Katehetsko nastojanje Crkve i vjeronauk u školi u Godini vjere

Poruka svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjeroučiteljima i katehetama u župnim zajednicama na početku školske i katehetske godine 2012/2013.

Vrijeme koje započinje novom školskom i pastoralnom godinom vrijeme je koje nam je darovano. Naše je to vrijeme. No, ono nije samo naše, nego je prije svega i Božje vrijeme. S tim i vrijeme Crkve. U Godini vjere koja je pred nama, želja je Crkve učiniti to vrijeme trajnim susretom Boga i čovjeka, koji »započinje krštenjem, po kojemu možemo Boga nazivati Ocem« (Benedikt XVI, Porta fidei, 1).

»Želio je vidjeti tko je to Isus...« (Lk 19, 3)

Opisujući susret Isusa i carinika Zakeja, evanđelist Luka napominje: Zakej je želio »vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva ljudi jer je bio niska stasa« (Lk 19, 1-3). U svakom čovjeku, ovisno naravno o njegovoj dobi i mogućnostima, postoji iskonska čežnja za susret s Bogom. Ona je očita u plemenitoj i otvorenoj znatiželji naših učenika, u dubokoj unutarnjoj potrazi roditelja i drugih odraslih vjernika ili u stalnom propitivanju smisla života mnogih naših suvremenika koji su »kušani Božjom šutnjom, a tako bi htjeli čuti njegov utješni glas« (Benedikt XVI, Porta fidei, 15). Zakejev niski stas kao da je znak ljudske nemoći izdići se iznad ograničenosti koje čovjeku ne dopuštaju susret s Isusom. Mnoštvo koje je Zakeju priječilo »vidjeti tko je to Isus« kao da je znakom tolikih svakodnevnih barijera koje suvremenom čovjeku ne dopuštaju da se probije do jedinoga i pravog Učitelja. Unatoč i našim katehetsko-vjeroučiteljskim i pastoralnim osposobljenostima, za koje vjerujemo da su ispravne, može se dogoditi da smo i mi dio mnoštva koje današnjem čovjeku i učeniku priječi vidjeti Gospodina.

U Godini vjere pozvani smo još više postati svjesni sljedeće činjenice: vjeroučitelj i svećenik nije samo onaj koji promatra i pomaže u razvoju vjere učenika ili mladih. On je i sudionik, suputnik na putu vjere mladoga čovjeka i to čitavom svojom svjedočkom osobnošću. Kao nikada do sada u novijoj našoj povijesti, upravo vi katehete u župnim zajednicama i vjeroučitelji u školi pozvani ste biti svjedocima vjere i djelatnicima u službi Crkve. Njegovan ispravni i osobni odnos prema Crkvi, utemeljen na doživljenom susretu između vas i Učitelja, kao i vjerom oblikovan osobni i/ili obiteljski život, prvi su i trajni znak pomoći Zakejima današnjega doba da dođu i susretnu se s Kristom. Stoga i Sveti Otac naglašava: »Vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova praga može se prijeći kada je Božja riječ naviještena a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje čitav život« (Benedikt XVI, Porta fidei, 1).

Doista, vjera je put. Vjera je zajednički put. Tko želi biti na tom putu vjere, on treba drugoga. On treba zajedništvo onih koji vjeruju. Ali najprije treba one koji će ga svojim životom upućivati u radost Božju, koja želi ući u život svakoga čovjeka. Dok vas sve pozivam da molimo za srca tolikih mladih da se otvore »milosti koja preobražava«, istodobno vas pozivam da intenzivnije razmišljamo o vjeronauku u školi i njegovoj konfesionalnoj dimenziji, koja će – u Godini vjere – poseban naglasak staviti na nastavu naslonjenu na ispovijest osobne vjere nas vjeroučitelja, kateheta i svećenika. Vjeronauk u školi je važno, ponekad i jedino mjesto upoznavanja učenika s vjerom i nadom Crkve. Upravo taj susret sa sadržajima kršćanske vjere preduvjet je pristanka uz ono što Crkva predlaže vjerovati i osobnoga iskustva »vidjeti Gospodina« (usp. Benedikt XVI, Porta fidei, br. 10).

»Vidjela sam Gospodina« (Iv 20, 18)

Što znači »vidjeti Gospodina« prekrasno opisuje evanđelist Ivan u izvješću o ukazanju uskrsloga Isusa Mariji Magdaleni (Iv 20, 11-18). Nakon što je Marija Magdalena došla na grob te opazila da je kamen s groba dignut, javila je to apostolima. Ono što je na grobu ugledala bile su pojedinosti (kamen dignut s groba, dva anđela u bjelini i Isus za kojega je mislila da je vrtlar), ali ne i sveukupna stvarnost. Takvo se gledanje još uvijek ne može označiti kao sveobuhvatno, cjelovito. No, promjena se događa u susretu Marije Magdalene s Uskrslim. Isus izgovara njezino ime: »Marijo!« U toj jednoj riječi, ona je obuhvaćena u potpunosti kao osoba, tako da joj postaje moguće prepoznati ga. »Rabbuni«, reče mu. Kao da je htjela reći: »Govori, da te mogu vidjeti«, što se potvrđuje na kraju izvješća. »Ode, dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: 'Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao'« (Iv 20,18).

Odgoj u vjeri ima cilj dovesti čovjeka do osobnoga susreta s Bogom. Vjeronauk u školi, kao i čitavo katehetsko nastojanje Crkve, na poseban način u Godini vjere, ima zadaću dovesti učenike i ostale vjernike do one vjere koja obvezuje da postanu »živi znak prisutnosti Uskrsloga u svijetu« (usp. Benedikt XVI, Porta fidei, 15). To je moguće kad svatko od nas, poput Zakeja i Marije Magdalene, čuje svoje ime izgovoreno od Gospodina.

Vjeronauk u školi u novim okolnostima

U novonastalim okolnostima koje se događaju oko vjeronauka u školi uputili su hrvatski biskupi u lipnju ove godine svoju riječ roditeljima i učenicima u poruci naslovljenoj »S novom radošću u srcu uživati Božju Riječ«. Pozivam vas, stoga, dragi svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i katehete, da tu poruku preporučite roditeljima i djeci i na početku ove katehetske i školske godine.

Ne treba također zanemariti niti providnosnu činjenicu da će Republika Hrvatska upravo u Godini vjere postati dvadeset osmom članicom Europske Unije. U tom kontekstu valja još jednom istaknuti da je vjeronauk u školi dio europskoga obrazovnog standarda. Premda je njegova organizacija na europskom području ovisna o različitim preduvjetima pojedinih zemalja i regija Europe, konfesionalni model vjeronauka, kakav je i u Republici Hrvatskoj, pokazuje se kao najidealniji model vjeronauka u školi. Dvostruka odgovornost, ona državne i ona vjerske zajednice, s obzirom na vjeronauk u školi, proizlazi iz zajedničke skrbi za dobro čovjeka i njegova prava na prakticiranje vjerskih sloboda. Uistinu se nadamo da će cjelokupna »europeizacija obrazovanja« koja se događa u Republici Hrvatskoj dodatno pridonijeti punoj raspoloživosti i svih državnih čimbenika odgovornih za rješavanje otvorenih pitanja vjeronauka u školi.

Uprimo, dakle, svoj pogled na početku ove katehetske i školske godine u Isusa Krista »Početnika i Dovršitelja vjere« (Hebr 12, 2). Neka on izgovori ime svakoga od nas i učini nas živim znakom njegove prisutnosti u svijetu.

Đakovo, 24. kolovoza 2012, na blagdan sv. Bartola, apostola.

+ Đuro Hranić,

predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju