o izravnoj suradnji na Planu i programu, bilo da je riječ o prijedlozima i kritičkim osvrtima koje su vjeroučitelji imali priliku dati u raznim fazama izrade novoga Plana i programa. Uistinu se nadam da će vjeroučitelji „blago i s poštovanjem“ slijediti predložene sadržaje vjeronaučnoga plana i programa, te na taj način ostvarivati svoju navjestiteljsku zadaću upućenu onim učenicima koji će, na temelju vlastita izbora, odlučiti pohađati vjeronauk u školi.

Zahvaljujući nadalje na poseban način Nacionalnom katehetskom uredu Hrvatske biskupske konferencije, a u okviru njega najprije dr. Anti Pavloviću, predsjedniku Komisije za izdavaštvo, te dr. s. Thei Ani Filipović, višoj savjetnici za srednjoškolski vjeronauk, raduje me što smijemo pred crkvenu i društvenu javnost staviti još jedno vrijedno katehetsko djelo koje, u slijedu drugih do sada objavljenih vjeronaučnih programa, udžbenika i drugih materijala, želi „iznijeti cjeloviti poklad vjere prilagođen pojedinim uzrastima i skupinama vjeroučenika“ (Na svetost pozvani 24).

Neka ovaj Plan i program bude vrijedno pomagalo vjeroučiteljima u njihovu radu u školama, neka pridonese što kvalitetnijoj nastavi vjeronauka u školi te postignuću vjerskih i općeljudskih ciljeva na radost učenika, njihovih roditelja, te cijele Crkve i našega društva.

Neka Gospodin blagoslovi sav naš rad!

+ Đuro Hranić,

Predsjednik Vijeća
Hrvatske biskupske
konferencije za katehizaciju