Vjeronauk i društveno povezivanje u Europi – prijedlozi za izobrazbu vjeroučitelja

XV. znanstveni skup Europskog foruma za školski vjeronauk održan u Madridu

Ana Thea Filipović

zs madrid 01

Od 11. do 15. travnja 2012. godine u augustinskom konferencijskom centru “Fray Luis de León” u Guadarrami kod Madrida održan je XV. znanstveni skup Europskog foruma za školski vjeronauk. Forum je udruženje koje okuplja katoličke religijske pedagoge i pedagoginje, stručnjake i stručnjakinje za vjeronauk u školi te predstojnike i predstojnice ureda za školski vjeronauk u pojedinim europskim zemljama, a koje od svoga osnutka 1984. godine održava svoje znanstvene simpozije u dvogodišnjim ritmovima. Na ovogodišnjem simpoziju sudjelovalo je trideset i pet religijskopedagoških stručnjakinja i stručnjaka iz Austrije, Belgije, Češke, Hrvatske, Italije, Litve, Njemačke, Poljske, Portugala i Španjolske. Kao gost sudjelovao je također dr. Gerhard Pfeiffer, predstavnik CoGREE (Coordinating Group for Religion in Education in Europe) – Koordinacijske skupine za religiju u odgoju i obrazovanju u Europi, koji je proširio perspektivu promišljanja na europska područja koja su manje zastupljena u katoličkim raspravama te unio u prisutnu znanstvenu zajednicu i interkonfesionalnu kršćansku perspektivu.

Nakon pozdrava pomoćnog biskupa Madrida mons. Fidela Herráeza i uvoda u rad simpozija koji je iznio predsjednik Europskog foruma za školski vjeronauk dr. Avelino Revilla, slijedila su tri predavanja koja pokrivaju pravni, filozofsko-teološki i religijskopedagoški aspekt tematike te deset priopćenja u kojima se prisutnost vjeronauka u odgojno-obrazovnim sustavima europskih zemalja s ozbirom na njegov doprinos socijalnom povezivanju i odgojnoj integraciji te u odnosu na zahtjeve glede izobrazbe vjeroučitelja razmatrala s gledišta stanja u pojedinim europskim zemljama.

Prof. dr. Venerando Marano sa svučilišta u Foggi u Italiji govorio je o temi „Prisutnost religije u javnom prostoru“ izloživši tri glavne teze: 1. Nakon što je tema religije dugo vremena ostajala na marginama dnevnog reda Europske unije, od početka devedesetih godina XX. stoljeća ponovno je došla u središte rasprava o identitetu i budućnosti Europe. 2. Pravni položaj crkava u sustavu Europske unije postao je predmetom rasprava od sredine devedesetih godina, kada je, nakon dugih pregovora, Amsterdamskom ugovoru pridodana deklaracija br. 11 kojom Europska unija „poštuje i ne dovodi u pitanje“ položaj crkava i udruženja ili vjerskih zajednica (uz filozofske i nekonfesionalne organizacije) koji je predviđen u nacionalnim zakonodavstvima država članica. 3. Na tragu te deklaracije Europska komisija u Bijeloj knjizi o europskoj upravi koja je prihvaćena 25. 7. 2001. godine ističe nužnost da se u proces oblikovanja i ostvarivanja politika Europske unije uključe i različite organizacije civilnog društva, pri čemu tvrdi da u tome „Crkve i vjerske zajednice daju svoj poseban doprinos“. To se dalje potvrđuje u članku I,51 i I,52 ustavnog ugovora koji je potpisan u Rimu 29. 10. 2004. Navedene formulacije znače važnu primjenu načela participativne demokracije i otvaraju nove perspektive za razvoj odnosa crkava i Europske unije.

zs eufres 03

Prof. dr. Francesc Torralba Roselló sa svučilišta „Ramon Llull“ u Barceloni, govoreći o „Doprinosima vjeronauka socijalnom povezivanju u Europi“ istaknuo je nekoliko temeljnih elemenata kršćanske antropologije i kršćanskog pogleda na svijet koji pridonose socijalnom povezivanju, a to su: solidarnost, bratstvo/sestrinstvo i ljudsko dostojanstvo. Flamanski religijski pedagog prof. dr. Bert Roebben s Tehničkog sveučilišta u Dortmundu obradio je temu „Religija, škola i društvo – Elementi nužnih inovacija u izobrazi vjeroučitelja u Europi“. Pritom je istaknuo da društvena povezanost pretpostavlja dijalog koji se vodi također o pitanjima smisla, vrijednosti i životnih očekivanja. Škola kao mikrokozmos u složenom i pluralnom društvu i vjeronauk u javnoj školi pružaju učenicima mogućnost stjecanja komunikacijskih kompetencija i u pogledu razvijanja utemeljenog odnosa prema vlastitim i tuđim religioznim ili nereligioznim stavovima. Religija i religioznost važna je sastavnica odgojno-obrazovnog poslanja škole. Učenici u njoj uče „materinji“ religiozni jezik kao i ophođenje s drugačijim vjerničkim opredjeljenjima. Izobrazba vjeroučitelja stoga treba poticati kako razvoj socijalno-komunikacijskih tako i sadržajno-heurističkih i osobno-egzistencijalnih kompetencija, čime se otvaraju novi pravci razvoja obrazovanja u Europi.

Prof. dr. Kazimierz Misiaszek i prof. dr. Elzbieta Osewska sa sveučilišta „Kardinal Wyszyński“ iz Varšave u svojim su izlaganjima govorili o obilježjima tranzicijskog društva u Poljskoj, promjenama u obrazovnom sustavu, zadaćama vjeronauka i novim zahtjevima u pogledu primjerenije izobrazbe vjeroučitelja. Pritom su kritički primijetili kako vjeronaučni programi i udžbenici, ali i teološko-pedagoška formacija vjeroučitelja u svojim ciljevima i sadržajima trebaju daleko više povezivati vjeru i suvremeni društveni kontekst. Prof. dr. Rudolf Smahel i prof. dr. Ludmila Muhowa iz Češke govorili su o obilježjima sekulariziranog društva u svojoj zemlji, o stanju i izobrazbi vjeroučitelja te naporima oko provedbe vjeronauka za vrlo mali broj zainteresiranih učenika. Objasnili su također povijesne razloge koji još uvijek utječu na odnos prema religiji, a posebno prema Katoličkoj crkvi u Češkoj. Troje sudionika iz Hrvatske u svojim su izlaganjima obradili pojedine aspekte zadane teme. Dr. Rudi Paloš, glavni urednik časopisa „Kateheza“, prikazao je doprinos katehetskih, pedagoških i teoloških časopisa na hrvatskom jeziku izobrazbi vjeroučitelja. Prof. dr. Ana s. Thea Filipović s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorila je o zadacima koji se stavljaju pred vjeroanuk i izobrazbu vjeroučitelja, a koji proizlaze iz svjetonazorskih i ideoloških suprotstavljanja u hrvatskom društvu. Prof. dr. Blaženka s. Valentina Mandarić s istog fakulteta predstavila je ustroj temeljne i trajne izobrazbe vjeroučitelja u našoj zemlji. Prof. dr. Teódulo García Regidor sa sveučilišta „La Salle“ u Madridu prikazao je sustav temeljne i trajne formacije vjeroučitelja u Španjolskoj te upozorio na hitne probleme koji su povezani s nekim još dostatno neriješenim pitanjima statusa vjeroučitelja kao državnih službenika koji zbog zahtjeva kanonskog mandata svake godine obnavljaju radni ugovor. Baskijski profesor vjeronauka Foro Erelgune istaknuo je zadatke koji su povezani s kvalifikacijama nastavnika vjeronauka, a u kontekstu aktualnih reformi nastavničke izobrazbe te poboljšanja društvenog, profesionalnog i crkvenog dostojanstva vjeroučitelja u društvu u kojemu se trajno mijenja odnos prema vjeri i religiji. Predstavnik CoGREE, dr. Gerhard Pfeiffer u svom izlaganju naglasio je razloge zbog kojih pojam obrazovanja utemeljen na načelima slobode, odgovornosti i cjelovitog promicanja osobe treba vjeronauk.

zs eufres 01

U predavanjima i raspravama u plenumu i skupinama došlo se do sljedećih uvida i zaključaka.

  1. Nova kulturna situacija u Europi sa sve prisutnijom pojavom migracija dovodi do susreta raznih kultura i religija na istom prostoru, što zahtijeva kulturni i međureligijski dijalog u kojemu će se poštovati pojedini identiteti.
  2. U procesu oblikovanja i ostvarivanja vrednota na kojima se temelji europska zajednica naroda, Katolička Crkva kao i ostale kršćanske Crkve i vjerske zajednice imaju važnu ulogu pridonoseći europskom jedinstvu i poštovanju različitih vjerovanja. Europska unija ne može se ograničiti na jamčenje slobode izražavanja vjere u javnosti, nego je pozvana na konstruktivni dijalog s Crkvama i vjerskim zajednicama.
  3. Vjeronauk treba pridonijeti učvršćivanju društvenih vrijednosti solidarnosti i bratstva među osobama i narodima. Taj cilj postiže ne samo svojim filozofskim i teološkim sadržajima, nego i kompetencijama i odgojnim stavovima vjeroučitelja.
  4. Zadaća je škole omogućiti bolje upoznavanje fenomena religije, njezine razložnosti i doprinosa cjelovitom ljudskom rastu. Formacija vjeroučitelja u Europi mora se stoga baviti ne samo njihovim sadržajnim i socijalno-komunikacijskim kompetencijama, nego i osobnim i egzistencijalnim, nadvladavajući vjeronaučne modele „teaching about religion” i „teaching from religion”, kako bi se djelotvornije ostvarivao model „teaching in/through religion”.

U pojedinim europskim zemljama situacija vjeronauka je raznolika, međutim konfesionalni oblik vjeronauka pokazuje se ne samo kao većinski, nego i kao poželjan oblik. Kvaliteta temeljne i trajne izobrazbe vjeroučitelja nužno je sredstvo koje jamči socijalni i profesionalni status vjeroučitelja. Kako bi se još više usavršila njihova uloga u europskoj školi potrebno je raditi na produbljivanju njihovih sadržajno-hermeneutskih, pedagoško-didaktičkih i osobno-egzistencijalnih kompetencija.

Sudionici XV. simpozija Europskog foruma za školski vjeronauk uz intenzivan radni program imali su i kulturni program upoznavanja s glavnim znamenitostima Madrida i Toleda te priliku za dragocjena neformalna druženja i razmjenu iskustava.

zs eufres 02