»Vjera raste po ljubavi« – Katehetska ljetna škola u Zagrebu

ZAGREB: »Vjera raste po ljubavi« – Katehetska ljetna škola za srednjoškolske vjeroučitelje, 22. – 24. kolovoza 2013.

Ivan Tašev

01 kljs zagreb 2013 program

U školski sustav unositi dimenzije ljubavi i otajstvenosti

»Vjera raste po ljubavi« - bila je tema trodnevnog stručnog skupa za srednjoškolske vjeroučitelje, njih oko 150 iz cijele Hrvatske, koji su u prostorima Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu kroz četiri središnja tematska predavanja te religijsko-pedagoške radionice otkrivali kako vjera oživotvorena ljubavlju može biti inspiracija za društveni, kulturni i vjeroučiteljski angažman.

Katehetska ljetna škola započela je s radom u četvrtak, 22. kolovoza pozdravnim riječima organizatora stručnog usavršavanja: uime Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije obratio se predstojnik mons. Ivica Pažin, a suorganizator ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović izrazio je nadu da će njegova institucija nastaviti odgovarati potrebama vjeroučitelja u svim područjima suradnje i djelatnosti vjeroučiteljskog rada. Stoga se i na otvaranju škole moglo čuti kako su upravo vjeroučitelji pozvani u odgojno-obrazovni sustav unositi dragocjene dimenzije ljubavi i otajstvenosti, unutar društva zaraženog individualizmom i zatvorenog privatnim interesima, te pomoći djeci i mladima u otkrivanju i razvoju temeljne ljudske potrebe: ljubiti i biti ljubljen.

Skup su svojim prisustvom i obraćanjem pozdravili pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić, predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić te prof. s. Ana Thea Filipović, voditeljica povjerenstva Katehetske škole. »U svom odgojno-obrazovnom radu dijelite radosti i nade, žalosti i tjeskobe hrvatskih prosvjetnih djelatnika. Znajte da su hrvatski biskupi uz vas, svjesni su važnosti, ali i izloženosti vaše navjestiteljske službe u hrvatskom društvu danas. Svjesni su službe pastira da štite svoje stado i čine sve što im je moguće«, poručio je i ohrabrio vjeroučitelje nadbiskup Hranić otvarajući stručni skup.

Različiti koncepti vjere

Prijepodnevni radni dio programa započeo je predavanjem dr. Tomislava Kovača koji je govoru o vjeri pristupio iz pomalo nesvakidašnjeg, ali aktualnog gledišta: kako druge religijske tradicije shvaćaju smisao i ulogu vjere u ljudskom životu te u kojoj mjeri one dodiruju specifično kršćansko razumijevanje vjere. Na početku predavanja »Vjera u međureligijskoj perspektivi« dr. Kovač dao je uvid u temeljne odrednice govora o vjeri s antropološkog, biblijskog i kršćanskog stajališta, koje nose svoju višeslojnost i očituju se u različitim dinamikama. Kršćanska teologija, prema riječima predavača, povezuje vjeru kao čin, kojom se vjeruje (fides qua) i vjeru kao sadržaj, koja se vjeruje (fides quae creditur), a ona biva objektivizirana u ispovijedanju, slavljenju i življenju. »Upravo te tri dimenzije vjere mogu poslužiti kao dobar hermeneutički ključ kako bi se s kršćanskog gledišta pozitivno vrednovalo duhovno iskustvo i vjerski život pripadnika drugih religijskih tradicija«, rekao je Kovač te u kratkim crtama prikazao shvaćanje vjere u tri velike svjetske religije koje imaju različite koncepte: islam kao monoteistička religija te dalekoistočne religije hinduizam i budizam. Pred izazovom religijskog pluralizma, Katoličke Crkva je na Drugom vatikanskom koncilu izrazila poštovanje prema duhovim i moralnim vrednotama drugih tradicija, a koncilski zaokret poticaj je da se u katoličkoj teologiji preispita mjesto i uloga drugih religija u povijesti spasenja i proširi vlastito poimanje Božje objave, zaključio je predavač.

U drugo plenarno predavanje prije rasprave uvela je dr. Filipović s temom »Vjera u razvojnoj perspektivi« iznijevši istraživanje Jamesa W. Fowlera o fazama strukturiranja vjere kroz životnu dob: od primarne vjere u kojoj dijete razvija sposobnosti koje će obilježiti njegov kasniji odnos prema Bogu do univerzalne ili sveopće vjere koja se postiže rijetko i karakterizira je oslanjanje na Boga te darivanje u službi mijenjanja ljudskih situacija u perspektivi dolaska kraljevstva nebeskog. Iako mnogi vjernici često ostaju na stupnjevima razvoja vjere koji su karakteristični za mlađu dob, objasnila je dr. Filipović, vjera nije statični polog koji treba čuvati, već prije svega osobni odnos prema Bogu, koji poznaje dinamizam rasta i razvoja, a utjelovljuje se u osobnu i zajedničku povijest, život i kulturu. Iznesena biblijska svjedočanstva o dinamizmu rasta vjere u Isusovim susretima s carinikom Zakejem, s Nikodemom, sa Šimunom pokazuju potrebu rasta kršćanskih zajednica u vjeri i ljubavi (od nezrelih prema zrelima, usvajanjem stavova vjere, nade i ljubavi te suobličavanjem Kristu), ali i samih pojedinaca.

Odjelotvorena vjera

Prvi je dan stručnog skupa završio euharistijskim slavljem, kojem su prethodile tri religijsko-pedagoške radionice koje su pružile teorijske uvide u nove sadržaje i iznošenja dobrih iskustava iz prakse. Radionicu o superviziji, alatu koji vjeroučitelju može pomoći za reflektiranje, redefiniranje i integraciju vlastitog duhovno-vjerničkog iskustva i profesionalnog djelovanja koordinirala je Ivanka Petrović, dok je radionicu o volonterstvu kao obliku socijalnog učenja vodila Gorana Kelam. Evanđeoske prispodobe o rastu, strpljivosti i milosti bile su tema treće skupine radionica koju je obradio Dalibor Velički. Osim predavanja i radionica, sastavni dio Katehetske ljetne škole jest i susret s autorom, koji je ove godine u večernjem programu drugog dana škole ugostio Stjepana Licea, često citiranog autora kod srednjoškolskih vjeroučitelja u molitveno-meditativnom dijelu sata.

Poziv vjeroučiteljima da razmišljaju o daru vjere u duhu Godine vjere uputila je svojim izlaganjem »Vjera ljubavlju djelotvorna« dr. Silvija Migles, pokušavši ponuditi okvir unutar kojega je moguće promišljati put vjere na osobnoj - vjeroučiteljskoj razini u odnosu na one kojima su poslani - vjeroučenike. Prema njezinim riječima, putovanje na kojem vjeroučitelji dijele život sa svojim vjeroučenicima putovanje je koje se može razumjeti kao kretanje prema drugome, pa je u tom kontekstu razumljivo pitanje: Kako tu djelotvornost vjere - koja postaje vidljivom i autentičnom po praktičnom svjedočanstvu ljubavi i odjelotvorenju - konkretno ostvarivati na području katehetskog rada, vjeroučiteljskog poslanja, u školi? »Siromaštvo života i cjeloviti razvoj ljudske osobe dvije su okosnice unutar kojih se može promišljati ljepota vjeroučiteljskog poziva i poslanja, a zatim i školski vjeronauk koji na taj način može pridonijeti rastu u vjeri kao izvoru sigurnosti u životu mladih ljudi«, zaključila je dr. Migles.

Na temelju vlastitoga empirijskog istraživanja, podatke o odnosu prema sebi i odnosu prema Bogu adolescenata odraslih u okolnostima rata, poraća i mira iznio je dr. Josip Bošnjaković drugog dana Katehetske ljetne škole. Percepcija mladih ispitana je preko odnosa prema roditeljima, drugim bitnim osobama u njihovu životu, kao i prema nekim institucijama kao što su škola, Crkva, ali isto tako i u odnosu prema Bogu. Istraživanje, provedeno u proljeće 2011. godine, obuhvatilo je 448 punoljetnih adolescenata iz Vukovara, Iloka, Poreča i Pazina koji su tijekom Domovinskog rata imali između 1 i 3 godina, a pokazalo je da postoje znatne razlike između adolescenata u Vukovarsko-srijemskoj i Istarskoj županiji. Adolescenti iz ratom pogođenih područja imaju manje pozitivnu sliku o samima sebi, pokazuju da su manje u kontaktu sa samima sobom, manje vrednuju egzistenciju, propuštaju bitne prilike za vlastite živote i zanemaruju bitne odluke za razliku od onih iz Istarske županije, pokazali su podaci istraživanja.

Treći, posljednji dan Katehetske ljetne škole za srednjoškolske vjeroučitelje zaključen je izvješćem o radu u skupinama te okruglim stolom na kojem se osim produbljivanja sadržaja o temama predavanja progovorilo o aktualnim problemima i izazovima s kojima se susreću vjeroučitelji u svom radu, posebice pitanja vezana uz satnicu vjeronauka u strukovnim školama, kao i provođenje programa zdravstvenog odgoja.